Kuhinjski sto

Kupila ga je majka, davno,
Toliko davno da mu pucaju
Leptirice koje stežu noge.
Stariji je od Emine,
Koja preživljava dječije
Hirove i lijepi na njegovu plohu
Male ikone svog ubrzanog svijeta
I poneki reperski harf.
Za njim je otac znao držati
Duge monologe o štetnosti
Trave i piva po zdravlje.
Majka bi šutjela
I pokatkad priupitala:
Kad će kućni komesar završiti
Svoju teraviju, ohladi mi se supa.
Čuvam ga, jer na njemu
Kućni duhovi često
Postave pozornicu na kojoj
Porodična povijest
Dobije oblik bajke
S krajem u koji ulazi rat.
On je most između
Moje samoće i majčinih očiju
Ispod kojeg teče smrt.