General pita
kako se vojnik misli ubaciti
a da ne probudi uspavani grad
Zamotati konjske potkovice
zamotati ih pamučnim krpama
General pita
nakon pobjede koga će torturi prvo izložiti
Ženu na balkonu!
Onu koja je prosipala ruže ispod naših nogu.
Onu koja je probudila sunce u tvojim očima.
Jeanne d’arc, uvijek krvari
jeanne d’arc! jeanne d’arc!
ti si vješta sa iglama
vidiš da je zemlja lijepa
nisi napunila trideset godina
ne slušaj mamine historije!
sveci su mrtvi ljudi
oni nemaju plavog kamenja
oni nisu vidjeli vodu
jeanne d’arc! jeanne d’arc!
ostani u travi tvoje bašte
ne sijeci svoju crnu kosu
ko vojaci
ti ne vidiš ništa
ti ne vidiš ništa
to ne dolazi saint catherine
to je sunce promijenilo boje
jeanne d’arc! jeanne d’arc!
igaj se sa psima
igraj se sa svojim haljinama
ne uzimaj mač!
to je stvar sa pet krstova
niko s tobom ne govori
niko s tobom ne govori
to je praznina, jeanne
sve dolazi samo po sebi
ti se bojiš smrti
nisi imala nikakvog čovjeka
nikakvoga crvenog čaršafa
jeanne d’arc! jeanne d’arc!
tvoja mama je više mama
koja je pričala sa krvnikom istim jezikom
ne postoje dvije strane
sve se drži skupa
ne ubijaj ljude!
oni ni ne čuju podzemlje
ne miču usnama
previše je krvi
jeanne d’arc! jeanne d’arc!
ostani u travi
ti si vješta sa iglama
imaš dva obraza
ne uzimaj bijeli pancir
ne postoji nikakav orléans
vrijedan odbrane
ne posrći na kolena ispred kraljeva
jeanne!
oni će te izdati
oni će te iskoristiti
imaš trinest godina
prati veče očima
ostani u travi
svaka je težnja mora propasti
jeanne d’arc! jeanne d’arc!
ne vjeruj svom vidu
ne vjeruj svom vidu
sve što si imenovala
već je izgubljeno
previše je krvi
jeanne! Ne skači kroz prozor
kamenje je hladno
nisi imala nikakva čovjeka
ne uzimaj mač!
svi krvari
jeanne d’arc! jeanne d’arc!
ne govori vatri
urliči dimu da želiš gledatii
da želiš gledati sad & ovdje
jeanne! Ostani u travi svojoj bašti
svijet je prepun sudijskih noći
grane krvare između tvojih hladnih ustiju
tvoj će pepeo baciti u Seine
kao flor žalobni, jeanne
jeanne d’arc! jeanne d’arc!
pretvoriće tvoj tvog mača
u krvavu bronzu
& obesiti ga kao kletvu
u katakombama
tijelo će tvoje probuditi
nastaviti s ubijanjem
sačuvaće svoj vid
jeanne! Sve krvari…
ti nemaš nikakvoga glasa
ti nemaš nikakvoga glasa
ostani u travi!
ne uzimaj mač
olabavi haljinu& otvori
svoju nadziranu sobu
s dva prsta
jeanne d’arc! jeanne d’arc!
oni će svijet zapaliti
urliči dimu
da ti voliš vodu
da je nebo bordel
tvoj će pepeo baciti u Seine
kao flor žalobni
kao flor žalobni, jeanne.
Sastavljamo crnu slagalicu
došao sam na vlast
rekao sam zeleno se kaže plavo
veče je dugačko
kad upire u svoje sljepoočnice
šankovi barova
neonski bodeži
naručio sam ljubav ostavi poruku
ti živiš mračno, mračnije no što vjeruješ
tvoje te srce ubija
sjećam se kad moram
drvo je visočije od visokog
bonici izvlače kocku
koji će zemlju izliječiti
ti znaš šta važi
osedlao sam svoje ime
jašem povrijeđenu životinju
ne postoje nikakava pravila
dok sastavljamo crnu slagalicu
vidio sam ko si
nebo raspinje hladnog mužjaka
krpena lutka žmirka očima koje nedostaju
i tek se u snu uzimamo
znam da ti veslaš
dobar dio svake noći
dok ne napustiš svaku pomoć
*
pokušavam se sjetiti
prvog napada
nestvarnog u ljudskoj egzistenciji
kad sam ih vidio kako se miču u prozoru
preko puta ulice
i pitao se šta ih pokreće
šta ih vuče da nastavljaju
ali ovog puta
osjećam samo ogromni umor
dok grad i večernje svjetlo osvajaju
i uvijaju me u zaljuljani zvon
prahistorijske tuge
koja polagano vibrira i kopni
između zidova u odaji
*
gledam visoko drvo i ljude koji ga ubijaju
vidim ih skupljaju se
oko palog stabla
i guraju se
između granja i lišća
prije sutona vidim
njihova polugola zagrijana tijela
idu uokolo i udaraju u
mekani šum, u zeleni štof
od ovalnih ženskih lica
*
B. K. Eijer (r. 1951) pripada rijetkim pjesnicima koji se ne odriču one prezrene, stare proročke uloge. „Vizionar sa sunčanim naočalima, prorok koji otkriva nepoznate dubine običnim ljudima koji su prodali svoje duše konvencionalnom življenju.“ Na neki neobjašnjiv način održava svoju unikatnost, svoju vjeru u nužnost poezije i govori svoje stihove u rasprodanim salama širom Švedske. Dugo je uklanjan u stranu, kritika ga je držala za estradnog šamana, da bi, početkom ovoga stoljeća bio kanoniziran i ušao u red najbitnijih savremenih stvaraoca.
