Hobotnica je uglavnom arhetip ___zbog svojih pipaka
ali i zbog svog kljuna i mastila, ___i ta posve nevjerovatna ___kombinacija tih
triju stvari čini da je smatraju monstrumom.
Ona živi u mračnim, strašnim džombama ___duboko u vodi
gdje pravi mastilo od duša umrlih mornara,
obvija, priča se, plivača svojim pipcima
i vuče ga sa sobom u dubinu ___da bi ga proždrala.
Desetokraka hobotnica, priča se dalje, ___može rasti beskonačno
i viđani su primjerci duži od 30 metara.
Izgrađene su kao rakete ___i kreću se bez zvuka
i s brzinom svjetlosti u svom elementu.
Postoji fotografija iz ovog stoljeća ___uzeta sa palube nekakve fregate
jedne osmokrake hobotnice ___dok pokušava da obmota velikoga plavog kita.
(Ko je pobijedio nije poznato)
Izvan uloge monstruma
hobotnica je u suštini najveličanstvenija ___od svih veličanstvenih životinja.
I kad sebi dopustim da te uporedim ___sa njom
čini mi se da je to nešto najljepše
što ja u suštini mogu kazati
kako o tebi tako i o bilo kojoj vrsti hobotnica.
Hobotnica se kreće u vodi ___kao plesačica
oslobođena svih zakona fizike ___kao opredmećena duša
stvorena da dotiče, miluje i voli, ___kao jedno srce
u vječnoj potrazi za tijelom iz kojeg je izagnano.
Hobotnica je dražesnija od ikakve ___ptice ili ribe,
rode i lovnog orla, sabljarke i leteće ptice ___uključujući i sve druge.
Ona je ženstvenija od svake žene ___i njene su oči blaže
i tužnije
od očiju nekog Boga il proroka
koje sam ikada vidio.
Hobotnica je ljepota, strast ___i ženstvenost,
blagost i verem,
opredmećenost.
Hobotnica je zadnja nimfa.
Jednom sam pogodio hobotnicu
u čistoj vodi na turskoj egejskoj obali: ___pogođena, ona me je pogledala,
kao majka ili ljubavnica.
Obvila je pipke oko mene ___ne da bi me povukla sa sobom
već da bi me pomilovala svakim od njih ___u iznenađenju i u oproštaju
prije no je umrla, časno, u oblaku mastila.
Meso hobotnice je blijedožuto i glatko ___kao kineska slonovača
i ostavlja oporo slatkast ukus u ustima.
Svaki put kad jedem hobotnicu
osjećam se
kao da sam prekršio neki prastari tabu ___kao da sam Boga naružio
opljačkao grob ili incest počinio.
I opet, ili baš zbog toga
ja volim meso hobotnice.
Ako ja lično svršim kao hrana
nekoj životinji
voleo bih da me pojede jedna hobotnica.
Žileti
Stiglo je proljeće i život mi rasturilo
kao paket žileta
koji ne smijem baciti, nit ga smijem zadržati
fini, mali žileti
koji reflektiraju svjetlo kao jezera u Aziji.
Pomisao da će zahrđati
prije no ih upotrijebim, zaboli me podjednako
kao misao da ih upotrijebim.
I kad ih, porijetko, pokušam zaboraviti
na javnim mjestima i u barovima
oni mi se vrate nazad s egzotičnim imenima mjesta
u koja nisam nikad stopalo spustio.
Gdje ja zapravo mogu spustiti stopalo
s toliko žileta uokolo
a da se ne posiječem ili da ih ne polomim?
Oni su tako lijepi, oni su tako mali.
To je zato što je proljeće i što je nebo plavo.
I ja stojim ovdje i vičem i vičem
krut kao ledenica, sa sklopljenim očima, sve dok ne padnem.
