U junsko jutro, još uvijek rano za buđenje
ali i dockan da se ponovo prilegne.
Moram izaći u zelen, zagušenu
sjećanjima što prate me pogledima.
Ona se ne vide, u okoliš sasvim
utopljena, perfektni kameleoni.
Toliko su blizu da ih čujem kako dišu
premda je poj ptica zaglušujući.
Crne razglednice
I
Anali ispisani, budućnost nepoznata.
Kablovi pjevuše nepoznatu melodiju.
Sniježi suho po sivome moru. Sjenke
se hrvu na pristaništu.
II
Dešava se sred života da smrt dođe
i uzme mjeru na čovjeku. Posjeta se zaboravlja
i život nastavlja. A kostim se šije
na skrovitom mjestu.
April i tišina
Proljeće je pusto.
Baršunasti jarak
hmili s moje strane
bez odraza.
Jedino što svijetli
žuto je cvijeće.
Nošen sam u sjenci
poput violine
u futroli svojoj crnoj.
Ono što želim reći
cakli izvan domašaja
kao srebro
kod zakupca.
Gondola tuge br. 2
I
Dva starca, tast i zet, Liszt i Wagner, žive uza ______Canal Grande,
zajedno s jednom neumornom ženom udatom za ______kralja Midu
onog koji preobrazi sve što dodirne kod Wagnera.
Zelena studen mora penje se kroz pod u palaču.
Wagner je čudan, taj slavni kasper-profil umorniji je ______no ranije,
lice poput splakane zastave.
Gondola je pretovarena njihovim životima, dva koja idu ______tur i retur i jedan u običnom pravcu.
II
Polijeće prozor na palači, i svak grimasira
pri tom nenadnom pokretu.
Vidi se, na vodi, đubretar-gondola za kojom veslaju _____dvojica bandita(1) jednorukih.
Liszt je zapisao par akorda toliko teških _____da bi ih trebalo poslati
u minerološki institut u Padovi radi analize.
Meteoriti!
Preteški da bi mirovali, mogu samo tonuti i tonuti kroz _____budućnost sve do
godina s mrkim košuljama.
Gondola je teško natovarena zbrčkanim
stijenjem budućnosti.
25. mart. Briga oko Litvanije.
Sanjah kako posjećujem veliku bolnicu.
Nema personala. Svi su pacijenti.
U istome snu tek rođena djevojčica
koja je govorila pune rečenice.
IV
Pokraj zeta, čovjeka svog doba, Liszt je nagriženi
grandseigner.
To je maskiranje.
Dubina što proba i odlaže raznolike maske _____ovu je upravo za njeg namijenila –
dubina što želi ući među ljude a da pri tom _____lice svoje ne pokaže.
V
Abbe Liszt je navikao da sam tegli putnu torbu i po zvizgi _____i po susnježici
i jednom kad umre neće biti nikog da ga dočeka _____na stanici.
Blagi zapah divnoga konjaka odnosi ga vani sred
jednoga zadatka.
On je uvijek u zadatku.
Dvije hiljade pisama u godini!
Đače koje piše ispuštena slova na stotinu puta _____prije no ga puste kući.
Gondola je pretovarena životom, jednostavna je i crna.
VI
Povratak u 1990.
Sanjah kako vozim dvadeset milja uzaludno.
Sve se uvećalo. Vrapci krupni ko kokoši
pjevali su snažno, otkidajući rese sa ušiju.
Sanjah kako na kuhinjskom stolu
crtam tangente klavira. Potom sviram, nijemo.
Komšije su ulazile da slušaju.
VII
Klavijature što šutale su tokom cijelog Parsifala (ali su slušale) _____napokon mogu reći nešto.
Uzdasi … sospiri…
Kad svečeri Liszt zasvira pedalu će morsku do dna pritisnuti
tako da morska zelena snaga izbije kroz pod i zaplovi _____zajedno sa svakim kamenom u zdanju.
Dobro veče prekrasna dubino!
Gondola je pretovarena životom, jednostavna je i crna.
VIII
Sanjah kako započinjem školu al stižem prekasno.
Svi u učioni nose bijele maske preko lica.
Ne smije se reći ko bješe učitelj.
