Sve te čudne
sitne stvari
koje za života stižu do nas
svaka iz svog mjesta
svaka iz svog Logosa.
Ova stara baštovanska britva
sa drvenom uglačanom drškom
i sječivom izjedenim od oštrenja,
nađena na trotoaru u Arlesu.
I ova skulptura, pod mesingom,
koju mi je jedan skulptor izvario
od stare kvake na vratima,
u svom ateljeu u blizini Berlinskoga zida
u Marie Lousenstadtu.
On bijaše posve mahnit
i moglo mu se obratiti
samo na šizofrenom jeziku.
Njegov rad liči, ako uopšte na što liči,
radu paukovom. Bez mreže, bezbeli.
Jedna azurnoplava bočica
sa ribljim ustima umjesto grlića,
podignuta sa nekog bunjišta.
Dalo mi je davno neko dijete.
Sasvim razumljivo, one ne pričaju.
Niti su simboli bilo čega.
One su skliznule
sa nebesa Formi
da bi jedno kratko vrijeme
očamile
na pisaćem stolu il dasci prozora.
I mi smo im na tome zahvalni.
Il Castello di Maccastorna
Castello di Maccastoma
u oblasti Cremona
pripada, odavno, familiji Bevilacqua.
Apenini vidljivi
kao plave sjenke kroz sjeverni prozor
i bumbari iznad zlatnih kukuruzišta
u poznome letnjem danu
kad vjetrovi u prahu titraju.
Laste se viju iznad
unutarnjeg, čuvarnog dvorišta
izgrađenog negdje u dvanaestom vijeku
od izvjesnog Viskontija
koji je pozvao okolnu vlastelu
na ručak koji se neće nikada svršiti.
To jest: koji se svršio njihovom smrću
ispod oštrih bodeža posluge.
U mnogim sobama
koje više niko ne koristi
bezbroj je mrkih portreta
neke dame u visokoj kragni
pokrivenih prahom, paučinom.
U mračnim sobama
gdje ljetnji je dan
tek cvrčanje cvrčka
zapahne blagi miris
prolivenog starog vina,
suhog žita i praha finoga.
Morfika
Bog Morfeus je vitak mladić.
On živi u mrkoj vodi,
u mlakoj jesenjoj vodi.
Ali ne živi u dubini.
U vodenoj površini živi on
i leži tamo kao neko
ko je potonuo ali ipak živi
(uprkos tome što je stvarno potonuo)
u toploj vodi do obale
upravo ondje gdje lanjske se mrke mace
obično skupljaju u nove urneke.
Sa očima i liniji vodne površine
između sna i bdijenja gdje inače
niko ne može boraviti
već hitro promiče.
On leži u mrkoj vodi
i posmatra krupne daleke oblahke
i jata galebova u klepetu snažnom.
*
Larsa Gustafssona, velikog nordijskog i svjetskog pjesnika, prevodim, otprilike, desetak godina. Onako, da duša ne bi zahrđala i da bih, tako, ostao u vezi sa ovim zanimanjem u kojem je, kako Pound reče, “čovjek neprestano upućen samo na svoju glavu”. Doduše, nekoliko godina prevodio sam poeziju Larsa Gustafssona i zbog jednog drugog, konkretnijeg razloga. Jedan bosanski pjesnik i izdavač, na jednom od Sarajevskih dana poezije, upitao me da li bih se prihvatio da mu prevedem i pripravim jedan izbor Gustafssonove poezije. To bi on, ubjeđivao me, objavio u jednom veoma lijepoj ediciji. I ja sam, kao što to uvijek s hajvanima biva, prihvatio.