Ios
Oni što će umrijeti narednoga jutra
svečeri se pojavljuju ovdje,
tumaraju ispod zalazećeg sunca
ili se naginju nad svojim slikama
u nijemoj površini morske vode. Nemaju kontakta
s ribarima koji sjede uz čaše vina
u svjetlu petrolejskih lampi
i posmatraju ih sumnjičavo, dok dokono
bištu se i češkaju
poput krupnih insekata, naprašenih Diditijem
provjetreni, proždrljivi, uvijek u lovu
na pikavce i na piće
i samotno mjesto gdje će svući svoju mrtvačku odjeću
na truhle podove, pokrivene mahovinom
kroz koju će potonuti u svoju bijednu golotinju.
U Evropi kraljevi su na putu da umru
pod težinom svog nakita
u Aziji sveštenici što pažljivo računaju svoje pršljenove
između redova lakiranih demona
i vojnika u bjekstvu kroz beskrajna slana močvarišta.
Ovdje ih domoroci nazivaju « Ksenoks»
„turist“ ili „Hipie“. Riječi kao
„Beket“, „Vitgeštam“! ili „Kafka“
ovdje ne znače nikom ništa.
Izjutra ih nema, nestali su s nevidljivim trajektima
Zajedno sa sanducima koje nose na leđima.
U azijskom selu
Tako teško imenuješ stvari
u tačnom poretku.
Ti niski zidovi od blata što se ukazuju ___iza breskvi u beharu
u vrijeme popodnevnih
molitvi, dok se sa brežja silazi k Istoku ___a zvon dječjeg glasa kopni nenadano
u šumi bambusa s obje strane puta.
Veoma je teško reći ___koja se stvar ukazala prva…
Rascvale breskve na pripeci ___ili putnik što silazi s brega
iduć ka Istoku.
Napjev, ili stvari
koje ga prisiljavaju da bude otpjevan.
Ponekad
Ponekad nas neke stvari usrećuju ___bez razloga.
Ulubljeni plehani tanjiri na prolećnoj kiši ___ispod trešnji u beharu
malo prije no što počnu savijati plod. ___ili flaše crnog vina
koje smo u pijanstvu, bacali kroz prozore
u noć prije…
Ponekad nas iste stvari rastužuju ___iz istih razloga.
*
Henrik Nordbrant (1945), veoma je produktivan danski pjesnik koji je dobar dio života proveo na obalama Sredozemnog mora (Turska, Grčka, Španija, Maoko, Italija). Poezija mu je čista, jednostavna i utemeljena na klasičnim uzorima. Jednako je drag i čitaocima i kritici. Pjesme doduše traže izvjestan napor, Nordbrand ih temelji na širokoj tradiciji (studirao, kineski, turski i arapski jezik i bio upućen u orijantalne književnosti i kulture) premda se one čine lakim i jednostavnim. Često su ispunjene suptilnim humorom, jezičkom igrarijom i pradoksalnim slikama, koju prožima jedna jedva vidna, ali ozbiljna i trajna melanholija. Mnoge se pjesme takođe kreću oko ljubavi, patnje i naše odsutnosti ili nemoći u svijetu.
Jedan od najprevođenijih i najnagrađivanijih (Nordiska rådets litteraturpris, 2000) danskih pjesnika. Objavio je preko 40 naslova. Nakon dugog bezdomništva, Nordbrandt se vratio u Dansku. Ta malena zemlja danas ima najbujniju islamofobiju u ovome dijelu svijeta. Kad sam pripremao ovaj tekst – pjesme sam preveo prije desetak godina – zavirio sam od seira u danske medije i njihove „islamske“ stranice. Nadao sam se da u njima neću naći ime Henrika Nordbrandta. Ali, našao sam. Polemike, ekspertize, komentari. Oni koji mrze islam, hvale ga, oni koji brane islam, kude ga. Ni prvi ni drugi, ne čitaju poeziju. Niti mogu. Što je dobro.
Ali stari mistik i bezdomnik? Stari mistik i bezdomnik vratio se kući, uozbiljio, oženio. I umor ga, najzad, uhvatio.
