Keith Jarrett

Solistički koncerti američkog jazz pijanista

*

Planetarno poznatoga jazz glazbenika, američkoga pijanista Keitha Jarretta nema potrebe posebno predstavljati. Čak i onima kojima jazz i klasika nisu nimalo bliski ni glazbeno dragi žanrovi, ime Keitha Jarretta nije strano. “Ako u jazz glazbi uopće postoji superzvijezda, onda je to Keith Jarrett”, natuknuo je neki kritičar aludirajući na Jarrettovu hirovitost u privatnom životu i netrpeljivo ponašanje prema vlastitoj publici. Riječ je o svjetski popularnom jazzeru, skladatelju, glazbeniku, virtuozu, majstoru glasovira, maestru klavirskih interpretacija i, bez imalo rezerve spram preteške riječi, geniju improvizacije koji je popularizirao, dijelom komercijalizirao i proširio granice jazza, točnije umjetnosti jazza, u punom smislu pojma glazbene estetike, za razliku od onoga negdašnjeg populističkoga, zabavnoga i plesnog jazza.

Ova, 2015. godina trojako bilježi lik i djelo Keitha Jarretta: 8. svibnja napunit će Jarrett sedam desetljeća života (rođen je 1945. u Allentownu, Pennsylvania), zatim pedeset godina glazbenoga djelovanja, muziciranja i komponiranja, a prije mjesec i pol, 24. siječnja, proteklo je točno četrdeset godina otkada je odsvirao čuveni, svima poznati, solistički koncert u Kölnu, čiji je zapis najprodavaniji solistički jazz album u povijesti, album prodan, za jazz poimanje, u nevjerojatnih i nedostižnih četiri milijuna primjeraka. Upravo ovo spomenuto, solističko i improvizatorsko stvaralaštvo Keitha Jarretta, pokušat ćemo ukratko, doista ukratko skicirati na ovoj Slušaonici.

Dakle, iz bogatoga i prebogatoga Jarrettova opusa sviranja i komponiranja ispustit ćemo početnu svirku s Art Blakeyom (New Jazz Messengers), Charlesom Lloydom i Milesom Davisom (jazz-fusion i jazz-rock fazu), američki kvartet s Deweyjem Redmanom, Charliem Hadenom i Paulom Motanom (11 godina suradnje, petnaestak albuma s free jazz utjecajima), europski kvartet s Janom Garbarekom, Palleom Danielssonom i Jon Christensenom (7 godina suradnje, šest albuma), standardni trio s Garyjem Peacockom i Jackom DeJohnetteom (tridesetogodišnja i još uvijek djelatna suradnja, dvadesetak albuma), klasične recitale i koncerte (14 albuma: Bach, Mozart, Handel, Šostakovič, Arvo Pärt…), suvremene, eksperimentalne i avangardne kompozicije (dvadesetak albuma) te mnogoliku i raznoliku suradnju s vrsnim jazz glazbenicima, skladateljima i dirigentima. Iz tog obilja kontinuiranog, profesionalnoga muziciranja od 1965. i devedesetak legalnih albuma s Jarretovim potpisom (mimo brojnih kompilacija), solističko razdoblje klavirske jazz improvizacije, od prvog studijskoga “Facing You” 1971. do posljednjeg solističkog uživo albuma “Rio” 2011., bilježi 40 godina stalnoga, redovitoga objavljivanja. Pa započnimo s glazbenim primjerom s prvog solističkog albuma “Facing You”, po mnogim kritičarima ključnim i iznimno značajnim albumom u promišljanju suvremenog jazza, napose u odstupanju od ondašnjega mainstreama, koji odražava tipični Jarrettov stil: virtuoznost, osjećaj mjere, harmoniju, meditativnost, melodioznost i perfekciju izvedbe.