Napomena:
Na prelomu 1882/1883 posjećuje Liszt svoju ćerku Cosimu i njenoga muža, Richarda Wagnera u Veneciji. Wagner umire nekoliko mjeseci docnije. U toku tog vremena komponavaće Liszt dva klavirska komada koja će biti objavljena pod imenom “Gondole tuge”.
Tri strofe
I
Riter i njegova ljuba
okamenjeni ali sretni
na letećem poklopcu sanduka
izvan vremena.
II
Isus podiže kovanicu
sa Tiberijusom u profilu,
profil bez ljubavi
vlast u opticaju.
III
Sablja koja curi
zatire sjećanje.
Rđaju u zemlji
trube i remeni.
Dva grada
A sa naše strane, na tren, dva su grada,
jedan zamračen, okupiran od varvara.
U drugome gore lampe.
Svijetla obala hipnotiše onu crnu.
Ja plivam u transu
niz ljeskavu, tamnu vodu.
U blizinu slazi mukli pisak trube.
Prijateljski glas, kupi tvoj grob i odlazi.
Noćno putovanje
Vrvi ispod nas. Ide voz.
Drhti hotel Astorija.
Čaša vode na krevetu
svijetli u tunelu.
Sanja da je sužanj u Svalbardu.
Planeta se vrti uz tutnjavu.
Svjetlucave oči hmile preko leda.
Ljepota mirakla još postoji.
Skica iz 1844
Lice Williama Turnera crnjelo je od vremena.
Štafelaj mu leži tamo, između hridina.
Pratimo srebrnasto kablo koje ide u dubinu.
On gaca niz plitko Carstvo mrtvih.
Tutnjava se voza čuje. Sve bliža je.
Kiša, kiša povrh nas putuje.
***
***
Tomas Tranströmer debituje sa 17 pjesama (17 dikter) “kao zreo i dovršen pjesnik”. Majstor metafore, majstor maloga prostora –petoparca i lirskog driblinga kojim može i stonogi loptu ćušnuti kroz noge.
*
Kritika, sada, dok ga slavi, istriče Tranströmerovu urođenu stidljivost koja je vidljiva i u njegovoj poeziji. Od prvih pjesma pa nadalje, on se drži programa koji kaže: nema autora, ima djela. Osjećanja prenositi indirektno slikom, a ne “pravo” subjektivnim iskazom.
*
E. Pound je preporučivao dvije versističke forme – ranu klasičnu grčku liriku i japanski haiku. Najbolje sapfijske strofe na švedskome jeziku mogu se naći u ranoj, a najbolji haiku u poznoj Tranströmerovoj poeziji.
U jednom pismu iz 1952. godine, u kojoj su upravo nastajale pjesme koje će činiti debitansku knjigu, Tranströmer veli kako su Eliotova Četiri kvrateta njegova hrana svakodnevna. Na drugome mjestu veli da su svi oni (švedski modernisti i pjesnici iz 50 i 60-ih decenija) Eliotova unučad. U isto to vrijeme čita njemačkog srednjovjekovnog mistika Majstora Eckharta.
*
Tri su moguća objašnjenja “nevidljivog ja” u Tranströmerovim ranim pjesmama: urođena stidljivost, književni uzori i mistična negacija ja i mi.
*
Muzika, a ne literatura, prva je Tranströmerova ambicija. Prije stihova, napisao je nekoliko malih klavirskih kompozicija. Svira klavir čitav život. Nakon moždanog udara 1990. godine, kad je izgubio moć govora i kad mu se ukočila desna ruka, naučio je da svira klavir lijevom rukom.
*
Ni jedan se pjesnik, bilo kako talentovan, ne rađa iz ničega. Ili, kako veli Eliot, svaki pjesnik stvara svoju tradiciju. Tomas Tranströmer u svoju ubraja francuske nadrealiste i Paula Éluarda, Friedricha Hölderlina, Rainera Mariu Rilkea i Oscara Loerkea, Dantea, Rafaela Albertia, Nikolaja Gogolja i Borisa Pasternaka, Shakespearea, T. S. Eliota i Dylana Tomasa. Od majstora iz maternjeg jezika, učio je od Gunnara Björlinga, Harrya Martinsona, posebice u lirskoj obradi prirode.
