Postoji i ono o čemu se, međutim, ne može pisati, premda je dužnost pisca upravo da piše o onome o čemu se ne može pisati.
Ali granice srama ne mogu se preći.
Imao sam deset godina, i povremeno bih, kada otprve ne nađem čisto rublje, traperice navlačio na golo tijelo.
Tako sam jednom, ne gledajući, zipom na rasporku kao giljotinom zahvatio onog čije se ime ne spominje, a kojeg smo, kada sam još bio sasvim mali, zvali kokanom.
I kad sam pokušao rastvoriti zip, zaboljela me cijela vasiona.
Toliko da sam zaurlao.
Deset mi je godina bilo, i njih dvije me već godinama nisu vidjele golog. Ali sad su se obje našle tu, pred prizorom kakav se ne viđa često. Dječak, sav u suzama, koje su potekle od bola, a ne od plača, drži se šakama čvrsto za polurastvorene hlače, iz kojih viri priklješten kokan.
Majka se nasmijala.
Nona je otišla po nožice.
Urlao sam od bola, a zatim i od poniženja za koje mi se činilo da ga neću preživjeti, dok su mi njih dvije, kao dvije kirurginje, pokušavale razrezati zip.
Kokan
Postoji i ono o čemu se, međutim, ne može pisati, premda je dužnost pisca upravo da piše o onome o čemu se ne može pisati.
Ali granice srama ne mogu se preći.
Imao sam deset godina, i povremeno bih, kada otprve ne nađem čisto rublje, traperice navlačio na golo tijelo.
Tako sam jednom, ne gledajući, zipom na rasporku kao giljotinom zahvatio onog čije se ime ne spominje, a kojeg smo, kada sam još bio sasvim mali, zvali kokanom.
I kad sam pokušao rastvoriti zip, zaboljela me cijela vasiona.
Toliko da sam zaurlao.
Deset mi je godina bilo, i njih dvije me već godinama nisu vidjele golog. Ali sad su se obje našle tu, pred prizorom kakav se ne viđa često. Dječak, sav u suzama, koje su potekle od bola, a ne od plača, drži se šakama čvrsto za polurastvorene hlače, iz kojih viri priklješten kokan.
Majka se nasmijala.
Nona je otišla po nožice.
Urlao sam od bola, a zatim i od poniženja za koje mi se činilo da ga neću preživjeti, dok su mi njih dvije, kao dvije kirurginje, pokušavale razrezati zip.
O tome nisam mogao pisati.