Vratio sam se na sjever i na posao prionuo. Posao, pokazaće se, poprilično pipav, mukotrpan. Lars Gustafsson je objavio osamdesetak knjiga. Ima tu svašta, od filosofskih raspri, esejistike, preko matematičkih gonetanja, porodičnih i opštih bukvara, do sjajnih zbirki priča i romana i još sjajnije poezije. I sad, budi hrabar, pa odvoji par godina kako bi tu silu iščitao. Nisam, priznajem, zalazio u Gustafssonove prozno vode. To je dublje i šire od svakoga okeana. Nije, recimo to odmah, ni njegova poezija ništa manja. Jedno tridesetak objavljenih sveski, plus desetak pogolemih sabranih izdanja. Proveo sam na njima pet-šest godina, sklapao i rasklapao “naručeni izbor”, slao ga tamo i ovamo, ali on iz štampe nije izlazio.
Ove godine, čini se, ima šanse. I evo me, opet, petljam oko tog izbora, oči mi ispadoše. Treba izbor dopuniti. Treba nove Gustafssonove zbirke (pet-šest komada) iščitati. Odabrati, prepjevati.
Ne velim, tu ima podosta užitka. Lijepo je pjesmu iz jednog u drugi jezik presipati.
*
Lars Gustafsson rođen je 1936. godine u Västeråsu (Vesterosu). Studirao je estetiku, sociologiju i filosofiju na univerzitetu u Uppsali. Bio je jedan od osnivača studentskog književnog kluba Siesta, pri kojem mu i izlazi prva knjiga, kratki poetski roman Vägvila (Putni odmor). Dvije godine docnije objavljuje roman Poeten Brombergs sista dagar och död (Zadnji dani i smrt pjesnika Bromberga), koji se smatra njegovim istinskim debitantskim djelom.
Postaje urednik značajnog i uticajnog časopisa BLM 1961. godine, otvara ga otvara prema savremenim evropskim tokovima i okuplja oko sebe nova, “drukčija” književna imena.
Prvu zbirku poezije Ballongfarara objavljuje 1962. godine. U isto to vrijeme postaje urednik u Boniersu, najvećoj nordijskoj izdavačkoj kući, i ovo mu radno mjesto pruža izvrsne komunikativne mogućnosti.
Odlučujući događaj za njegovu buduću književnu (pa i profesorsku) karijeru biće nastup sa Grupom 47 u Sigtuni 1964. Tom prilikom upoznaje Hansa Magnusa Enzensbergera, koji mu prevodi pjesme na njemački i otvara vrata uticajnih časopisa i književnih krugova.
Kao stipendist DAAD odlazi 1972. u Berlin gdje ostaje dvije godine. Tu piše dva prva romana Yllet (Vuna) i Sigismund (Sigismund) iz petotomnog ciklusa Sprickorna i muren (Naprsline u zidu, 1971 – 1978).
1978. doktorira na universitetu u Uppsali, doktorska disertacija Språk och lögn (Jezik i laž).
1981. konvertira na jevrejstvo.
1983. postaje profesor germanskih studija i filosofije na University of Texas at Austin, gdje će raditi do penzije.
2006.: vraća se u Švedsku. Iste te godine objavljuje zbirku (ili roman u stihovima) Den amerikanska flickans sondagar (Nedjelje američke djevojčice).