*
Nikakvi bohemske ili “romantičarske” crte ne mogu se vezati za Tomasa Tranströmera. On je, kako sam veli, obični “malograđanin” koji je se striktno drži svakodnevnih životnih normi i načela. Ili kako kaže Lars Gustafsson, jedan drugi genijalni skandinavski pjesnik: „Tranströmer je dokaz da i običan čovjek može biti veliki pjesnik“. Ništa u njegovoj biografiji nema neobičnog, pjesničkog. Sem možda podatak da je dugo radio kao psiholog u jednom zavodu za popravku kriminalnog mlađeg svijeta u Roxtuni. Završio je školu na vrijeme, oženio se na vrijeme, zaposlio se na vrijeme, itd.
Možda je i ovo neobično. Tomas Transtömer je radio kao psiholog sve do penzionisanja iako je, nešto malo iza prvih zbirki, dobio doživotnu stipendiju od države koja mu je omogućavala čist književni život, lišen svakodnevnog osmosatnog dirinčenja. “Nevolja! Good grief! Uprkos tome da dobijam od države platu od 25.000 godišnje sve dok sam u životu! Ova suma je zagarantovana. Ako sam zaradim 10.000, dobijam 15.000, ako sam zaradim 20.000, dobijam 5.000 itd. Ja sad zarađujem oko 30.000 i znači ne dobijam ni prebijene pare”.
*
Dva velika užitka Tomasa Tranströmera su putovanja i vožnja (polovnih) automobila.
*
Tajna genijalne Tranströmerove metafore ne može se objasniti. Naročito one iz njegove tzv. natur-lirike. Ja ih doživljavam kao munje iz vedrine – prvo vidim bljesak, pa tek, nakon gluhe stanke, hrupi snažna il potmula grmljavina svakojakih osjećanja, misli i pričina.
*
Uprkos svojoj urođenoj stiljivosti, Tranströmer je majstor u sticanju i održavanju profesionalnih kontakata i prijateljstava. Najbitnije je, čini se, ono sa američkim pjesnikom Robertom Blyom (2001. godine izašao je izbor iz njihove prepiske, pod imenom Air Mail).
1971. godine, Tranströmer prvi put čita svoju poeziju u USA. Zatim čita 1972, 1974, 1975, 1978, 1979, 1981, 1982, 1984, 1986, 1987, 1988, 1989 i 1990. Dakle, šesnaest putovanja prije no što će, 1990, doživjeti moždani udar koji će staviti tačku na književne nastupe.
*
Tranströmer je izvrstan prevodilac: Vizma Belševica, Sandor Veres, Janos Pilinszky, Robert Fulton, W.S. Merwin, Alistair MacLean, James Wright, Bill Knott, Robert Bly.
*
Cjelokupna poezija Tomasa Tranströmera sabira se u knjige koje ne prelaze više od 200 stranica. Ako se odbiju popratni, sekundarni tekstovi (predgovori, pogovori, objašnjenja, itd.) ostaće, otprilike, 150 – 160 stranica stihova. I to, ta sabrana djela ovogodišnjeg nobelovca Tomasa Tranströmera, mogu se pročitati u pauzi između dva večernja tv-dnevnika. I nije začudo, poštovani čitatelju, ako ti ovdje na pamet dopane Konstantin Kavafi. Oni jesu jedan drugom nalik.
*
Tomas Transtromer rođen je 1931. godine u Stockholmu.
Zbirke:
17 dikter ( 17 pjesama), 1954
Hemligheter på vägen (Tajne na putu), 1958
Klanger och spår (Zvuci i tragovi), 1966
Stigar (Staze) 1973
Östersjöar (Baltik), 1974
Sanningsbarriäeren (Barijera istine), 1978
För levande och döda (Za žive i mrtve), 1989
Sorgegondolen (Tužna gondola), 1996
Den stora gåtan (Velika tajna), 2004
*
Ne znam koliko je i ko je sve prevodio poeziju Tromasa Tranströmera na naše jezike. Znam da su 2003. godine u onoj velikoj, bijeloj Nolitovoj ediciji poezije objavljene Sabrane pjesme, u prevodu Mome Dimića.
U zadnjih desetak godina i sam prevodim Tranströmerovu poeziju. Počeo sam onako, iz ushita.
