Već ga neko vrijeme opsjeda ta slika s brašnom. On sjedi za kuhinjskim stolom, rano je jutro i vrane grakću nepomične na granama, tramvaji škripe dolje na zavoju, čuju se koraci i udaranje izguljenih potpetica na pločniku, radnici žure u jutarnju smjenu, a on, opet u nesanici i opet bez posla, sjedi za stolom s hrpicom bijelog brašna, pokušava ga skupiti po stolu, a da ga ne zaprlja, staviti ga u posudicu s poklopcem, ali ne uspijeva. Što god da učini, brašno se prlja, leti po stolu, kasnije se pretvara u prašinu na stvarima, premda još ne zna nego samo naslućuje, i u prah kojim se zasipaju lijesovi.
Jučer je nazvao ženu koju je volio. Bili su zajedno samo dva mjeseca, otad su prošle godine.
– Morala sam se od tebe spasiti, Lorenco, rekla je tada.
– Neću ti se više nikada javiti, rekao je.
Mislio je da su godine, poput lavine snijega, sve zatrpale.
I krivo je, po tko zna koji put, mislio.
Pokupio ju je ispred redakcije u kojoj je ona slagala oglase za pelene i dječu hranu, sive, staklene zgrade što je nikla na samom rubu parka gdje su se znali šetati.
– Idemo vidjeti rode?
– Kakve rode, sad u veljači, budalo.
– Možda je ostala koja.
Brzo se izvukao iz grada, vozili su se kroz ravnicu i močvare, njoj se činilo “niti deset minuta”, njemu su prošle godine, sve se opet stisnulo između njih, sve što su imali i sve što nisu. Osjetio je da ga, negdje u plućima, u nekoj dubini, ona i dalje jako boli. Nasmijao se, gledajući ustranu, ne bi li tu bol istjerao iz automobila, čak je i prozor otvorio. Dok su prolazili kraj jedne smiješne nadograđene crkve, hladan močvarni zrak ošinuo ih je po obrazima.
– Zatvorit ću, sori.
– Nemoj.
Prolazili su sporo kroz izdužena sela, uz pusta, raščešljana gnijezda roda na stupovima, na dimnjacima. Bila su prazna, nigdje niti jednog kljuna koji izviruje. Ali znali su to još u gradu, onog časa kad je zakoračila u automobil, znali su da je sve osim ove stisnute, nenadane blizine nevažno i da su velike bijele ptice ovoga puta poslužile samo da se njihovim dugačkim, žutim nogama prekorači bezdan šutnje i straha. Da se nešto kaže, nakon svih tih godina.
U selu u koje su dospjeli rijeka teče uz same kuće. Stao je kraj malene drvene kapelice, kraj prljave, blatne krčme, na mjestu gdje pristaje skela, kraj stupa koji drži zategnutu sajlu, spustivši automobil skroz do vode. Obala je ovdje blaga, tako da su prednji kotači lagano zagazili u vodu, motor je radio, ugasio je svjetla, padao je prvi sumrak i u gotovo pustom selu čulo se kako netko udara sjekirom, kašlje, a onda se sve smiruje.
Rijeka je bila široka, živa, tamnosmeđa i izlivena iz svog korita, brza voda nosila je otkinute grane i popadalo lišće, sjedili su i slušali radio.
– Zapali, rekao je.
– Ne pušim više.
Prešutio je, nije htio ništa znati, a sad je po prvi put osjetio da niti ona ne želi znati što se s njim događalo proteklih godina.
– Dobro izgledaš, ista si.
– Ti ostao bez posla, a?
– I nije to bio neki posao, portir…ali mogao sam noću čitati.
– Aha.
– Ti si i dalje u novinama?
– Pa vidio si.
Okrenuo se i ispod sjedala izvukao bocu vina koja se još od Božića vozila s njim. Ključem je gurnuo čep u bocu, malo vina, rekao je.
Noć je već pala, pili su i šutjeli, na radiju, u vijestima su javljali o poplavama po cijeloj zemlji. Vodeni val još nije prošao, rekao je duboki muški glas, upravo se iz Austrije kreće u pravcu naše zemlje, očekuje se udar na rijeke…i stao nabrajati.
– Morat ćemo se maknuti.
– Ostanimo, molim te.
Okrenuo se i prvi je put pogledao bez nelagode. Oči su joj bile pune suza, ali vesele.
– Ostanimo dok ne bude skroz opasno, rekla je.