Književna produkcija Larsa Gustafssona je zastrašujuća i broji oko 80 knjiga. Njegovo intelektualno i umjetničko interesovanje je raznovrsno i kreće se od političkih polemika i pamfleta, preko porodičnih poučnih leksikona, filosofskih raspri, putopisa, memoara, matematičkih radova, eseja, pa sve do romana i pjesničkih zbirki prevedenih na dvadeset jezika u svijetu. Iz te ogromne produkcije, ovdje ćemo izdvojiti značajnije prozne i poetske naslove: Poeten Brumbergs sista dagar och död (Zadnji dani i smrt pjesnika Brumberga), 1959; Bröderna (Braća), 1960; Ballongfararna (Putnici u balonu),1962; En förmiddag i Sverige (Prijepodne u Švedskoj), 1963; En resa till jordens medelpunkt och andra dikter (Putovanje u središte zemlje i druge pjesme), 1966; Bröderna Wright uppsöker Kitty Hawk (Braća Wright posjećuju Kitty Hawk), 1968; Kärleksförklaring till en sefardisk dam (Izjava ljubavi za jednu sefardijsku damu), 1970; Herr Gustafsson själv (Gospodin Gustafsson lično), 1971; Varma rum och kalla (Tople i hladne sobe), 1972; Yllet (Vuna), 1973, Sigismund, 1976; Sonetter, 1977; En biodlares död (Pčelareva smrt), 1978 (preveden na 20 jezika); Språk och lögn, (Jezik i laž), 1978; Artesiska brunnar, cartesiska drömmar (Arteški bunari, kartezijanski snovi), 1980; Ur bild i bild, (Iz slike u sliku, sabrane pjesme) 1982; Världens tystnad före Bach(Tišina svijeta prije Baha), 1982; Fåglarna (Ptice), 1984; Fyra poeter (Četiri pjesnika), 1988; Förberedelser för vintersäsongen (Pripreme za zimsku sezonu), 1990; Stenkista, 1994; Variationer över ett tema av Silfverstolpe (Varijacije na jednu Silfverstolpovu temu), 1996; Tjänarinnan (Sluškinja), 1996; Vänner bland de döda (Prijatelji među mrtvim), 1997; Valda Skrifter I (Izabrani spisi, I), 1998; Valda Skrifter II, 1998; Valda Skrifter III, 1999; Valda Skrifter IV, 1999; Windy berättar (Windi priča), 1999; En tid i Xanadu (Vrijeme u Xanadu), 2002; Den amerikanska flickan söndagar (Nedjelje američke djevojčice), 2006.
Lars Gustafsson je dobitnik brojnih skandinavskih i svjetskih književnih nagrada i priznanja. Djela mu se prevode na sve veće jezike u svijetu.
Lirska tumačenja/6
Lars Gustafsson
Sve te lude sitne stvari
Sve te čudne
sitne stvari
koje za života stižu do nas
svaka iz svog mjesta
svaka iz svog Logosa.
Ova stara baštovanska britva
sa drvenom uglačanom drškom
i sječivom izjedenim od oštrenja,
nađena na trotoaru u Arlesu.
I ova skulptura, pod mesingom,
koju mi je jedan skulptor izvario
od stare kvake na vratima,
u svom ateljeu u blizini Berlinskoga zida
u Marie Lousenstadtu.
On bijaše posve mahnit
i moglo mu se obratiti
samo na šizofrenom jeziku.
Njegov rad liči, ako uopšte na što liči,
radu paukovom. Bez mreže, bezbeli.
Jedna azurnoplava bočica
sa ribljim ustima umjesto grlića,
podignuta sa nekog bunjišta.
Dalo mi je davno neko dijete.
Sasvim razumljivo, one ne pričaju.
Niti su simboli bilo čega.
One su skliznule
sa nebesa Formi
da bi jedno kratko vrijeme
očamile
na pisaćem stolu il dasci prozora.
I mi smo im na tome zahvalni.
Il Castello di Maccastorna
Castello di Maccastoma
u oblasti Cremona
pripada, odavno, familiji Bevilacqua.
Apenini vidljivi
kao plave sjenke kroz sjeverni prozor
i bumbari iznad zlatnih kukuruzišta
u poznome letnjem danu
kad vjetrovi u prahu titraju.
Laste se viju iznad
unutarnjeg, čuvarnog dvorišta
izgrađenog negdje u dvanaestom vijeku
od izvjesnog Viskontija
koji je pozvao okolnu vlastelu
na ručak koji se neće nikada svršiti.
To jest: koji se svršio njihovom smrću
ispod oštrih bodeža posluge.
U mnogim sobama
koje više niko ne koristi
bezbroj je mrkih portreta
neke dame u visokoj kragni
pokrivenih prahom, paučinom.