Lirska tumačenja/3
Tomas Tranströmer (Tomas Transtremer)
*
Sjećanja me vide
U junsko jutro, još uvijek rano za buđenje
ali i dockan da se ponovo prilegne.
Moram izaći u zelen, zagušenu
sjećanjima što prate me pogledima.
Ona se ne vide, u okoliš sasvim
utopljena, perfektni kameleoni.
Toliko su blizu da ih čujem kako dišu
premda je poj ptica zaglušujući.
Crne razglednice
I
Anali ispisani, budućnost nepoznata.
Kablovi pjevuše nepoznatu melodiju.
Sniježi suho po sivome moru. Sjenke
se hrvu na pristaništu.
II
Dešava se sred života da smrt dođe
i uzme mjeru na čovjeku. Posjeta se zaboravlja
i život nastavlja. A kostim se šije
na skrovitom mjestu.
April i tišina
Proljeće je pusto.
Baršunasti jarak
hmili s moje strane
bez odraza.
Jedino što svijetli
žuto je cvijeće.
Nošen sam u sjenci
poput violine
u futroli svojoj crnoj.
Ono što želim reći
cakli izvan domašaja
kao srebro
kod zakupca.
Gondola tuge br. 2
I
Dva starca, tast i zet, Liszt i Wagner, žive uza
______Canal Grande,
zajedno s jednom neumornom ženom udatom za
______kralja Midu
onog koji preobrazi sve što dodirne kod Wagnera.
Zelena studen mora penje se kroz pod u palaču.
Wagner je čudan, taj slavni kasper-profil umorniji je
______no ranije,
lice poput splakane zastave.
Gondola je pretovarena njihovim životima, dva koja idu
______tur i retur i jedan u običnom pravcu.
II
Polijeće prozor na palači, i svak grimasira
pri tom nenadnom pokretu.
Vidi se, na vodi, đubretar-gondola za kojom veslaju
_____dvojica bandita (1) jednorukih.
Liszt je zapisao par akorda toliko teških
_____da bi ih trebalo poslati
u minerološki institut u Padovi radi analize.
Meteoriti!
Preteški da bi mirovali, mogu samo tonuti i tonuti kroz
_____budućnost sve do
godina s mrkim košuljama.
Gondola je teško natovarena zbrčkanim
stijenjem budućnosti.
___
(1) ovdje i automati za igru
III
Otvori prema 1990.
25. mart. Briga oko Litvanije.
Sanjah kako posjećujem veliku bolnicu.
Nema personala. Svi su pacijenti.
U istome snu tek rođena djevojčica
koja je govorila pune rečenice.
IV
Pokraj zeta, čovjeka svog doba, Liszt je nagriženi
grandseigner.
To je maskiranje.
Dubina što proba i odlaže raznolike maske
_____ovu je upravo za njeg namijenila –
dubina što želi ući među ljude a da pri tom
_____lice svoje ne pokaže.
V
Abbe Liszt je navikao da sam tegli putnu torbu i po zvizgi
_____i po susnježici
i jednom kad umre neće biti nikog da ga dočeka
_____na stanici.
Blagi zapah divnoga konjaka odnosi ga vani sred
jednoga zadatka.
On je uvijek u zadatku.
Dvije hiljade pisama u godini!
Đače koje piše ispuštena slova na stotinu puta
_____prije no ga puste kući.
Gondola je pretovarena životom, jednostavna je i crna.
VI
Povratak u 1990.
Sanjah kako vozim dvadeset milja uzaludno.
Sve se uvećalo. Vrapci krupni ko kokoši
pjevali su snažno, otkidajući rese sa ušiju.
Sanjah kako na kuhinjskom stolu
crtam tangente klavira. Potom sviram, nijemo.
Komšije su ulazile da slušaju.
VII
Klavijature što šutale su tokom cijelog Parsifala (ali su slušale)
_____napokon mogu reći nešto.
Uzdasi … sospiri…
Kad svečeri Liszt zasvira pedalu će morsku do dna pritisnuti
tako da morska zelena snaga izbije kroz pod i zaplovi
_____zajedno sa svakim kamenom u zdanju.
Dobro veče prekrasna dubino!
Gondola je pretovarena životom, jednostavna je i crna.
VIII
Sanjah kako započinjem školu al stižem prekasno.
Svi u učioni nose bijele maske preko lica.
Ne smije se reći ko bješe učitelj.
