Autor ove karikature je Sergej Mironovič Golovčenko, darovit crtač, izvrstan karikaturist, nesvršeni student Kraljevske akademije za umjetnost i umjetnički obrt u Zagrebu. Napustio je školu, jer mu je, kao studentu, bilo zabranjeno da objavljuje karikature i zarađuje crtanjem. Poslije se dugo svetio rektoru Akademije, slavnome Ivanu Meštroviću, crtajući ga u nizu portreta i gegova kao zlog demončića. Ti crteži bili su opsesivni izraz Mironovičeve povrijeđenosti, ali njegov talent učinio ih je umjetnički silno vrijednim. Kada ih danas gledamo, više i ne osjećamo Mironovičevu potrebu da uvrijedi Meštrovića, nego vidimo možda i općenito nauspjelije portrete slavnoga kipara.
Sergej Mironovič Golovčenko bio je ruski emigrant, jedan od tisuća koji su koristili blagonaklonost karađorđevićevske monarhije, ali i kraljev opsesivni antikomunizam, te su naseljavali Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, ostavljajući značajni trag na kulturu, znanost i cjelokupan društveni život. Mironovič je rođen 1898. u sibirskome Irkutsku, živio je kao sirotinja, i umro 1937. u Zagrebu. Hrvatska ga je kultura, uglavnom, zaboravila, ali mu je Frano Dulibić odao primjerenu počast i dao mu vidno mjesto u svojoj Povijesti karikature u Hrvatskoj.
Mironovič je bio obrazovan i kultiviran karikaturist, duhovit, s darom za dramsku situaciju i povijesni kontekst. Ovu izvanrednu karikaturu Miroslava Krleže i njegovih, danas bezimenih “kritičara” ili antropoidnih vaški u Krležinoj bradi, kao da je crtao u današnje vrijeme.
Krleža i antropoidi
Autor ove karikature je Sergej Mironovič Golovčenko, darovit crtač, izvrstan karikaturist, nesvršeni student Kraljevske akademije za umjetnost i umjetnički obrt u Zagrebu. Napustio je školu, jer mu je, kao studentu, bilo zabranjeno da objavljuje karikature i zarađuje crtanjem. Poslije se dugo svetio rektoru Akademije, slavnome Ivanu Meštroviću, crtajući ga u nizu portreta i gegova kao zlog demončića. Ti crteži bili su opsesivni izraz Mironovičeve povrijeđenosti, ali njegov talent učinio ih je umjetnički silno vrijednim. Kada ih danas gledamo, više i ne osjećamo Mironovičevu potrebu da uvrijedi Meštrovića, nego vidimo možda i općenito nauspjelije portrete slavnoga kipara.
Sergej Mironovič Golovčenko bio je ruski emigrant, jedan od tisuća koji su koristili blagonaklonost karađorđevićevske monarhije, ali i kraljev opsesivni antikomunizam, te su naseljavali Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, ostavljajući značajni trag na kulturu, znanost i cjelokupan društveni život. Mironovič je rođen 1898. u sibirskome Irkutsku, živio je kao sirotinja, i umro 1937. u Zagrebu. Hrvatska ga je kultura, uglavnom, zaboravila, ali mu je Frano Dulibić odao primjerenu počast i dao mu vidno mjesto u svojoj Povijesti karikature u Hrvatskoj.
Mironovič je bio obrazovan i kultiviran karikaturist, duhovit, s darom za dramsku situaciju i povijesni kontekst. Ovu izvanrednu karikaturu Miroslava Krleže i njegovih, danas bezimenih “kritičara” ili antropoidnih vaški u Krležinoj bradi, kao da je crtao u današnje vrijeme.