U mračnim sobama
gdje ljetnji je dan
tek cvrčanje cvrčka
zapahne blagi miris
prolivenog starog vina,
suhog žita i praha finoga.
Morfika
Bog Morfeus je vitak mladić.
On živi u mrkoj vodi,
u mlakoj jesenjoj vodi.
Ali ne živi u dubini.
U vodenoj površini živi on
i leži tamo kao neko
ko je potonuo ali ipak živi
(uprkos tome što je stvarno potonuo)
u toploj vodi do obale
upravo ondje gdje lanjske se mrke mace
obično skupljaju u nove urneke.
Sa očima i liniji vodne površine
između sna i bdijenja gdje inače
niko ne može boraviti
već hitro promiče.
On leži u mrkoj vodi
i posmatra krupne daleke oblahke
i jata galebova u klepetu snažnom.
*
Larsa Gustafssona, velikog nordijskog i svjetskog pjesnika, prevodim, otprilike, desetak godina. Onako, da duša ne bi zahrđala i da bih, tako, ostao u vezi sa ovim zanimanjem u kojem je, kako Pound reče, “čovjek neprestano upućen samo na svoju glavu”. Doduše, nekoliko godina prevodio sam poeziju Larsa Gustafssona i zbog jednog drugog, konkretnijeg razloga. Jedan bosanski pjesnik i izdavač, na jednom od Sarajevskih dana poezije, upitao me da li bih se prihvatio da mu prevedem i pripravim jedan izbor Gustafssonove poezije. To bi on, ubjeđivao me, objavio u jednom veoma lijepoj ediciji. I ja sam, kao što to uvijek s hajvanima biva, prihvatio.
Vratio sam se na sjever i na posao prionuo. Posao, pokazaće se, poprilično pipav, mukotrpan. Lars Gustafsson je objavio osamdesetak knjiga. Ima tu svašta, od filosofskih raspri, esejistike, preko matematičkih gonetanja, porodičnih i opštih bukvara, do sjajnih zbirki priča i romana i još sjajnije poezije. I sad, budi hrabar, pa odvoji par godina kako bi tu silu iščitao. Nisam, priznajem, zalazio u Gustafssonove prozno vode. To je dublje i šire od svakoga okeana. Nije, recimo to odmah, ni njegova poezija ništa manja. Jedno tridesetak objavljenih sveski, plus desetak pogolemih sabranih izdanja. Proveo sam na njima pet-šest godina, sklapao i rasklapao “naručeni izbor”, slao ga tamo i ovamo, ali on iz štampe nije izlazio.
Ove godine, čini se, ima šanse. I evo me, opet, petljam oko tog izbora, oči mi ispadoše. Treba izbor dopuniti. Treba nove Gustafssonove zbirke (pet-šest komada) iščitati. Odabrati, prepjevati.
Ne velim, tu ima podosta užitka. Lijepo je pjesmu iz jednog u drugi jezik presipati.
*
Lars Gustafsson rođen je 1936. godine u Västeråsu (Vesterosu). Studirao je estetiku, sociologiju i filosofiju na univerzitetu u Uppsali. Bio je jedan od osnivača studentskog književnog kluba Siesta, pri kojem mu i izlazi prva knjiga, kratki poetski roman Vägvila (Putni odmor). Dvije godine docnije objavljuje roman Poeten Brombergs sista dagar och död (Zadnji dani i smrt pjesnika Bromberga), koji se smatra njegovim istinskim debitantskim djelom.
Postaje urednik značajnog i uticajnog časopisa BLM 1961. godine, otvara ga otvara prema savremenim evropskim tokovima i okuplja oko sebe nova, “drukčija” književna imena.
Prvu zbirku poezije Ballongfarara objavljuje 1962. godine. U isto to vrijeme postaje urednik u Boniersu, najvećoj nordijskoj izdavačkoj kući, i ovo mu radno mjesto pruža izvrsne komunikativne mogućnosti.