Lirska tumačenja/15
Henrik Nordbrand
(Henrik Nordbrandt)
*
Oda hobotnici
Hobotnica je uglavnom arhetip
___zbog svojih pipaka
ali i zbog svog kljuna i mastila,
___i ta posve nevjerovatna
___kombinacija tih
triju stvari čini da je smatraju monstrumom.
Ona živi u mračnim, strašnim džombama
___duboko u vodi
gdje pravi mastilo od duša umrlih mornara,
obvija, priča se, plivača svojim pipcima
i vuče ga sa sobom u dubinu
___da bi ga proždrala.
Desetokraka hobotnica, priča se dalje,
___može rasti beskonačno
i viđani su primjerci duži od 30 metara.
Izgrađene su kao rakete
___i kreću se bez zvuka
i s brzinom svjetlosti u svom elementu.
Postoji fotografija iz ovog stoljeća
___uzeta sa palube nekakve fregate
jedne osmokrake hobotnice
___dok pokušava da obmota velikoga plavog kita.
(Ko je pobijedio nije poznato)
Izvan uloge monstruma
hobotnica je u suštini najveličanstvenija
___od svih veličanstvenih životinja.
I kad sebi dopustim da te uporedim
___sa njom
čini mi se da je to nešto najljepše
što ja u suštini mogu kazati
kako o tebi tako i o bilo kojoj vrsti hobotnica.
Hobotnica se kreće u vodi
___kao plesačica
oslobođena svih zakona fizike
___kao opredmećena duša
stvorena da dotiče, miluje i voli,
___kao jedno srce
u vječnoj potrazi za tijelom iz kojeg je izagnano.
Hobotnica je dražesnija od ikakve
___ptice ili ribe,
rode i lovnog orla, sabljarke i leteće ptice
___uključujući i sve druge.
Ona je ženstvenija od svake žene
___i njene su oči blaže
i tužnije
od očiju nekog Boga il proroka
koje sam ikada vidio.
Hobotnica je ljepota, strast
___i ženstvenost,
blagost i verem,
opredmećenost.
Hobotnica je zadnja nimfa.
Jednom sam pogodio hobotnicu
u čistoj vodi na turskoj egejskoj obali:
___pogođena, ona me je pogledala,
kao majka ili ljubavnica.
Obvila je pipke oko mene
___ne da bi me povukla sa sobom
već da bi me pomilovala svakim od njih
___u iznenađenju i u oproštaju
prije no je umrla, časno, u oblaku mastila.
Meso hobotnice je blijedožuto i glatko
___kao kineska slonovača
i ostavlja oporo slatkast ukus u ustima.
Svaki put kad jedem hobotnicu
osjećam se
kao da sam prekršio neki prastari tabu
___kao da sam Boga naružio
opljačkao grob ili incest počinio.
I opet, ili baš zbog toga
ja volim meso hobotnice.
Ako ja lično svršim kao hrana
nekoj životinji
voleo bih da me pojede jedna hobotnica.
Žileti
Stiglo je proljeće i život mi rasturilo
kao paket žileta
koji ne smijem baciti, nit ga smijem zadržati
fini, mali žileti
koji reflektiraju svjetlo kao jezera u Aziji.
Pomisao da će zahrđati
prije no ih upotrijebim, zaboli me podjednako
kao misao da ih upotrijebim.
I kad ih, porijetko, pokušam zaboraviti
na javnim mjestima i u barovima
oni mi se vrate nazad s egzotičnim imenima mjesta
u koja nisam nikad stopalo spustio.
Gdje ja zapravo mogu spustiti stopalo
s toliko žileta uokolo
a da se ne posiječem ili da ih ne polomim?
Oni su tako lijepi, oni su tako mali.
To je zato što je proljeće i što je nebo plavo.
I ja stojim ovdje i vičem i vičem
krut kao ledenica, sa sklopljenim očima, sve dok ne padnem.
