Tišina je to što ćeš slušati,
tišina iza apostrofa, aluzija,
tišina u retorici
ili u takozvanom formalnom punjenju,
ovo je potraga za besmislom
u smislenom
i obrnuto
i sve što ja pokušavam umjetnički opjevati
jest zapravo nešto umjetnosti lišeno
i čitavo punjenje je prazno
to što sam napisao
napisano je između redova
*
Mačke
Mačka nije čovjek, kažeš
nije hrišćanin –
ja sam vidio mnoge!
Igrale su se s poljskim mišem koji je sjedio na repu
cijučući,
docnije bi mu dozvolile da ode
i lipše u šoku
bez ičega drugog do malih tragova kandži
malih ljubavnih ugriza.
*
Herakles
Dom: šta ne posjedujem!
Ali šljem, golubova pun,
poput mojih šćeri sjedi na motki
u golubjem skupu
Ne užasavaju me
lobanje na stublju
ali očne duplje šljema
i golubovi koji otud
sijevaju kao pogledi!
*
Grčka
O bijelo oblijepljene kapele
sa ikonama oguljenim cjelovima!
Tvoja su vrata zatvorena
tek s jednom čivijom i vunenim koncima
kakvi se nalaze između čičaka
i namotavaju oko prsta
Bočica ulja priložena
i masna lojanica i tanjir
za one koji traže
za one koji imaju šibice
Stare i nove ikone
sigurno od majki
– prilike nisu manjkale –
za one koji su još u tjesnacu
za one opljačkane od janjičara
za one čije su očne duplje prazne
za one nestale sa Markosom –
sirotinjski otisci pod staklom
veliki kao ovčji torovi:
tvoja su zvona ovčje klepetuše
što zveče negdje gore po bregovima
kapela čiji je katanac od vune
*
Ovo veče u Phálironu
Ovo veče u Phálironu
– des hautes glaces –
mahnita auta niz obalski put
i Šesta Flota iluminirana
ogleda svoje biserne redove lampi
u blistavoj, crnoj vodi
Veliki petak
Grci još poste
i ja vidim na šta im liče brodice:
neka vrsta lampama preosvijetljenih vrtuljaka
ili lunaparkova ze tehnokrate
svaki nakrcan elektronskim automatima za igru
radijskim i radarskim džuboksovima, uvijek u promjeni
još uvijek daleko od ponoćne prozivke
od ponoćnog poljupca.
*
13
Ja, crna žena
sa bijelim djetetom u naručju
zaspi zaspi
Spavaj spavaj, ti čovječe
Ali ti si zabrinut
želiš li sisu?
Zaspi, spavaj
koliko te žalim
Bijelo dijete umire
Bijelo dijete je umrlo
Ne shvatam
Bijelo dijete neće sisu
Ja ću te ugrijati na mom trbuhu
Ja ću te ljuljati u krilu
Ja ću ti oči cjelivati
jedno po jedno
da vidim hoćeš li kapke otvoriti
jer ništa ne razumijem
Ovo je dijete umrlo
Šta da ja, prosta žena,
činim sa ovim bijelim djetetom
ja nemam čak prava ni da ga ukopam
– Okreni se, ti psu!
Ti ovo ne razumiješ.
*
Pjesnički put Gunara Ekelöfa (1907-1968) skoro da je lišen svakog kompromisa. Asketska, egzistencijalna poezija u nemilosrdnoj polemici sa tradicijom, sa “mrtvima u nama samima”.
Debitovao je zbirkom dockan na zemlji (sent po jorden 1932.) uvodeći neuobičajene izvore i uticaje u ovdašnje poetske tokove: orijentalna poezija i mistika, Ibn al Arabi, Rumi, Bizant i njegova tamna religija.
Njegove prve zbirke, uz antologiju 5 mladih (čelne figure Artur Lundkvist i Harry Martinsson) takođe su i prvi autentični proboji modernizma u skandinavskoj književnosti.
U docnijim knjigama primiče se romantičnom pogledu na prirodu i raskida s modernizom: umjesto Remboa, priziva Blakea.
Naredne zbirke donose mu više uspjeha i triježnjenje, uprkos sebi samom (alkohol) i otvaraju novu fazu: stroža forma i stvarniji sadržaji. Ovdje biva jasno izražen filozofski materijalizam koji će tinjati i držati vatru u njegovom cjelokupnom stvaralaštvu. Za rečeni filozofski okret, dužnik je učenjima Lao Cea, Epikura, Lukrecija.
