U sklopu Street Art Festivala u Koprivnici je postavljena nova skulptura Antonia Grgića, Ljestve od zlata.
Kada je krajem osamnaestog stoljeća grad Koprivnica bio okružen zemljanim bedemima, pravoslavna crkva se gradila izvan tih bedema. Kada je grad odlučio srušiti zemljane zidove koji ga okružuju, stavio je ogradu oko crkve onih drugih. Inovjerni hramovi u Habsburškom carstvu po marijaterzijanskom zakonu morali su biti okruženi ogradom. Tako se i dogodilo da je prva gradska perivojna šetnica, smještena na mjestu srušenih bedema, bila orijentirana prema bočnom portalu pravoslavne crkve kao svom očištu, sa zidom koji agresivno i vizualno nelogično odvaja šetnicu i njezin cilj.
Postavkom ljestvi ispred zida briše se podjela gradskog prostora na naš i njhov, briše se dualistička habsburška podjela na nas i njih. Šetnica konačno dobiva svoj vizualni završetak, svoju točku na i.
Svojom izvedbom ne poštuju pravila perspektive i na taj način negiraju zapadnu hegemoniju renesansne perspektive, o kojoj je pisao Erwin Panofsky, a koju istočna Crkva nije nikada u svojoj umjetnosti prihvatila.
Ljestve svojom simbolikom prizivaju i Jakovljeve ljestve, religijski pojam koji je zajednički zapadnoj i istočnoj Crkvi.
Postoje još jedne ljestve, Wittgensteinove ljestve. Filozofija je pomoćna disciplina, tvrdio je Wittgenstein. “Ona nije ništa drugo nego ljestve kojima se uspinjemo do vlastite spoznaje. A kada se njima uspnemo trebamo ih odbaciti od sebe.”
Ljestve od zlata
U sklopu Street Art Festivala u Koprivnici je postavljena nova skulptura Antonia Grgića, Ljestve od zlata.
Kada je krajem osamnaestog stoljeća grad Koprivnica bio okružen zemljanim bedemima, pravoslavna crkva se gradila izvan tih bedema. Kada je grad odlučio srušiti zemljane zidove koji ga okružuju, stavio je ogradu oko crkve onih drugih. Inovjerni hramovi u Habsburškom carstvu po marijaterzijanskom zakonu morali su biti okruženi ogradom. Tako se i dogodilo da je prva gradska perivojna šetnica, smještena na mjestu srušenih bedema, bila orijentirana prema bočnom portalu pravoslavne crkve kao svom očištu, sa zidom koji agresivno i vizualno nelogično odvaja šetnicu i njezin cilj.
Postavkom ljestvi ispred zida briše se podjela gradskog prostora na naš i njhov, briše se dualistička habsburška podjela na nas i njih. Šetnica konačno dobiva svoj vizualni završetak, svoju točku na i.
Svojom izvedbom ne poštuju pravila perspektive i na taj način negiraju zapadnu hegemoniju renesansne perspektive, o kojoj je pisao Erwin Panofsky, a koju istočna Crkva nije nikada u svojoj umjetnosti prihvatila.
Ljestve svojom simbolikom prizivaju i Jakovljeve ljestve, religijski pojam koji je zajednički zapadnoj i istočnoj Crkvi.
Postoje još jedne ljestve, Wittgensteinove ljestve. Filozofija je pomoćna disciplina, tvrdio je Wittgenstein. “Ona nije ništa drugo nego ljestve kojima se uspinjemo do vlastite spoznaje. A kada se njima uspnemo trebamo ih odbaciti od sebe.”
*
*
*
*
*
*
*