Nagnuo se prema njoj, da je poljubi, ali ona je okrenula glavu. Čekao je da noć izvede sve svoje tamne anđele do sredine rijeke, a onda je ubacio u rikverc, okrenuo automobil na blatnjavoj obali i pomalo krenuo natrag. Primila ga je čvrsto za ruku, vozio je, ne mijenjajući, u trećoj brzini, sve do grada.
Buzara od dagnji
2 kg svježih jadranskih dagnji
5 režnjeva češnjaka
3 dl suhog bijelog vina
vezica peršina
4 žlice mrvica
1 dl maslinova ulja
sol, papar, sok od pola limuna
Na maslinovom ulju kratko propirjajte nasjeckani češnjak, te odmah stavite oprane dagnje (otvorene školjke bacite), te nekoliko minuta pirjajte protresajući zdjelu. Podlijte vinom, te kad vino malo ispari dodajte mrvice, nasjeckani peršin poparite i oprezno posolite. kad se školjke otvore dodajte limunov sok i skinite s vatre.
Kiseli kupus s palentom
0,5 kg kiselog kupusa
maslinovo ulje
palenta
sol, papar
Ovo je idealan zimski doručak nakon burne noći. Ne zahtjeva više od tri minute pripreme, a jedino važno jest da nađete dobar, zreli domaći kiseli kupus.
Dakle, skuhajte palentu te uz nju servirajte kupus iz hladnjaka preliven uljem i začinjen paprom. Jedite uvijek sa spoja vruće palente i hladnog kupusa. Dobro je za koncentraciju, a i okus je bolji.
Varivo od raštike
1 kg raštike
0,5 kg krumpira
1 dl maslinova ulja
sol
Operite listove raštike i izrežite im tvrdu peteljku u sredini. Narežite listove na trakice, te ih ubacite u kipuću posoljenu vodu. Nakon pola sata ubacite krumpir na kockice i kuhajte dok se krumpir posve ne raspadne. Procijedite, ali sačuvajte 3 dl vode u kojoj se sve kuhalo, pa vratite nazad u zdjelu, ulijte ulje i sve zajedno minutu, promiješajte na jakoj vatri.
Namaz od špinata
0,5 kg špinata
8 fileta slanih inćuna
2 tvrdo kuhana jaja
sok od 1 limuna
10 dkg svježeg sira
papar
Skuhajte špinat te ga dobro procijedite. Špinatu dodajte sir, jaja, inćune i limunov sok te dobro usitnite štapnim mikserom. Smjesa mora biti glatka, a dok perete mikser prepecite malo kruha na kojem ćete servirati namaz.
Na maslinovom ulju zažutite nasjecanu kapulu, pa dodajte rižu. Nakon minutu, dvije, podlijte vinom, te miješajte dok iskuha. Tad dodajte na prugice narezan radić, kratko propirjate, te zalijte s malo temeljca. Tako zalijevajući i lagano miješajući skuhajte rižoto do kraja, a pred sam kraj malo posolite i poparite te umiješajte maslac i parmezan.
U posoljenoj vodi skuhajte narezan kelj i krumpire, dobro ih potom procijedite. Na maslinovom ulju ispržite posoljenu ribu po dvije minute s svake strane. Kelj i krumpire vratite u zdjelu te zalijte maslinovim uljem, na jakoj vatri još koju minutu promiješajte, a kad skinete s vatre dodajte limunov sok. Na tanjuru sve još malo poparite svježim paprom.
Sacher torta
10 dkg maslaca
5 dkg šećera u prahu
5 dkg šećera
120 g tamne čokolade
5 jaja
8 dkg krušnih mrvica
dobra marmelada od marelica
Mikserom umiješajte maslac i šećer, dodavajte jedan po jedan žumanjak, a kad je smjesa postala pjenasta, umiješajte rastopljenu čokoladu. Tad pažljivo dodajte krušne mrvice i čvrsti snijeg od bjelanjaka i šećera u prahu (bjelanjke tući prvo same, a zatim postupno dodavati šećer).
Dobivenu smjesu pecite 40 minuta na 180 stupnjeva.
Pečeni ohlađeni biskvit prerežite napola pa između listova i po cijeloj torti namažite marmeladu od marelica.
