Kada vjetar zalupa kroz krošnje šutim, čujem da popušta greda gledam golem pozlaćeni groš je istrgnut iz ruku moga djeda
Kada kiša ljuto hučit’ stade i kad tuča omlati svo voće mislim ispred povaljene klade da me dedo zagrliti hoće
Kada vatra zagrmi iz polja i dok grane drijemaše u travi zgurena se koliba sa kolja u močvaru crnu strmoglavi
Prethodni tekstovi
Koliba
Kada vjetar zalupa kroz krošnje
šutim, čujem da popušta greda
gledam golem pozlaćeni groš je
istrgnut iz ruku moga djeda
Kada kiša ljuto hučit’ stade
i kad tuča omlati svo voće
mislim ispred povaljene klade
da me dedo zagrliti hoće
Kada vatra zagrmi iz polja
i dok grane drijemaše u travi
zgurena se koliba sa kolja
u močvaru crnu strmoglavi