Bilo mi je deset kada smo prvi put isplovili na otvoreno more. U malenom drvenom kaiću, na koji je pričvršćen bio prejaki motor po imenu Johnson, pod kojim smo kaić i mi u kaiću djelovali sasvim nemoćno. Činilo mi se da Johnson upravlja nama, a ne moj dvostruko stariji rođak Mladen Johnsonom, ali ništa nisam govorio, šutio sam po cijenu života, jer me je bilo sram.
S tri je strane svijeta bila pučina. A s one četvrte, za koju sam se držao pogledom, strahujući da će i nje nestati, blijedila je sjena Biokova. Samo ludost me je navesti mogla da odem od doma, koji se u međuvremenu sveo na daleko Biokovo.
Pod nama, svud naokolo, crnile su se morske dubine, u koje, kada bih se zagledao, hvatala me mučnina i daleki nagovještaj nesvjestice.
A onda bi Mladen nešto rekao. Ja bih morao odgovarati, tako da ništa ne primijeti.
Potom, čini mi se, nije više ničega bilo. Osim zatvorene kružnice horizonta, neba, mora i crne dubine.
I tako bi ostalo da se odnekud na savršeno mirnom i ravnom moru nije pojavila lepršava i žurna najlonska kesa.
Ona me je kao zemljak u tuđini podsjetila koliko smo daleko.
Kesa
Bilo mi je deset kada smo prvi put isplovili na otvoreno more. U malenom drvenom kaiću, na koji je pričvršćen bio prejaki motor po imenu Johnson, pod kojim smo kaić i mi u kaiću djelovali sasvim nemoćno. Činilo mi se da Johnson upravlja nama, a ne moj dvostruko stariji rođak Mladen Johnsonom, ali ništa nisam govorio, šutio sam po cijenu života, jer me je bilo sram.
S tri je strane svijeta bila pučina. A s one četvrte, za koju sam se držao pogledom, strahujući da će i nje nestati, blijedila je sjena Biokova. Samo ludost me je navesti mogla da odem od doma, koji se u međuvremenu sveo na daleko Biokovo.
Pod nama, svud naokolo, crnile su se morske dubine, u koje, kada bih se zagledao, hvatala me mučnina i daleki nagovještaj nesvjestice.
A onda bi Mladen nešto rekao. Ja bih morao odgovarati, tako da ništa ne primijeti.
Potom, čini mi se, nije više ničega bilo. Osim zatvorene kružnice horizonta, neba, mora i crne dubine.
I tako bi ostalo da se odnekud na savršeno mirnom i ravnom moru nije pojavila lepršava i žurna najlonska kesa.
Ona me je kao zemljak u tuđini podsjetila koliko smo daleko.
Onda je kesa otišla dalje.
I ja sam ostao sam.
Odgovarao na pitanja.
Kao da mi je ništa.