Debitovao je 1973. godine sa Sång för anarkismen, a prvi veliki uspjeh kod kritičara i pubike stiče trilogijom koju čine Medan Giftet Verkar 1990, Det FörloradeOrdet (1995) och Dimman Av Allt (2001). Slijede još dvije veoma značajne zbirke Svart som silver, 2008 i Och natten viskade Annabel Lee, 2014 koje su učvrstile njegov status ako ne vodećeg, a ono zasigurno najvoljenijeg skandinavskog savremenog pjesnika.
Dobitinik je značajnih nagrada: De Nios Vinterpris 1995, Bellmanpriset 1999, Svreiges Radios Lyrikpriset 1999, De Nios Stora Priset 2002, Aniarapriset 2012, Ferlinpriset 2013 – “för att han med sin mörka musikalitet gett poesin en ny publik och en ny framtid”/ zato što je svojim tamnim muzikalitetom dao poeziji novu publiku i novu budućnost, itd.
Centralni motiv njegove lirike je pojedinac, autsajder. Tradiciju na koju se naslanja čine, s jedne strane, indijanski šamanizam, dadizam, engleski romantičari, a sa druge, Artaudov teatar, Bob Dylan i pjesnici beat-generacije. Autsajder koji ne da na se. Žestoka društvena i civilizacijska kritika. Pjesnički stav koji parafrazira neupitno romantičku, skoro gotičku umjetničku mitologiju. Tvrdoglavi otpor prema duhovnoj i umjetničkoj površnosti.
Lirska tumačenja/20
Bruno K Öijer
(Bruno K Eijer)
General pita
General pita
kako se vojnik misli ubaciti
a da ne probudi uspavani grad
Zamotati konjske potkovice
zamotati ih pamučnim krpama
General pita
nakon pobjede koga će torturi prvo izložiti
Ženu na balkonu!
Onu koja je prosipala ruže ispod naših nogu.
Onu koja je probudila sunce u tvojim očima.
Jeanne d’arc, uvijek krvari
jeanne d’arc! jeanne d’arc!
ti si vješta sa iglama
vidiš da je zemlja lijepa
nisi napunila trideset godina
ne slušaj mamine historije!
sveci su mrtvi ljudi
oni nemaju plavog kamenja
oni nisu vidjeli vodu
jeanne d’arc! jeanne d’arc!
ostani u travi tvoje bašte
ne sijeci svoju crnu kosu
ko vojaci
ti ne vidiš ništa
ti ne vidiš ništa
to ne dolazi saint catherine
to je sunce promijenilo boje
jeanne d’arc! jeanne d’arc!
igaj se sa psima
igraj se sa svojim haljinama
ne uzimaj mač!
to je stvar sa pet krstova
niko s tobom ne govori
niko s tobom ne govori
to je praznina, jeanne
sve dolazi samo po sebi
ti se bojiš smrti
nisi imala nikakvog čovjeka
nikakvoga crvenog čaršafa
jeanne d’arc! jeanne d’arc!
tvoja mama je više mama
koja je pričala sa krvnikom istim jezikom
ne postoje dvije strane
sve se drži skupa
ne ubijaj ljude!
oni ni ne čuju podzemlje
ne miču usnama
previše je krvi
jeanne d’arc! jeanne d’arc!
ostani u travi
ti si vješta sa iglama
imaš dva obraza
ne uzimaj bijeli pancir
ne postoji nikakav orléans
vrijedan odbrane
ne posrći na kolena ispred kraljeva
jeanne!
oni će te izdati
oni će te iskoristiti
imaš trinest godina
prati veče očima
ostani u travi
svaka je težnja mora propasti
jeanne d’arc! jeanne d’arc!
ne vjeruj svom vidu
ne vjeruj svom vidu
sve što si imenovala
već je izgubljeno
previše je krvi
jeanne! Ne skači kroz prozor
kamenje je hladno
nisi imala nikakva čovjeka
ne uzimaj mač!
svi krvari
jeanne d’arc! jeanne d’arc!