Uz materijalizam stoji drugi ključni pojam: besmisao. Ekelofovo stajalište: besmisao daje smisao životu, podiže ga s njegova svakodnevnog nivoa do mantre.
U Strountesu (1955) besmisao dobija jedan bitan element: apsurdnost. Ova anti-estetska linija pripremana je kroz nekoliko zbirki, preciznije naznačena ovdje, a potpuno izvedena u zbirci “Noć u Otočcu” (En natt i Otočac, 1961). Težnja da se reducira estetsko, da se piše ogoljeno, ne bez cinizma i dadaističke lepršave igrarije.
*
Kritičan je protiv hrišćanstva kao institucije, njegova religioznost lišena je konfesionalnosti. Antika i Bizant, uprkos brutalitetu, stoje mu najbliže.
Zbirke “Opus Incertum” (1959) i čudesna “Melna-eliegija” (En Mölna-elegi, 1960) prekoračuju kanonizirane jezičke i žanrovske konvencije. U zbirku su ugrađeni citati, stihovi, pa i cijele strofe, drugih autora Horacija, Dantea, Ibn al-Arabia, Strinderga, Rimbauda, Edit Sedergran, Emanuela Swedenborga, itd., forme što se tiče, građena je prema muzičkim principima, aluzivnom tehnikom, s vodom kao centralnom temom koja podsjeća na Eliotovu i još više Ponudovu i s miješanjem vremena i kulture s koloritnim i zvukovnim nanosima koje pjesnik osluškuje na ostrvu Lidingo, u ljeto 1940. godine.
*
U posljednjoj fazi, pod snažnim utjecajem orijentalne i bizantijske historije, piše “antipoetsku” trilogiju, koju čine “Diwan o vladaru Emghiona” (Diwan över fursren av Emghion, 1965), “Bajka o Fatimeh” (Sagan om Fatimeh 1966) i “Vodič kroz Podzemlje” (Vägvisare till Underjorden, 1967). Ona se ubrajaju u klasična djela skandinavske književnosti. Valja ipak zaključiti kako se ne može donositi krajnji sud o mnogostrukom, protivrječnom djelu Gunara Ekelefa, jer se ono nalazi u stalnome vrenju, u stalnoj orbiti.
Lirska tumačenja/9
Gunar Ekelef
(Gunnar Ekelöf)
*
Poetika
Tišina je to što ćeš slušati,
tišina iza apostrofa, aluzija,
tišina u retorici
ili u takozvanom formalnom punjenju,
ovo je potraga za besmislom
u smislenom
i obrnuto
i sve što ja pokušavam umjetnički opjevati
jest zapravo nešto umjetnosti lišeno
i čitavo punjenje je prazno
to što sam napisao
napisano je između redova
*
Mačke
Mačka nije čovjek, kažeš
nije hrišćanin –
ja sam vidio mnoge!
Igrale su se s poljskim mišem koji je sjedio na repu
cijučući,
docnije bi mu dozvolile da ode
i lipše u šoku
bez ičega drugog do malih tragova kandži
malih ljubavnih ugriza.
*
Herakles
Dom: šta ne posjedujem!
Ali šljem, golubova pun,
poput mojih šćeri sjedi na motki
u golubjem skupu
Ne užasavaju me
lobanje na stublju
ali očne duplje šljema
i golubovi koji otud
sijevaju kao pogledi!
*
Grčka
O bijelo oblijepljene kapele
sa ikonama oguljenim cjelovima!
Tvoja su vrata zatvorena
tek s jednom čivijom i vunenim koncima
kakvi se nalaze između čičaka
i namotavaju oko prsta
Bočica ulja priložena
i masna lojanica i tanjir
za one koji traže
za one koji imaju šibice
Stare i nove ikone
sigurno od majki
– prilike nisu manjkale –
za one koji su još u tjesnacu
za one opljačkane od janjičara
za one čije su očne duplje prazne
za one nestale sa Markosom –
sirotinjski otisci pod staklom
veliki kao ovčji torovi:
tvoja su zvona ovčje klepetuše
što zveče negdje gore po bregovima
kapela čiji je katanac od vune
*
Ovo veče u Phálironu
Ovo veče u Phálironu
– des hautes glaces –
mahnita auta niz obalski put
i Šesta Flota iluminirana
ogleda svoje biserne redove lampi
u blistavoj, crnoj vodi
Veliki petak
Grci još poste
i ja vidim na šta im liče brodice:
neka vrsta lampama preosvijetljenih vrtuljaka
ili lunaparkova ze tehnokrate
svaki nakrcan elektronskim automatima za igru
radijskim i radarskim džuboksovima, uvijek u promjeni
još uvijek daleko od ponoćne prozivke
od ponoćnog poljupca.