Napomena:
Na prelomu 1882/1883 posjećuje Liszt svoju ćerku Cosimu i njenoga muža, Richarda Wagnera u Veneciji. Wagner umire nekoliko mjeseci docnije. U toku tog vremena komponavaće Liszt dva klavirska komada koja će biti objavljena pod imenom “Gondole tuge”.
Tri strofe
I
Riter i njegova ljuba
okamenjeni ali sretni
na letećem poklopcu sanduka
izvan vremena.
II
Isus podiže kovanicu
sa Tiberijusom u profilu,
profil bez ljubavi
vlast u opticaju.
III
Sablja koja curi
zatire sjećanje.
Rđaju u zemlji
trube i remeni.
Dva grada
A sa naše strane, na tren, dva su grada,
jedan zamračen, okupiran od varvara.
U drugome gore lampe.
Svijetla obala hipnotiše onu crnu.
Ja plivam u transu
niz ljeskavu, tamnu vodu.
U blizinu slazi mukli pisak trube.
Prijateljski glas, kupi tvoj grob i odlazi.
Noćno putovanje
Vrvi ispod nas. Ide voz.
Drhti hotel Astorija.
Čaša vode na krevetu
svijetli u tunelu.
Sanja da je sužanj u Svalbardu.
Planeta se vrti uz tutnjavu.
Svjetlucave oči hmile preko leda.
Ljepota mirakla još postoji.
Skica iz 1844
Lice Williama Turnera crnjelo je od vremena.
Štafelaj mu leži tamo, između hridina.
Pratimo srebrnasto kablo koje ide u dubinu.
On gaca niz plitko Carstvo mrtvih.
Tutnjava se voza čuje. Sve bliža je.
Kiša, kiša povrh nas putuje.
***
***
Tomas Tranströmer debituje sa 17 pjesama (17 dikter) “kao zreo i dovršen pjesnik”. Majstor metafore, majstor maloga prostora –petoparca i lirskog driblinga kojim može i stonogi loptu ćušnuti kroz noge.
*
Kritika, sada, dok ga slavi, istriče Tranströmerovu urođenu stidljivost koja je vidljiva i u njegovoj poeziji. Od prvih pjesma pa nadalje, on se drži programa koji kaže: nema autora, ima djela. Osjećanja prenositi indirektno slikom, a ne “pravo” subjektivnim iskazom.
*
E. Pound je preporučivao dvije versističke forme – ranu klasičnu grčku liriku i japanski haiku. Najbolje sapfijske strofe na švedskome jeziku mogu se naći u ranoj, a najbolji haiku u poznoj Tranströmerovoj poeziji.
U jednom pismu iz 1952. godine, u kojoj su upravo nastajale pjesme koje će činiti debitansku knjigu, Tranströmer veli kako su Eliotova Četiri kvrateta njegova hrana svakodnevna. Na drugome mjestu veli da su svi oni (švedski modernisti i pjesnici iz 50 i 60-ih decenija) Eliotova unučad. U isto to vrijeme čita njemačkog srednjovjekovnog mistika Majstora Eckharta.
*
Tri su moguća objašnjenja “nevidljivog ja” u Tranströmerovim ranim pjesmama: urođena stidljivost, književni uzori i mistična negacija ja i mi.
*
Muzika, a ne literatura, prva je Tranströmerova ambicija. Prije stihova, napisao je nekoliko malih klavirskih kompozicija. Svira klavir čitav život. Nakon moždanog udara 1990. godine, kad je izgubio moć govora i kad mu se ukočila desna ruka, naučio je da svira klavir lijevom rukom.
*
Ni jedan se pjesnik, bilo kako talentovan, ne rađa iz ničega. Ili, kako veli Eliot, svaki pjesnik stvara svoju tradiciju. Tomas Tranströmer u svoju ubraja francuske nadrealiste i Paula Éluarda, Friedricha Hölderlina, Rainera Mariu Rilkea i Oscara Loerkea, Dantea, Rafaela Albertia, Nikolaja Gogolja i Borisa Pasternaka, Shakespearea, T. S. Eliota i Dylana Tomasa. Od majstora iz maternjeg jezika, učio je od Gunnara Björlinga, Harrya Martinsona, posebice u lirskoj obradi prirode.