ne govori vatri
urliči dimu da želiš gledatii
da želiš gledati sad & ovdje
jeanne! Ostani u travi svojoj bašti
svijet je prepun sudijskih noći
grane krvare između tvojih hladnih ustiju
tvoj će pepeo baciti u Seine
kao flor žalobni, jeanne
jeanne d’arc! jeanne d’arc!
pretvoriće tvoj tvog mača
u krvavu bronzu
& obesiti ga kao kletvu
u katakombama
tijelo će tvoje probuditi
nastaviti s ubijanjem
sačuvaće svoj vid
jeanne! Sve krvari…
ti nemaš nikakvoga glasa
ti nemaš nikakvoga glasa
ostani u travi!
ne uzimaj mač
olabavi haljinu& otvori
svoju nadziranu sobu
s dva prsta
jeanne d’arc! jeanne d’arc!
oni će svijet zapaliti
urliči dimu
da ti voliš vodu
da je nebo bordel
tvoj će pepeo baciti u Seine
kao flor žalobni
kao flor žalobni, jeanne.
Sastavljamo crnu slagalicu
došao sam na vlast
rekao sam zeleno se kaže plavo
veče je dugačko
kad upire u svoje sljepoočnice
šankovi barova
neonski bodeži
naručio sam ljubav ostavi poruku
ti živiš mračno, mračnije no što vjeruješ
tvoje te srce ubija
sjećam se kad moram
drvo je visočije od visokog
bonici izvlače kocku
koji će zemlju izliječiti
ti znaš šta važi
osedlao sam svoje ime
jašem povrijeđenu životinju
ne postoje nikakava pravila
dok sastavljamo crnu slagalicu
vidio sam ko si
nebo raspinje hladnog mužjaka
krpena lutka žmirka očima koje nedostaju
i tek se u snu uzimamo
znam da ti veslaš
dobar dio svake noći
dok ne napustiš svaku pomoć
*
pokušavam se sjetiti
prvog napada
nestvarnog u ljudskoj egzistenciji
kad sam ih vidio kako se miču u prozoru
preko puta ulice
i pitao se šta ih pokreće
šta ih vuče da nastavljaju
ali ovog puta
osjećam samo ogromni umor
dok grad i večernje svjetlo osvajaju
i uvijaju me u zaljuljani zvon
prahistorijske tuge
koja polagano vibrira i kopni
između zidova u odaji
*
gledam visoko drvo i ljude koji ga ubijaju
vidim ih skupljaju se
oko palog stabla
i guraju se
između granja i lišća
prije sutona vidim
njihova polugola zagrijana tijela
idu uokolo i udaraju u
mekani šum, u zeleni štof
od ovalnih ženskih lica
*
B. K. Eijer (r. 1951) pripada rijetkim pjesnicima koji se ne odriču one prezrene, stare proročke uloge. „Vizionar sa sunčanim naočalima, prorok koji otkriva nepoznate dubine običnim ljudima koji su prodali svoje duše konvencionalnom življenju.“ Na neki neobjašnjiv način održava svoju unikatnost, svoju vjeru u nužnost poezije i govori svoje stihove u rasprodanim salama širom Švedske. Dugo je uklanjan u stranu, kritika ga je držala za estradnog šamana, da bi, početkom ovoga stoljeća bio kanoniziran i ušao u red najbitnijih savremenih stvaraoca.
Debitovao je 1973. godine sa Sång för anarkismen, a prvi veliki uspjeh kod kritičara i pubike stiče trilogijom koju čine Medan Giftet Verkar 1990, Det Förlorade Ordet (1995) och Dimman Av Allt (2001). Slijede još dvije veoma značajne zbirke Svart som silver, 2008 i Och natten viskade Annabel Lee, 2014 koje su učvrstile njegov status ako ne vodećeg, a ono zasigurno najvoljenijeg skandinavskog savremenog pjesnika.
Dobitinik je značajnih nagrada: De Nios Vinterpris 1995, Bellmanpriset 1999, Svreiges Radios Lyrikpriset 1999, De Nios Stora Priset 2002, Aniarapriset 2012, Ferlinpriset 2013 – “för att han med sin mörka musikalitet gett poesin en ny publik och en ny framtid”/ zato što je svojim tamnim muzikalitetom dao poeziji novu publiku i novu budućnost, itd.
Centralni motiv njegove lirike je pojedinac, autsajder. Tradiciju na koju se naslanja čine, s jedne strane, indijanski šamanizam, dadizam, engleski romantičari, a sa druge, Artaudov teatar, Bob Dylan i pjesnici beat-generacije. Autsajder koji ne da na se. Žestoka društvena i civilizacijska kritika. Pjesnički stav koji parafrazira neupitno romantičku, skoro gotičku umjetničku mitologiju. Tvrdoglavi otpor prema duhovnoj i umjetničkoj površnosti.
Preveo i priredio Refik Ličina