*
13
Ja, crna žena
sa bijelim djetetom u naručju
zaspi zaspi
Spavaj spavaj, ti čovječe
Ali ti si zabrinut
želiš li sisu?
Zaspi, spavaj
koliko te žalim
Bijelo dijete umire
Bijelo dijete je umrlo
Ne shvatam
Bijelo dijete neće sisu
Ja ću te ugrijati na mom trbuhu
Ja ću te ljuljati u krilu
Ja ću ti oči cjelivati
jedno po jedno
da vidim hoćeš li kapke otvoriti
jer ništa ne razumijem
Ovo je dijete umrlo
Šta da ja, prosta žena,
činim sa ovim bijelim djetetom
ja nemam čak prava ni da ga ukopam
– Okreni se, ti psu!
Ti ovo ne razumiješ.
*
Pjesnički put Gunara Ekelöfa (1907-1968) skoro da je lišen svakog kompromisa. Asketska, egzistencijalna poezija u nemilosrdnoj polemici sa tradicijom, sa “mrtvima u nama samima”.
Debitovao je zbirkom dockan na zemlji (sent po jorden 1932.) uvodeći neuobičajene izvore i uticaje u ovdašnje poetske tokove: orijentalna poezija i mistika, Ibn al Arabi, Rumi, Bizant i njegova tamna religija.
Njegove prve zbirke, uz antologiju 5 mladih (čelne figure Artur Lundkvist i Harry Martinsson) takođe su i prvi autentični proboji modernizma u skandinavskoj književnosti.
U docnijim knjigama primiče se romantičnom pogledu na prirodu i raskida s modernizom: umjesto Remboa, priziva Blakea.
Naredne zbirke donose mu više uspjeha i triježnjenje, uprkos sebi samom (alkohol) i otvaraju novu fazu: stroža forma i stvarniji sadržaji. Ovdje biva jasno izražen filozofski materijalizam koji će tinjati i držati vatru u njegovom cjelokupnom stvaralaštvu. Za rečeni filozofski okret, dužnik je učenjima Lao Cea, Epikura, Lukrecija.
Uz materijalizam stoji drugi ključni pojam: besmisao. Ekelofovo stajalište: besmisao daje smisao životu, podiže ga s njegova svakodnevnog nivoa do mantre.
U Strountesu (1955) besmisao dobija jedan bitan element: apsurdnost. Ova anti-estetska linija pripremana je kroz nekoliko zbirki, preciznije naznačena ovdje, a potpuno izvedena u zbirci “Noć u Otočcu” (En natt i Otočac, 1961). Težnja da se reducira estetsko, da se piše ogoljeno, ne bez cinizma i dadaističke lepršave igrarije.
*
Kritičan je protiv hrišćanstva kao institucije, njegova religioznost lišena je konfesionalnosti. Antika i Bizant, uprkos brutalitetu, stoje mu najbliže.
Zbirke “Opus Incertum” (1959) i čudesna “Melna-eliegija” (En Mölna-elegi, 1960) prekoračuju kanonizirane jezičke i žanrovske konvencije. U zbirku su ugrađeni citati, stihovi, pa i cijele strofe, drugih autora Horacija, Dantea, Ibn al-Arabia, Strinderga, Rimbauda, Edit Sedergran, Emanuela Swedenborga, itd., forme što se tiče, građena je prema muzičkim principima, aluzivnom tehnikom, s vodom kao centralnom temom koja podsjeća na Eliotovu i još više Ponudovu i s miješanjem vremena i kulture s koloritnim i zvukovnim nanosima koje pjesnik osluškuje na ostrvu Lidingo, u ljeto 1940. godine.
*
U posljednjoj fazi, pod snažnim utjecajem orijentalne i bizantijske historije, piše “antipoetsku” trilogiju, koju čine “Diwan o vladaru Emghiona” (Diwan över fursren av Emghion, 1965), “Bajka o Fatimeh” (Sagan om Fatimeh 1966) i “Vodič kroz Podzemlje” (Vägvisare till Underjorden, 1967). Ona se ubrajaju u klasična djela skandinavske književnosti. Valja ipak zaključiti kako se ne može donositi krajnji sud o mnogostrukom, protivrječnom djelu Gunara Ekelefa, jer se ono nalazi u stalnome vrenju, u stalnoj orbiti.