Ustane uvijek rano (ispred vremena)
Za njom trče sekunde, minute
Trpa ih gdje stigne
U mlin
Šerpu
Pod oblak
A onda na miru pije kafu
Sama
Otac je biljka
Svako jutro ga nahrani, zalije
Sa njeg’ pokupi mrve
Ko s krompira zlatice
Mati se nikada ne smije
Ona sakupi sve osmijehe u stolnjak
Trehne ih s balkona
I nakostriješi se na njih
Uveče
Polako se izvuku sekunde, minute
Iz mlina, šerpe, oblaka
Smjeste se u sat na zidu
Te kucaju s materom skupa
Tik-tak
Tik-tak
San je klizava kutija želatina
Po svu noć ga ganja po sobi
Kada ga uhvati, on se prospe i pobjegne
A ona leži u lokvi nesanice
BRIGA
Otac utonuo u san
Klizi po bijelim oblacima
Kao pčela po trešnjinom cvatu
Mati ga pokriva dekom
Heklanom brigom štirka tiho
Krajeve starosti
MEZARLUCI
Kroz potiljak
Okoštene futrole tijela
Otac iskorači jednom pa drugom
Nogom
U dva skoka po končanim mislima
Napadanim pahuljama snova
Kao po prvom snijegu
Praveći prtinu preko groblja
I mezarluka
Svako malo ode do svojih
Mrtvih
Pod košćelom se trijebi vrijeme
Bolesno i dugo
Kupi ga bobu po bobu u težak
Ruksak preseljenja
A onda se trzne na jedno
Preostalo oko i mater pita:
„Koliko je sati?“
OTAC
Moj otac nije vjerovao
puno u Boga
i nije volio političare,
novi režim,
nacionalne skupove,
ni doktore.
Volio je životinje, rakiju
i planirao da ide
u Tunis jednog lijepog dana
na mjesto koje je vidio
u časopisu,
po pustinjske ruže
i rapsodiju žutoga pijeska.
Imao je drugove
Matu u zapadnoj Hercegovini,
Jovu u Srbiji,
Fajku u Zenici,
i telefonirao s njima satima
dok nisu svi pomrli.
Moj otac nije vjerovao
puno u Boga,
hranio je jato ptica,
golubova
i kornjača.
Za njim je išla garda mačaka
a pas mu je živio dvadeset godina
bez ijednog zuba.
Kupovao mu je hrenovke i
pravio kašu od mesa.
Spašavao je pčele i miševe iz vode
i sanjao da ide u Tunis.
Moj otac je preživio smrt.
Na sahrani je išao pješke,
brisao nam suze i govorio:
“Nemojte, ja sam živ.”
Pričao viceve da se smijemo
i nazdravio sam sebi mrtvom.
Za njim su otišle
kornjače,
golubovi
i jata ptica.
Bašta je tiha i prazna
Majka i otac
MATI
Ustane uvijek rano (ispred vremena)
Za njom trče sekunde, minute
Trpa ih gdje stigne
U mlin
Šerpu
Pod oblak
A onda na miru pije kafu
Sama
Otac je biljka
Svako jutro ga nahrani, zalije
Sa njeg’ pokupi mrve
Ko s krompira zlatice
Mati se nikada ne smije
Ona sakupi sve osmijehe u stolnjak
Trehne ih s balkona
I nakostriješi se na njih
Uveče
Polako se izvuku sekunde, minute
Iz mlina, šerpe, oblaka
Smjeste se u sat na zidu
Te kucaju s materom skupa
Tik-tak
Tik-tak
San je klizava kutija želatina
Po svu noć ga ganja po sobi
Kada ga uhvati, on se prospe i pobjegne
A ona leži u lokvi nesanice
BRIGA
Otac utonuo u san
Klizi po bijelim oblacima
Kao pčela po trešnjinom cvatu
Mati ga pokriva dekom
Heklanom brigom štirka tiho
Krajeve starosti
MEZARLUCI
Kroz potiljak
Okoštene futrole tijela
Otac iskorači jednom pa drugom
Nogom
U dva skoka po končanim mislima
Napadanim pahuljama snova
Kao po prvom snijegu
Praveći prtinu preko groblja
I mezarluka
Svako malo ode do svojih
Mrtvih
Pod košćelom se trijebi vrijeme
Bolesno i dugo
Kupi ga bobu po bobu u težak
Ruksak preseljenja
A onda se trzne na jedno
Preostalo oko i mater pita:
„Koliko je sati?“
OTAC
Moj otac nije vjerovao
puno u Boga
i nije volio političare,
novi režim,
nacionalne skupove,
ni doktore.
Volio je životinje, rakiju
i planirao da ide
u Tunis jednog lijepog dana
na mjesto koje je vidio
u časopisu,
po pustinjske ruže
i rapsodiju žutoga pijeska.
Imao je drugove
Matu u zapadnoj Hercegovini,
Jovu u Srbiji,
Fajku u Zenici,
i telefonirao s njima satima
dok nisu svi pomrli.
Moj otac nije vjerovao
puno u Boga,
hranio je jato ptica,
golubova
i kornjača.
Za njim je išla garda mačaka
a pas mu je živio dvadeset godina
bez ijednog zuba.
Kupovao mu je hrenovke i
pravio kašu od mesa.
Spašavao je pčele i miševe iz vode
i sanjao da ide u Tunis.
Moj otac je preživio smrt.
Na sahrani je išao pješke,
brisao nam suze i govorio:
“Nemojte, ja sam živ.”
Pričao viceve da se smijemo
i nazdravio sam sebi mrtvom.
Za njim su otišle
kornjače,
golubovi
i jata ptica.
Bašta je tiha i prazna
a Tunis, sanjivo,
još na njeg’ čeka.