Igram se u škrinji
sa „a“ i „k“
To je petnaest, devetnaest
jedanaest
Čovjek ima dva vokala, mi ih
oblazimo
To je isti zbir. To je možda
tri
Držim se za njega
i smijao se
Bio je tako zdrav i crven
nikakvih osnova nije bilo za
nagađanje
I kad je on
na primjer gledao
u vrane, oponošao ih je
doduše na jedan drugi način
Coda
Sve stvari su danas
krasne
ogrebotine
Sunce otvara ruku
Ona je otvorena
Poput jata, i širi se
u gomilu slijepih
Himna
Mačka jede pticu
To je mala ptica s nožicama
plavosvijetla, raščupana
sad je gvožđe
u kiselom mesu
Metafore
Srce. Komad
narezanog mesa
Odvajam mišiće
prstima. Ništa
tu ja nemam.
Djetinjstvo
Piskav kikot. U travi stepenica
s pticama
nekoliko ljudi okružuju
grad
Često smo visoko
iznad krajolika
Ai to je igračka:
konj koji se prevreće. Žene
u stolicama za ljuljanje.
Napuštena bašta
Danas bije hladno sunce
Iznad bašte
Jedna je žena mrtva
Njene male noge i sitnice
Leže rasturene
U travi
I onda zapuha
I njena haljina
Stoji
U svjetlu
Lucija –
Votka klizi kao
Bijeli bijeli bijeli
konac
unutra
U mozak
I ondje se kupa
U svom
filmu
Djevojčica se mora ubiti
I sašiti
ponovo kao kad se
skrši zdjela
o zid –
kućni
Jesi li se uplašio
Kad nisam čula
Čula kad sam
Samo
Vidjela kad
Si mi
Zaklonio
Pogledom
Mrklinu
Ne
Pitaj sebe
Ne odgovaraj
Odgovaraj
Iznutra kao
Krv
U drugom
Pitanju
Pitanju
Miješati
Svoje lice sa
Svojom
Seksulnošću
Gdje
Vjetar je
Na maloj
Prevlaci
Gdje će bijelo
Tijelo
Prevrtati
Sa svojim
Pastel –
Dubokim
Koljenima
I jezik
U poljupcu
Je li bilo
Meso
Ili
Geni-
Talije i
Stopalo
Izvan
Je li bilo
Od
Kože
*
Dvije velike epohe u švedskoj poeziji u zadnjem stoljeću bile su 40-te godine, sa potpunom pobjedom modernizma, i 80-te, sa pojavom jedne grupe pjesnikinja, prije svih An Jederlund (Ann Jäderlund), Katarine Frostenson i Birgite Lilperš (Birgitta Lillpers), koje će odbiti da se prilagode vladajućim pjesničkim obrascima već će zasjeći u dubinu jezičkog tkiva kako bi otvorile nova, do tad nečuvena sazvučja i nove (jezički) puteve.
*
„Ova tri (ženska) autora“, veli H. Bravinger (Sarajevske sveske, br. 10) „uspjela su natjerati više kritičara (uglavnom muških) da ih izjednače u jednoj najblaže rečeno bizarnoj, neshvatljivoj debati. To što su ih kritičari držali neshvatljivim jedna je stvar, ali to da su ih izjednačili istinski je van pameti, budući da one stvaraju sasvim različitu vrstu poezije (…)“
*
Muška kritika s prva nije mogla objasniti ovakvu vrstu poezije. Ređale su se debate i raspre, vođene najžešće polemike u ovdašnjoj književnosti (glasaovita Jäderlunddebatten), nova, posmodernistička ženska lirika smatrana je nerazumljivom, praznom i izvještačenom. „Poezija An Jederlund“, pisao je T. O., kritičar uglednong Dagens nyhetera „govori o srcu, ali ga plasira na svim mogućim mjestima, osim onog pravoga. Njena poezija može biti interesentna i elegantna, ali je lišena života.“ Drugi njenu poeziju upoređuje sa „artificijelnom, umjetnošću nalivenom ledinom sa jarko obojenim cvijećem: bizarni gramatički hibridi halucinativna polja maka i antropomorfnih biljčica“. Ova poezija nije, dakle, ispunjavala konvencionalne zahtjeve, nije bila, ”senzualna i ženstvena”, a ako je i pjevala o tradicionalnim temama, činila je to na nečuven i nehvatljiv način.
*
Pjesnički svijet A. Jederlund rađa se u obilju simbola i slika prirode, napunjenih snažnim erotskim nabojem. Elemeniti prirode uzimaju mjesto subjekta; iskustvo žene iznosi se i/ili pronalazi u vegetativnim fondovima, intenzivira naboj između spoljneg i unutarnjeg haosa.
Njena osobene, zvučne pjesme, bogatog jezika, često aludiraju na narodnu poeziju, balade, šlagerske teskobe, sa sugestivnim ritmom bajalica, mantri. Žena u njenim pjesmama razapeta je između uloge žrtve do ponosnog subjekta i teško je razlučiti šta je bitnije. U poslednjim zbirkama, ublažila je ženski pjesnički subjekt, koji je i dalje progonjena djevica ali i neobično svjesna žrtva.