Tortu prelijte glazurom od:
15 dkg šećera u prahu
130 g tamne čokolade
0,5 dl vode
Lorenco
Već ga neko vrijeme opsjeda ta slika s brašnom. On sjedi za kuhinjskim stolom, rano je jutro i vrane grakću nepomične na granama, tramvaji škripe dolje na zavoju, čuju se koraci i udaranje izguljenih potpetica na pločniku, radnici žure u jutarnju smjenu, a on, opet u nesanici i opet bez posla, sjedi za stolom s hrpicom bijelog brašna, pokušava ga skupiti po stolu, a da ga ne zaprlja, staviti ga u posudicu s poklopcem, ali ne uspijeva. Što god da učini, brašno se prlja, leti po stolu, kasnije se pretvara u prašinu na stvarima, premda još ne zna nego samo naslućuje, i u prah kojim se zasipaju lijesovi.
Jučer je nazvao ženu koju je volio. Bili su zajedno samo dva mjeseca, otad su prošle godine.
– Morala sam se od tebe spasiti, Lorenco, rekla je tada.
– Neću ti se više nikada javiti, rekao je.
Mislio je da su godine, poput lavine snijega, sve zatrpale.
I krivo je, po tko zna koji put, mislio.
Pokupio ju je ispred redakcije u kojoj je ona slagala oglase za pelene i dječu hranu, sive, staklene zgrade što je nikla na samom rubu parka gdje su se znali šetati.
– Idemo vidjeti rode?
– Kakve rode, sad u veljači, budalo.
– Možda je ostala koja.
Brzo se izvukao iz grada, vozili su se kroz ravnicu i močvare, njoj se činilo “niti deset minuta”, njemu su prošle godine, sve se opet stisnulo između njih, sve što su imali i sve što nisu. Osjetio je da ga, negdje u plućima, u nekoj dubini, ona i dalje jako boli. Nasmijao se, gledajući ustranu, ne bi li tu bol istjerao iz automobila, čak je i prozor otvorio. Dok su prolazili kraj jedne smiješne nadograđene crkve, hladan močvarni zrak ošinuo ih je po obrazima.
– Zatvorit ću, sori.
– Nemoj.
Prolazili su sporo kroz izdužena sela, uz pusta, raščešljana gnijezda roda na stupovima, na dimnjacima. Bila su prazna, nigdje niti jednog kljuna koji izviruje. Ali znali su to još u gradu, onog časa kad je zakoračila u automobil, znali su da je sve osim ove stisnute, nenadane blizine nevažno i da su velike bijele ptice ovoga puta poslužile samo da se njihovim dugačkim, žutim nogama prekorači bezdan šutnje i straha. Da se nešto kaže, nakon svih tih godina.
U selu u koje su dospjeli rijeka teče uz same kuće. Stao je kraj malene drvene kapelice, kraj prljave, blatne krčme, na mjestu gdje pristaje skela, kraj stupa koji drži zategnutu sajlu, spustivši automobil skroz do vode. Obala je ovdje blaga, tako da su prednji kotači lagano zagazili u vodu, motor je radio, ugasio je svjetla, padao je prvi sumrak i u gotovo pustom selu čulo se kako netko udara sjekirom, kašlje, a onda se sve smiruje.
Rijeka je bila široka, živa, tamnosmeđa i izlivena iz svog korita, brza voda nosila je otkinute grane i popadalo lišće, sjedili su i slušali radio.
– Zapali, rekao je.
– Ne pušim više.
Prešutio je, nije htio ništa znati, a sad je po prvi put osjetio da niti ona ne želi znati što se s njim događalo proteklih godina.
– Dobro izgledaš, ista si.
– Ti ostao bez posla, a?
– I nije to bio neki posao, portir…ali mogao sam noću čitati.
– Aha.
– Ti si i dalje u novinama?
– Pa vidio si.
Okrenuo se i ispod sjedala izvukao bocu vina koja se još od Božića vozila s njim. Ključem je gurnuo čep u bocu, malo vina, rekao je.
Noć je već pala, pili su i šutjeli, na radiju, u vijestima su javljali o poplavama po cijeloj zemlji. Vodeni val još nije prošao, rekao je duboki muški glas, upravo se iz Austrije kreće u pravcu naše zemlje, očekuje se udar na rijeke…i stao nabrajati.
– Morat ćemo se maknuti.
– Ostanimo, molim te.
Okrenuo se i prvi je put pogledao bez nelagode. Oči su joj bile pune suza, ali vesele.
– Ostanimo dok ne bude skroz opasno, rekla je.
Nagnuo se prema njoj, da je poljubi, ali ona je okrenula glavu. Čekao je da noć izvede sve svoje tamne anđele do sredine rijeke, a onda je ubacio u rikverc, okrenuo automobil na blatnjavoj obali i pomalo krenuo natrag. Primila ga je čvrsto za ruku, vozio je, ne mijenjajući, u trećoj brzini, sve do grada.
