kako je na slobodnom tržištu
glava još uvijek najskuplja.
Jugozapadni vjetar
Jugozapadni vjetar zadiže veo
petku s lica. Dotrajali šleper
sa žutim očima
gmiže uz kišom ispranu padinu.
Promukla vika
s “Holger Danske”
koji se mučno, polagano
ljulja moreuzom kod Hovedoja.
Moje cipele po asfaltu.
Zastajem
na trenutak, palim cigaru
dok me ranjava sjaj jutarnjeg smijeha
koji poznajem vrlo dobro, to su riječi za dan
u betonu, upaljeni prekidači
crveni žuti zeleni žmigavci
na uličnom ćošku
i bezbrojne sitne kretnje
nazad i naprijed
prema meni. Kišne kapi
po potiljku, gliste gmižu
po opasnim puteljcima,
noćno nebo
u sivom rasulu
i bijegu
preko Berumsosarna.
Žiga u rukama
kada krenem dalje.
Pjesma čistača cipela
Velike riječi. Moon Racket Caesar
Public Relation Pluralistisk
i EEC: stoje na ulazu, u svečanim odijelima
učtivo se klanjaju dok prilaziš, pokazuju
na lift: družina je gore
ali ti ostaješ, rukuješ se
s njima, doduše, prejako
i komšiji pada mačka sa ramena.
U džepovima leže jabuke.
I te sjaktave cipele
lasno prepoznaješ
jer si ih ti lično uglancao.
Logos
“Pretpostavka
sociologiji” piše Joachim Israel
(a takođe i drugih logija, pretpostavljam ja),
“jest egzistencija nečega
što ima tačno znanje o nečemu.” I ja
vjerujem slijepo mom stomaku
i posmatram ljude koji leže na trotoaru
nepomično.
Uveče zavlačim braon cipele
pod sofu, to je moj religiozni ritual
koji cijelo vrijeme pokazuje naprijed
ka jutarnjem danu. Par uvježbanih pokreta
uvezuje pertle onako kako ja želim.
I onda mi valja landarati dalje.
Dugoročna prognoza
Intezivna kapitalistička prognoza, šta je to?
Velike mašine proizvodiće još veće mašine
a najveća mašina proizvodiće crni vjetar
i čisti srebrni novac.
Najmanje mašine, obuća i vino,
ćuftad i kockaste gardine,
proizvodiće se u toplijim krajevima, gdje su plate male
kao chapatis i jalova zemlja
gdje se sabira radna snaga
u snažne rezervoare izlivene u Norcementu.
To je kapitalistička produkcija
i zahtijeva nivo zaposlenosti
niži od Mjesa.
Za 25 godina ova bi se pjesma mogla izvoditi
na Nordsjo orguljama,
zahrđalim džinovskim frulama i olovnosivom moru.
*
Bjørn Aamodt (1944 – 2006) bio je mornar, industrijski radnik i o tome, uglavnom, pjevao. Živio je povučeno, radio dugo godina, u tri smjene, kao industrijski radnik, kranista (“da bi se imalo o čemu pisati”).
Velike su dvije njegove zadnje zbirke ABC (1994) i Anchorage (1997).
Nekoliko godina pred smrt bio je ozbiljni norveški kandidat za Nobelovu nagradu.
Ne sjećam se više kad sam dobavio zbirku ABC, ima tome, sigurno, desetak godina, ali sam njenu tamnu i blagu liriku primio ka srcu i s vremena na vrijeme prevodio. Volim pjesnike koji su ničiji, koji ni u rodnoj kući nisu kućni. Tako i Aamodt. Norveška književna kritika se upire da ga nekako usidri u “klasike nacionalne književnosti”, ali im se Bjørn Aamodt i njegova lirska lađa jednako odmiču.
Lirska tumačenja/4
Bjørn Aamodt
*
Zajednica
je prirodni nastavak
tijela, pjevušim
u kadi, opkoljen
svijetlozelenom sapunicom.
