Čekam prugu. Prošla je pruga prije dva sata. Po redu vožnje pruga ide u deset.
Godine 1901. dovršena je uskotračna željeznička pruga kroz Konavle.
Prvi vlak između konavoskog sela Uskoplja i Zelenike prošao je 16. srpnja 1901.
Kretao se po uskom obodu stjenovitih brda, prugom koja je bila mjestimično usječena u živi kamen.
Na svome putu svakodnevno se zaustavljao na sljedećim stanicama: Ivanica, Glavska, Brotnice, Vojski dol, Mihanići, Cavtat, Ćilipi, Komaji, Gruda, Pločice, Nagumanac, Sutorina, Igalo, Herceg Novi, Savina, Zelenika.
Pruga je bila duga 78 kilometara. Vožnja je trajala tri i pol sata.
Malo nad kućnim sljemenima prolazio je vlak.
Vlakom se uskoro išlo do Trebinja i do Gruža, a zatim dalje, u svijet.
Zadnji vlak prošao je krajem šezdesetih.
Vlast se plašila reakcije naroda pa posljednja vožnja nije najavljena. Kada je kompozicija stigla do Zelenike, putnicima je samo rečeno da je to bila posljednja vožnja. Nekima su zauvijek ostale neiskorištene povratne karte.
Za razliku od željeznice koja je išla iznad, autobus prolazi ispod sela.
Riječ je ostala, kao jezički spomen da je nekad postojala željeznička pruga kroz Konavle.
Riječ prirodno traje, njezini govornici o njoj ne misle.
Kada bi pomislili, prestali bi je koristiti, jer i oni znaju da autobus nije pruga.
Spomenici u jeziku traju dok god je govornika koji o njima nemaju svijest. Takve riječi su uspomene u najčistijem obliku.
Konavoska pruga
U selima Gornje bande autobus se kaže – pruga.
Čekam prugu. Prošla je pruga prije dva sata. Po redu vožnje pruga ide u deset.
Godine 1901. dovršena je uskotračna željeznička pruga kroz Konavle.
Prvi vlak između konavoskog sela Uskoplja i Zelenike prošao je 16. srpnja 1901.
Kretao se po uskom obodu stjenovitih brda, prugom koja je bila mjestimično usječena u živi kamen.
Na svome putu svakodnevno se zaustavljao na sljedećim stanicama: Ivanica, Glavska, Brotnice, Vojski dol, Mihanići, Cavtat, Ćilipi, Komaji, Gruda, Pločice, Nagumanac, Sutorina, Igalo, Herceg Novi, Savina, Zelenika.
Pruga je bila duga 78 kilometara. Vožnja je trajala tri i pol sata.
Malo nad kućnim sljemenima prolazio je vlak.
Vlakom se uskoro išlo do Trebinja i do Gruža, a zatim dalje, u svijet.
Zadnji vlak prošao je krajem šezdesetih.
Vlast se plašila reakcije naroda pa posljednja vožnja nije najavljena. Kada je kompozicija stigla do Zelenike, putnicima je samo rečeno da je to bila posljednja vožnja. Nekima su zauvijek ostale neiskorištene povratne karte.
Za razliku od željeznice koja je išla iznad, autobus prolazi ispod sela.
Riječ je ostala, kao jezički spomen da je nekad postojala željeznička pruga kroz Konavle.
Riječ prirodno traje, njezini govornici o njoj ne misle.
Kada bi pomislili, prestali bi je koristiti, jer i oni znaju da autobus nije pruga.
Spomenici u jeziku traju dok god je govornika koji o njima nemaju svijest. Takve riječi su uspomene u najčistijem obliku.