Odlučujući događaj za njegovu buduću književnu (pa i profesorsku) karijeru biće nastup sa Grupom 47 u Sigtuni 1964. Tom prilikom upoznaje Hansa Magnusa Enzensbergera, koji mu prevodi pjesme na njemački i otvara vrata uticajnih časopisa i književnih krugova.
Kao stipendist DAAD odlazi 1972. u Berlin gdje ostaje dvije godine. Tu piše dva prva romana Yllet (Vuna) i Sigismund (Sigismund) iz petotomnog ciklusa Sprickorna i muren (Naprsline u zidu, 1971 – 1978).
1978. doktorira na universitetu u Uppsali, doktorska disertacija Språk och lögn (Jezik i laž).
1981. konvertira na jevrejstvo.
1983. postaje profesor germanskih studija i filosofije na University of Texas at Austin, gdje će raditi do penzije.
2006.: vraća se u Švedsku. Iste te godine objavljuje zbirku (ili roman u stihovima) Den amerikanska flickans sondagar (Nedjelje američke djevojčice).
Književna produkcija Larsa Gustafssona je zastrašujuća i broji oko 80 knjiga. Njegovo intelektualno i umjetničko interesovanje je raznovrsno i kreće se od političkih polemika i pamfleta, preko porodičnih poučnih leksikona, filosofskih raspri, putopisa, memoara, matematičkih radova, eseja, pa sve do romana i pjesničkih zbirki prevedenih na dvadeset jezika u svijetu. Iz te ogromne produkcije, ovdje ćemo izdvojiti značajnije prozne i poetske naslove: Poeten Brumbergs sista dagar och död (Zadnji dani i smrt pjesnika Brumberga), 1959; Bröderna (Braća), 1960; Ballongfararna (Putnici u balonu),1962; En förmiddag i Sverige (Prijepodne u Švedskoj), 1963; En resa till jordens medelpunkt och andra dikter (Putovanje u središte zemlje i druge pjesme), 1966; Bröderna Wright uppsöker Kitty Hawk (Braća Wright posjećuju Kitty Hawk), 1968; Kärleksförklaring till en sefardisk dam (Izjava ljubavi za jednu sefardijsku damu), 1970; Herr Gustafsson själv (Gospodin Gustafsson lično), 1971; Varma rum och kalla (Tople i hladne sobe), 1972; Yllet (Vuna), 1973, Sigismund, 1976; Sonetter, 1977; En biodlares död (Pčelareva smrt), 1978 (preveden na 20 jezika); Språk och lögn, (Jezik i laž), 1978; Artesiska brunnar, cartesiska drömmar (Arteški bunari, kartezijanski snovi), 1980; Ur bild i bild, (Iz slike u sliku, sabrane pjesme) 1982; Världens tystnad före Bach(Tišina svijeta prije Baha), 1982; Fåglarna (Ptice), 1984; Fyra poeter (Četiri pjesnika), 1988; Förberedelser för vintersäsongen (Pripreme za zimsku sezonu), 1990; Stenkista, 1994; Variationer över ett tema av Silfverstolpe (Varijacije na jednu Silfverstolpovu temu), 1996; Tjänarinnan (Sluškinja), 1996; Vänner bland de döda (Prijatelji među mrtvim), 1997; Valda Skrifter I (Izabrani spisi, I), 1998; Valda Skrifter II, 1998; Valda Skrifter III, 1999; Valda Skrifter IV, 1999; Windy berättar (Windi priča), 1999; En tid i Xanadu (Vrijeme u Xanadu), 2002; Den amerikanska flickan söndagar (Nedjelje američke djevojčice), 2006.
Lars Gustafsson je dobitnik brojnih skandinavskih i svjetskih književnih nagrada i priznanja. Djela mu se prevode na sve veće jezike u svijetu.