Ličina

U nekoj kafani, u Malmöu,
Slušam kako mi Refik Ličina
Sa zanosom priča o skandinavskim
Pjesnicima koje prevodi.

Poslije, kada u vozu za Stockholm
Budem čitao Antologiju švedske poezije –
Koju će mi na rastanku pokloniti –
Naići ću na ove stihove Edit Södergran:

_______„Miruj, o moje dijete, nema ničeg
_______i sve je kao što vidiš: šuma, dim i bjekstvo tračnica.
_______Negdje duboko u zemlji dalekoj
_______postoji vedrije nebo i zid s ružama
_______i jedna palma i blaži vjetar –
_______i to je sve.“

I cijelo vrijeme mislit ću o tome kako
Savršeno tačno opisuju Refikovu samoću
U ovom jeziku hladnih vokala,
Gdje vjetrom uznemireno lišće slavenskih riječi,
Zašušti, tek povremeno, u prevodu

Poezije.

Elvedin Nezirović 13. 06. 2016.