Ios
Oni što će umrijeti narednoga jutra
svečeri se pojavljuju ovdje,
tumaraju ispod zalazećeg sunca
ili se naginju nad svojim slikama
u nijemoj površini morske vode. Nemaju kontakta
s ribarima koji sjede uz čaše vina
u svjetlu petrolejskih lampi
i posmatraju ih sumnjičavo, dok dokono
bištu se i češkaju
poput krupnih insekata, naprašenih Diditijem
provjetreni, proždrljivi, uvijek u lovu
na pikavce i na piće
i samotno mjesto gdje će svući svoju mrtvačku odjeću
na truhle podove, pokrivene mahovinom
kroz koju će potonuti u svoju bijednu golotinju.
U Evropi kraljevi su na putu da umru
pod težinom svog nakita
u Aziji sveštenici što pažljivo računaju svoje pršljenove
između redova lakiranih demona
i vojnika u bjekstvu kroz beskrajna slana močvarišta.
Ovdje ih domoroci nazivaju « Ksenoks»
„turist“ ili „Hipie“. Riječi kao
„Beket“, „Vitgeštam“! ili „Kafka“
ovdje ne znače nikom ništa.
Izjutra ih nema, nestali su s nevidljivim trajektima
Zajedno sa sanducima koje nose na leđima.
U azijskom selu
Tako teško imenuješ stvari
u tačnom poretku.
Ti niski zidovi od blata što se ukazuju
___iza breskvi u beharu
u vrijeme popodnevnih
molitvi, dok se sa brežja silazi k Istoku
___a zvon dječjeg glasa kopni nenadano
u šumi bambusa s obje strane puta.
Veoma je teško reći
___koja se stvar ukazala prva…
Rascvale breskve na pripeci
___ili putnik što silazi s brega
iduć ka Istoku.
Napjev, ili stvari
koje ga prisiljavaju da bude otpjevan.
Ponekad
Ponekad nas neke stvari usrećuju
___bez razloga.
Ulubljeni plehani tanjiri na prolećnoj kiši
___ispod trešnji u beharu
malo prije no što počnu savijati plod.
___ili flaše crnog vina
koje smo u pijanstvu, bacali kroz prozore
u noć prije…
Ponekad nas iste stvari rastužuju
___iz istih razloga.
*
Henrik Nordbrant (1945), veoma je produktivan danski pjesnik koji je dobar dio života proveo na obalama Sredozemnog mora (Turska, Grčka, Španija, Maoko, Italija). Poezija mu je čista, jednostavna i utemeljena na klasičnim uzorima. Jednako je drag i čitaocima i kritici. Pjesme doduše traže izvjestan napor, Nordbrand ih temelji na širokoj tradiciji (studirao, kineski, turski i arapski jezik i bio upućen u orijantalne književnosti i kulture) premda se one čine lakim i jednostavnim. Često su ispunjene suptilnim humorom, jezičkom igrarijom i pradoksalnim slikama, koju prožima jedna jedva vidna, ali ozbiljna i trajna melanholija. Mnoge se pjesme takođe kreću oko ljubavi, patnje i naše odsutnosti ili nemoći u svijetu.
Jedan od najprevođenijih i najnagrađivanijih (Nordiska rådets litteraturpris, 2000) danskih pjesnika. Objavio je preko 40 naslova. Nakon dugog bezdomništva, Nordbrandt se vratio u Dansku. Ta malena zemlja danas ima najbujniju islamofobiju u ovome dijelu svijeta. Kad sam pripremao ovaj tekst – pjesme sam preveo prije desetak godina – zavirio sam od seira u danske medije i njihove „islamske“ stranice. Nadao sam se da u njima neću naći ime Henrika Nordbrandta. Ali, našao sam. Polemike, ekspertize, komentari. Oni koji mrze islam, hvale ga, oni koji brane islam, kude ga. Ni prvi ni drugi, ne čitaju poeziju. Niti mogu. Što je dobro.
Ali stari mistik i bezdomnik? Stari mistik i bezdomnik vratio se kući, uozbiljio, oženio. I umor ga, najzad, uhvatio.
Preveo i priredio Refik Ličina