Buzara od dagnji
2 kg svježih jadranskih dagnji
5 režnjeva češnjaka
3 dl suhog bijelog vina
vezica peršina
4 žlice mrvica
1 dl maslinova ulja
sol, papar, sok od pola limuna
Na maslinovom ulju kratko propirjajte nasjeckani češnjak, te odmah stavite oprane dagnje (otvorene školjke bacite), te nekoliko minuta pirjajte protresajući zdjelu. Podlijte vinom, te kad vino malo ispari dodajte mrvice, nasjeckani peršin poparite i oprezno posolite. kad se školjke otvore dodajte limunov sok i skinite s vatre.
Kiseli kupus s palentom
0,5 kg kiselog kupusa
maslinovo ulje
palenta
sol, papar
Ovo je idealan zimski doručak nakon burne noći. Ne zahtjeva više od tri minute pripreme, a jedino važno jest da nađete dobar, zreli domaći kiseli kupus.
Dakle, skuhajte palentu te uz nju servirajte kupus iz hladnjaka preliven uljem i začinjen paprom. Jedite uvijek sa spoja vruće palente i hladnog kupusa. Dobro je za koncentraciju, a i okus je bolji.
Varivo od raštike
1 kg raštike
0,5 kg krumpira
1 dl maslinova ulja
sol
Operite listove raštike i izrežite im tvrdu peteljku u sredini. Narežite listove na trakice, te ih ubacite u kipuću posoljenu vodu. Nakon pola sata ubacite krumpir na kockice i kuhajte dok se krumpir posve ne raspadne. Procijedite, ali sačuvajte 3 dl vode u kojoj se sve kuhalo, pa vratite nazad u zdjelu, ulijte ulje i sve zajedno minutu, promiješajte na jakoj vatri.
Namaz od špinata
0,5 kg špinata
8 fileta slanih inćuna
2 tvrdo kuhana jaja
sok od 1 limuna
10 dkg svježeg sira
papar
Skuhajte špinat te ga dobro procijedite. Špinatu dodajte sir, jaja, inćune i limunov sok te dobro usitnite štapnim mikserom. Smjesa mora biti glatka, a dok perete mikser prepecite malo kruha na kojem ćete servirati namaz.
Rižoto s crvenim radićem
1 veća glavica crvenog radića
15 dkg riže
1 l povrtnog temeljca
1,5 dl suhog bijelog vina
1 kapula
maslac, parmezan, maslinovo ulje, sol, papar
Na maslinovom ulju zažutite nasjecanu kapulu, pa dodajte rižu. Nakon minutu, dvije, podlijte vinom, te miješajte dok iskuha. Tad dodajte na prugice narezan radić, kratko propirjate, te zalijte s malo temeljca. Tako zalijevajući i lagano miješajući skuhajte rižoto do kraja, a pred sam kraj malo posolite i poparite te umiješajte maslac i parmezan.
Palamida s keljom
4 fete plamide debele 2 centimetra
1 glavica kelja
0,5 kg krumpira
1 dl maslinova ulja
sok 1 limuna
sol, papar
U posoljenoj vodi skuhajte narezan kelj i krumpire, dobro ih potom procijedite. Na maslinovom ulju ispržite posoljenu ribu po dvije minute s svake strane. Kelj i krumpire vratite u zdjelu te zalijte maslinovim uljem, na jakoj vatri još koju minutu promiješajte, a kad skinete s vatre dodajte limunov sok. Na tanjuru sve još malo poparite svježim paprom.
Sacher torta
10 dkg maslaca
5 dkg šećera u prahu
5 dkg šećera
120 g tamne čokolade
5 jaja
8 dkg krušnih mrvica
dobra marmelada od marelica
Mikserom umiješajte maslac i šećer, dodavajte jedan po jedan žumanjak, a kad je smjesa postala pjenasta, umiješajte rastopljenu čokoladu. Tad pažljivo dodajte krušne mrvice i čvrsti snijeg od bjelanjaka i šećera u prahu (bjelanjke tući prvo same, a zatim postupno dodavati šećer).
Dobivenu smjesu pecite 40 minuta na 180 stupnjeva.
Pečeni ohlađeni biskvit prerežite napola pa između listova i po cijeloj torti namažite marmeladu od marelica.
Tortu prelijte glazurom od:
15 dkg šećera u prahu
130 g tamne čokolade
0,5 dl vode