Povede je na rijeku, u sumrak, govorio djevojka je, a bijaše mladić. Nadao se vitezu, dugo ga čekao, a onda stigli crni konjanici s crnim perjanicama. Htio, umre li, da balkon ostave otvorenim, a izvedoše ga na poljanu, skinuli ga golog, strijeljali. U njegovoj tragičnoj sudbini rečena je bit pjesništva: ljubav, nagost, izloženost, ranjivost i smrt. Sve odjednom, u noći, za koju bi neupućeni rekao da je bila noć lune, lijepa, lirska noć. Ili je baš možda takva poetika: okrutna, prema pjesniku nemilosrdna, a nama nježna, sve dok nas ne dohvati slična sudbina.
Lorca, Frederico Garcia
Povede je na rijeku, u sumrak, govorio djevojka je, a bijaše mladić. Nadao se vitezu, dugo ga čekao, a onda stigli crni konjanici s crnim perjanicama. Htio, umre li, da balkon ostave otvorenim, a izvedoše ga na poljanu, skinuli ga golog, strijeljali. U njegovoj tragičnoj sudbini rečena je bit pjesništva: ljubav, nagost, izloženost, ranjivost i smrt. Sve odjednom, u noći, za koju bi neupućeni rekao da je bila noć lune, lijepa, lirska noć. Ili je baš možda takva poetika: okrutna, prema pjesniku nemilosrdna, a nama nježna, sve dok nas ne dohvati slična sudbina.