*
Bravinger: „Poezija Ann Jäderlund posjeduje intuitivnu draž koja djeluje na različitim nivoima, gdje se javljaju višeslojna sazvučja rima, polurima, ritma. Malo je pjesnika koji su poput nje uticali na dolazeće generacije.“
Lirska tumačenja/13
An Jederlund
(Ann Jäderlund)
Razgovor
Igram se u škrinji
sa „a“ i „k“
To je petnaest, devetnaest
jedanaest
Čovjek ima dva vokala, mi ih
oblazimo
To je isti zbir. To je možda
tri
Držim se za njega
i smijao se
Bio je tako zdrav i crven
nikakvih osnova nije bilo za
nagađanje
I kad je on
na primjer gledao
u vrane, oponošao ih je
doduše na jedan drugi način
Coda
Sve stvari su danas
krasne
ogrebotine
Sunce otvara ruku
Ona je otvorena
Poput jata, i širi se
u gomilu slijepih
Himna
Mačka jede pticu
To je mala ptica s nožicama
plavosvijetla, raščupana
sad je gvožđe
u kiselom mesu
Metafore
Srce. Komad
narezanog mesa
Odvajam mišiće
prstima. Ništa
tu ja nemam.
Djetinjstvo
Piskav kikot. U travi stepenica
s pticama
nekoliko ljudi okružuju
grad
Često smo visoko
iznad krajolika
Ai to je igračka:
konj koji se prevreće. Žene
u stolicama za ljuljanje.
Napuštena bašta
Danas bije hladno sunce
Iznad bašte
Jedna je žena mrtva
Njene male noge i sitnice
Leže rasturene
U travi
I onda zapuha
I njena haljina
Stoji
U svjetlu
Lucija –
Votka klizi kao
Bijeli bijeli bijeli
konac
unutra
U mozak
I ondje se kupa
U svom
filmu
Djevojčica se mora ubiti
I sašiti
ponovo kao kad se
skrši zdjela
o zid –
kućni
Jesi li se uplašio
Kad nisam čula
Čula kad sam
Samo
Vidjela kad
Si mi
Zaklonio
Pogledom
Mrklinu
Ne
Pitaj sebe
Ne odgovaraj
Odgovaraj
Iznutra kao
Krv
U drugom
Pitanju
Pitanju
Miješati
Svoje lice sa
Svojom
Seksulnošću
Gdje
Vjetar je
Na maloj
Prevlaci
Gdje će bijelo
Tijelo
Prevrtati
Sa svojim
Pastel –
Dubokim
Koljenima
I jezik
U poljupcu
Je li bilo
Meso
Ili
Geni-
Talije i
Stopalo
Izvan
Je li bilo
Od
Kože
*
Dvije velike epohe u švedskoj poeziji u zadnjem stoljeću bile su 40-te godine, sa potpunom pobjedom modernizma, i 80-te, sa pojavom jedne grupe pjesnikinja, prije svih An Jederlund (Ann Jäderlund), Katarine Frostenson i Birgite Lilperš (Birgitta Lillpers), koje će odbiti da se prilagode vladajućim pjesničkim obrascima već će zasjeći u dubinu jezičkog tkiva kako bi otvorile nova, do tad nečuvena sazvučja i nove (jezički) puteve.
*
„Ova tri (ženska) autora“, veli H. Bravinger (Sarajevske sveske, br. 10) „uspjela su natjerati više kritičara (uglavnom muških) da ih izjednače u jednoj najblaže rečeno bizarnoj, neshvatljivoj debati. To što su ih kritičari držali neshvatljivim jedna je stvar, ali to da su ih izjednačili istinski je van pameti, budući da one stvaraju sasvim različitu vrstu poezije (…)“
*
Muška kritika s prva nije mogla objasniti ovakvu vrstu poezije. Ređale su se debate i raspre, vođene najžešće polemike u ovdašnjoj književnosti (glasaovita Jäderlunddebatten), nova, posmodernistička ženska lirika smatrana je nerazumljivom, praznom i izvještačenom. „Poezija An Jederlund“, pisao je T. O., kritičar uglednong Dagens nyhetera „govori o srcu, ali ga plasira na svim mogućim mjestima, osim onog pravoga. Njena poezija može biti interesentna i elegantna, ali je lišena života.“ Drugi njenu poeziju upoređuje sa „artificijelnom, umjetnošću nalivenom ledinom sa jarko obojenim cvijećem: bizarni gramatički hibridi halucinativna polja maka i antropomorfnih biljčica“. Ova poezija nije, dakle, ispunjavala konvencionalne zahtjeve, nije bila, ”senzualna i ženstvena”, a ako je i pjevala o tradicionalnim temama, činila je to na nečuven i nehvatljiv način.
*
Pjesnički svijet A. Jederlund rađa se u obilju simbola i slika prirode, napunjenih snažnim erotskim nabojem. Elemeniti prirode uzimaju mjesto subjekta; iskustvo žene iznosi se i/ili pronalazi u vegetativnim fondovima, intenzivira naboj između spoljneg i unutarnjeg haosa.
Njena osobene, zvučne pjesme, bogatog jezika, često aludiraju na narodnu poeziju, balade, šlagerske teskobe, sa sugestivnim ritmom bajalica, mantri. Žena u njenim pjesmama razapeta je između uloge žrtve do ponosnog subjekta i teško je razlučiti šta je bitnije. U poslednjim zbirkama, ublažila je ženski pjesnički subjekt, koji je i dalje progonjena djevica ali i neobično svjesna žrtva.
*
Bravinger: „Poezija Ann Jäderlund posjeduje intuitivnu draž koja djeluje na različitim nivoima, gdje se javljaju višeslojna sazvučja rima, polurima, ritma. Malo je pjesnika koji su poput nje uticali na dolazeće generacije.“