upravo kada sam namjeravao – pred svoj odlazak u Švedsku – najaviti se kod Vas, rekoše mi da ste otputovali u Beograd i uz to još (što me je posebno ražalostilo) da ste me i sam dan ranije zbog istog tražili, ali se navodno nisam nalazio u zgradi. Oprostite mi! jer, prije bih mogao mimoići svakoga (to jest da se ne javim pred ovako duže izbivanje) nego Vas, koji ste pokazali i pokazujete toliko razumijevanja za moj slučaj i za moj rad, učinivši ono zahvalnost za što je najmanje što mogu da osjećam.
Ovdje je kao što se moglo i očekivati: posivo, pohladno, ponapredno, podobro; tako da se gotovo nema šta reći. Ustvari, tek sam se smjestio i počeo s dvanaest sati tjedno (predavanja o novoj suvremenoj književnosti, vježbe iz srpskohrvatske konverzacije, prevođenja i slično), pa pa ću – čini mi se – imati vremena i za svoje obaveze prema Leksikografskom zavodu, kao i za štogod svoje vlastito.
Savršeno dobro znam kako ste Vi uvijek strahovito mnogo zauzeti i kako zapravo svi otimaju Vašu vrijeme, pa tako i ja sam, te sam stoga daleko i od same pomisli da biste se i Vi mogli kojim retkom javiti, no ipak ne mogu a da ne priznam kako bi me to ne samo iznenadilo nego i istinski obradovalo.
Pozdravlja Vas i ovaj put
srdačno i smjerno
Vaš
Tomislav Ladan
*
Uppsala, 10. / X / 1963.
Poštovani prijatelju i dragi učitelju,
sve kad bih i htio da Vas zaboravim, ne bi mi to drugi dopustili, bilo da sam tamo u domovini ili ovdje u inozemstvu. Tako, evo ni sada ne mogu a da Vam se ne javim (kad me već i tuđinci na to podsjećaju), pa Vam šaljem prijevod još jedne švedske recenzije o Vašoj knjizi, na koju sam naišao uovdašnjoj najeminentijoj reviji za književnost, Bonniers literära magasin.
Reći ćete vjerojatno da je i ovaj prikaz pisan provincijalno, što je posve moguće, ali se ipak jasno osjeća da je čovjek fasciniran (ili to možda izgleda tako samo u originalu).
I moja supruga (koja je neki dan prispjela ovamo) i ja šaljemo najtoplije pozdrave
kako Vama tako i Vašoj supruzi gospodji Beli
Vaš
Tomislav Ladan
P. s.
Usput budi rečeno, neki dan sam poslao nekoliko stotina novonapisanih redaka za Opću enciklopediju. Tek da se zna da nešto i službeno radim.
*
Reykjavik, 7. listopada 1966.
Poštovani i dragi učitelju,
izložen svim mogućim hladnoćama ovog subgroendlandskog podneblja,
ne mogu a da se Vas ne sjetim (barem i na ovako priprost način), te da Vam
ne uputim izraze najiskrenije zahvalnosti kao i pune simpatije.
Uvijek smjerno
Vaš
Tomislav Ladan
*
MIROSLAV KRLEZA
VILA BISTRICA
TRZIC
SVOJEM PRIJATELJU I DOBROTVORU
ZELECI DA NAM JOS DUGO I DUGO BUDE ONAKAV KAKAV JEST
Ladan piše Krleži
Uppsala, 10. X. 1963.
Dragi učitelju i poštovani prijatelju,
upravo kada sam namjeravao – pred svoj odlazak u Švedsku – najaviti se kod Vas, rekoše mi da ste otputovali u Beograd i uz to još (što me je posebno ražalostilo) da ste me i sam dan ranije zbog istog tražili, ali se navodno nisam nalazio u zgradi. Oprostite mi! jer, prije bih mogao mimoići svakoga (to jest da se ne javim pred ovako duže izbivanje) nego Vas, koji ste pokazali i pokazujete toliko razumijevanja za moj slučaj i za moj rad, učinivši ono zahvalnost za što je najmanje što mogu da osjećam.
Ovdje je kao što se moglo i očekivati: posivo, pohladno, ponapredno, podobro; tako da se gotovo nema šta reći. Ustvari, tek sam se smjestio i počeo s dvanaest sati tjedno (predavanja o novoj suvremenoj književnosti, vježbe iz srpskohrvatske konverzacije, prevođenja i slično), pa pa ću – čini mi se – imati vremena i za svoje obaveze prema Leksikografskom zavodu, kao i za štogod svoje vlastito.
Savršeno dobro znam kako ste Vi uvijek strahovito mnogo zauzeti i kako zapravo svi otimaju Vašu vrijeme, pa tako i ja sam, te sam stoga daleko i od same pomisli da biste se i Vi mogli kojim retkom javiti, no ipak ne mogu a da ne priznam kako bi me to ne samo iznenadilo nego i istinski obradovalo.
Pozdravlja Vas i ovaj put
srdačno i smjerno
Vaš
Tomislav Ladan
*
Uppsala, 10. / X / 1963.
Poštovani prijatelju i dragi učitelju,
sve kad bih i htio da Vas zaboravim, ne bi mi to drugi dopustili, bilo da sam tamo u domovini ili ovdje u inozemstvu. Tako, evo ni sada ne mogu a da Vam se ne javim (kad me već i tuđinci na to podsjećaju), pa Vam šaljem prijevod još jedne švedske recenzije o Vašoj knjizi, na koju sam naišao uovdašnjoj najeminentijoj reviji za književnost, Bonniers literära magasin.
Reći ćete vjerojatno da je i ovaj prikaz pisan provincijalno, što je posve moguće, ali se ipak jasno osjeća da je čovjek fasciniran (ili to možda izgleda tako samo u originalu).
I moja supruga (koja je neki dan prispjela ovamo) i ja šaljemo najtoplije pozdrave
kako Vama tako i Vašoj supruzi gospodji Beli
Vaš
Tomislav Ladan
P. s.
Usput budi rečeno, neki dan sam poslao nekoliko stotina novonapisanih redaka za Opću enciklopediju. Tek da se zna da nešto i službeno radim.
*
Reykjavik, 7. listopada 1966.
Poštovani i dragi učitelju,
izložen svim mogućim hladnoćama ovog subgroendlandskog podneblja,
ne mogu a da se Vas ne sjetim (barem i na ovako priprost način), te da Vam
ne uputim izraze najiskrenije zahvalnosti kao i pune simpatije.
Uvijek smjerno
Vaš
Tomislav Ladan
*
MIROSLAV KRLEZA
VILA BISTRICA
TRZIC
SVOJEM PRIJATELJU I DOBROTVORU
ZELECI DA NAM JOS DUGO I DUGO BUDE ONAKAV KAKAV JEST
SEDAMDESET I PETI RODJENDAN CESTITA
ISKRENO ODANO I SMJERNO
LADAN TOMISLAV
*
Priredio Tvrtko Klarić