Koliba

Kada vjetar zalupa kroz krošnje
šutim, čujem da popušta greda
gledam golem pozlaćeni groš je
istrgnut iz ruku moga djeda

Kada kiša ljuto hučit’ stade
i kad tuča omlati svo voće
mislim ispred povaljene klade
da me dedo zagrliti hoće

Kada vatra zagrmi iz polja
i dok grane drijemaše u travi
zgurena se koliba sa kolja
u močvaru crnu strmoglavi

Omar Brkan 04. 04. 2017.