Dobro vas je imati, stopala,
i tebe, trbuhu
i vas, stare, pohabane ruke.
Skoro da želim reći
da ste podjednako važne
sve skupa, kao i vaša
blisko uspostavljena
saradnja.
Ali u platnom ugovoru
stoji zapisano
kako je na slobodnom tržištu
glava još uvijek najskuplja.
Jugozapadni vjetar
Jugozapadni vjetar zadiže veo
petku s lica. Dotrajali šleper
sa žutim očima
gmiže uz kišom ispranu padinu.
Promukla vika
s “Holger Danske”
koji se mučno, polagano
ljulja moreuzom kod Hovedoja.
Moje cipele po asfaltu.
Zastajem
na trenutak, palim cigaru
dok me ranjava sjaj jutarnjeg smijeha
koji poznajem vrlo dobro, to su riječi za dan
u betonu, upaljeni prekidači
crveni žuti zeleni žmigavci
na uličnom ćošku
i bezbrojne sitne kretnje
nazad i naprijed
prema meni. Kišne kapi
po potiljku, gliste gmižu
po opasnim puteljcima,
noćno nebo
u sivom rasulu
i bijegu
preko Berumsosarna.
Žiga u rukama
kada krenem dalje.
Pjesma čistača cipela
Velike riječi. Moon Racket Caesar
Public Relation Pluralistisk
i EEC: stoje na ulazu, u svečanim odijelima
učtivo se klanjaju dok prilaziš, pokazuju
na lift: družina je gore
ali ti ostaješ, rukuješ se
s njima, doduše, prejako
i komšiji pada mačka sa ramena.
U džepovima leže jabuke.
I te sjaktave cipele
lasno prepoznaješ
jer si ih ti lično uglancao.
Logos
“Pretpostavka
sociologiji” piše Joachim Israel
(a takođe i drugih logija, pretpostavljam ja),
“jest egzistencija nečega
što ima tačno znanje o nečemu.” I ja
vjerujem slijepo mom stomaku
i posmatram ljude koji leže na trotoaru
nepomično.
Uveče zavlačim braon cipele
pod sofu, to je moj religiozni ritual
koji cijelo vrijeme pokazuje naprijed
ka jutarnjem danu. Par uvježbanih pokreta
uvezuje pertle onako kako ja želim.
I onda mi valja landarati dalje.
Dugoročna prognoza
Intezivna kapitalistička prognoza, šta je to?
Velike mašine proizvodiće još veće mašine
a najveća mašina proizvodiće crni vjetar
i čisti srebrni novac.
Najmanje mašine, obuća i vino,
ćuftad i kockaste gardine,
proizvodiće se u toplijim krajevima, gdje su plate male
kao chapatis i jalova zemlja
gdje se sabira radna snaga
u snažne rezervoare izlivene u Norcementu.
To je kapitalistička produkcija
i zahtijeva nivo zaposlenosti
niži od Mjesa.
Za 25 godina ova bi se pjesma mogla izvoditi
na Nordsjo orguljama,
zahrđalim džinovskim frulama i olovnosivom moru.
*
Bjørn Aamodt (1944 – 2006) bio je mornar, industrijski radnik i o tome, uglavnom, pjevao. Živio je povučeno, radio dugo godina, u tri smjene, kao industrijski radnik, kranista (“da bi se imalo o čemu pisati”).
Velike su dvije njegove zadnje zbirke ABC (1994) i Anchorage (1997).
Nekoliko godina pred smrt bio je ozbiljni norveški kandidat za Nobelovu nagradu.
Ne sjećam se više kad sam dobavio zbirku ABC, ima tome, sigurno, desetak godina, ali sam njenu tamnu i blagu liriku primio ka srcu i s vremena na vrijeme prevodio. Volim pjesnike koji su ničiji, koji ni u rodnoj kući nisu kućni. Tako i Aamodt. Norveška književna kritika se upire da ga nekako usidri u “klasike nacionalne književnosti”, ali im se Bjørn Aamodt i njegova lirska lađa jednako odmiču.