*
Nikakvi bohemske ili “romantičarske” crte ne mogu se vezati za Tomasa Tranströmera. On je, kako sam veli, obični “malograđanin” koji je se striktno drži svakodnevnih životnih normi i načela. Ili kako kaže Lars Gustafsson, jedan drugi genijalni skandinavski pjesnik: „Tranströmer je dokaz da i običan čovjek može biti veliki pjesnik“. Ništa u njegovoj biografiji nema neobičnog, pjesničkog. Sem možda podatak da je dugo radio kao psiholog u jednom zavodu za popravku kriminalnog mlađeg svijeta u Roxtuni. Završio je školu na vrijeme, oženio se na vrijeme, zaposlio se na vrijeme, itd.
Možda je i ovo neobično. Tomas Transtömer je radio kao psiholog sve do penzionisanja iako je, nešto malo iza prvih zbirki, dobio doživotnu stipendiju od države koja mu je omogućavala čist književni život, lišen svakodnevnog osmosatnog dirinčenja. “Nevolja! Good grief! Uprkos tome da dobijam od države platu od 25.000 godišnje sve dok sam u životu! Ova suma je zagarantovana. Ako sam zaradim 10.000, dobijam 15.000, ako sam zaradim 20.000, dobijam 5.000 itd. Ja sad zarađujem oko 30.000 i znači ne dobijam ni prebijene pare”.
*
Dva velika užitka Tomasa Tranströmera su putovanja i vožnja (polovnih) automobila.
*
Tajna genijalne Tranströmerove metafore ne može se objasniti. Naročito one iz njegove tzv. natur-lirike. Ja ih doživljavam kao munje iz vedrine – prvo vidim bljesak, pa tek, nakon gluhe stanke, hrupi snažna il potmula grmljavina svakojakih osjećanja, misli i pričina.
*
Uprkos svojoj urođenoj stiljivosti, Tranströmer je majstor u sticanju i održavanju profesionalnih kontakata i prijateljstava. Najbitnije je, čini se, ono sa američkim pjesnikom Robertom Blyom (2001. godine izašao je izbor iz njihove prepiske, pod imenom Air Mail).
1971. godine, Tranströmer prvi put čita svoju poeziju u USA. Zatim čita 1972, 1974, 1975, 1978, 1979, 1981, 1982, 1984, 1986, 1987, 1988, 1989 i 1990. Dakle, šesnaest putovanja prije no što će, 1990, doživjeti moždani udar koji će staviti tačku na književne nastupe.
*
Tranströmer je izvrstan prevodilac: Vizma Belševica, Sandor Veres, Janos Pilinszky, Robert Fulton, W.S. Merwin, Alistair MacLean, James Wright, Bill Knott, Robert Bly.
*
Cjelokupna poezija Tomasa Tranströmera sabira se u knjige koje ne prelaze više od 200 stranica. Ako se odbiju popratni, sekundarni tekstovi (predgovori, pogovori, objašnjenja, itd.) ostaće, otprilike, 150 – 160 stranica stihova. I to, ta sabrana djela ovogodišnjeg nobelovca Tomasa Tranströmera, mogu se pročitati u pauzi između dva večernja tv-dnevnika. I nije začudo, poštovani čitatelju, ako ti ovdje na pamet dopane Konstantin Kavafi. Oni jesu jedan drugom nalik.
*
Tomas Transtromer rođen je 1931. godine u Stockholmu.
Zbirke:
17 dikter ( 17 pjesama), 1954
Hemligheter på vägen (Tajne na putu), 1958
Klanger och spår (Zvuci i tragovi), 1966
Stigar (Staze) 1973
Östersjöar (Baltik), 1974
Sanningsbarriäeren (Barijera istine), 1978
För levande och döda (Za žive i mrtve), 1989
Sorgegondolen (Tužna gondola), 1996
Den stora gåtan (Velika tajna), 2004
*
Ne znam koliko je i ko je sve prevodio poeziju Tromasa Tranströmera na naše jezike. Znam da su 2003. godine u onoj velikoj, bijeloj Nolitovoj ediciji poezije objavljene Sabrane pjesme, u prevodu Mome Dimića.
U zadnjih desetak godina i sam prevodim Tranströmerovu poeziju. Počeo sam onako, iz ushita.