 

1. LALENE (K. Jarrett)   8:20

Album: Keith Jarrett – “FACING YOU” (ECM, 1971)

https://www.youtube.com/watch?v=xU3yiBHLmmg

U tih četrdeset (i više) godina solističkih koncertiranja Jarrett je objavio samo 15 albuma (3 studijska i 12 uživo snimaka), s ukupno gotovo 28 sati glazbe, glasovirskih jazz improvizacija i recitala. Kažemo samo 15, jer njegov matični izdavač, njemački ECM, koji je postavio nove obrasce jazza i općenito glazbene slobode te visoke standarde zvučne reprodukcije, i producent Manfred Eicher postupno i poslovno lukavo objavljuju Jarrettove solističke live snimke, znajući za njihovu visoku profitabilnost, premda posjeduju više od tristo zvučnih zapisa takvih vrsta koncerata. Nema bojazni za Jarrettove snimke (i solističke i s bandom), bit će ih.

Nakon “Facing You”, Jarrett objavljuje odličan “Solo Concerts: Bremen / Lausanne” (3 LP, 1973) i već spomenuti kultni, čudesni i nevjerojatni “The Köln concert” (2 LP, 1975), epohalno remek-djelo jazz pijanizma, spontane svirke na lošem nekoncertnom i nedovoljno uštimanom klaviru (Bösendorfer glasoviru za probe s neispravnim bas registrom i pedalama), zbog čega je koncert umalo otkazan. Koncert je svejedno, kako je povijest pokazala, itekako uspio a njegov audio-zapis postao mjerodavni album tridesetogodišnjaka koji je sebi i drugima nametnuo visoke kriterije slobodne improvizacije, gotovo nemoguće usporedbe s tim čarobnim, 66-minutnim nadahnućem zabilježenim 24. siječnja 1975. u Kölnu. Slijede studijske improvizacije “Staircase”(2 LP, 1976) i zanosni trenuci japanskih koncerata u studenome 1976., u Kijotu, Osaki, Nagoji, Tokiju i Saporu zapisani na desetostrukom LP-ju (398 min.) “Sun Bear Concerts” (1978). Naš sljedeći primjer, Jarrettova je varijacija gospel balade “Heartland” zabilježene na bisu u austrijskom Bregenzu, 28. svibnja 1981.

*

2. HEARTLAND (Bregenz) (K. Jarrett)   4:55

Album: Keith Jarrett – “CONCERTS: BREGENZ / MÜNCHEN” (ECM, 1982)

https://www.youtube.com/watch?v=k_ChXLm0290

Popularnost Jarrettovih solističkih koncerata na akustičnom koncertnom klaviru nakon Kölna i japanskih recitala, kada poznati jazz pijanisti (Chick Corea, Herbie Hancock, Joe Zawinul…) sve češće sviraju pomodarske električne klavijature po jazz, jazz-rock i fusion skupinama, poradi njegove strastvene, usredotočene i posve posvećene svirke s nerijetkim glasnim uzdisajima i spontanim pjevnim reakcijama, poprimaju obilježja jazz spektakla. Koncerti su mu unaprijed rasprodani bez obzira na cijenu ulaznice, a njegova egocentričnost raste. Pet dana poslije Bregenza, 2. lipnja, Jarrett svira u Njemačkoj, u Münchenu, prema nekim jazz kritičarima upravo su mu ta dva koncerta najbriljantnija u solističkoj karijeri, varira temu iz francuskoga filma “Mon coeur est rouge” za koji je napisao glazbu.

*

3. MON COEUR EST ROUGE (München) (K. Jarrett)   7:03

Album: Keith Jarrett – “CONCERTS: BREGENZ/MÜNCHEN” (ECM, 1982)

https://www.youtube.com/watch?v=yp6YtAp4Qaw

Evo kako Jarrett pokušava pojasniti glazbenu spontanost i umješnost improvizacije kad se suoči s glasovirom: “Uvijek ponovno doživljavam da u svojem razvoju dođem pred zid. Tad moram učiniti suprotno onomu što je htjelo učiniti moje tijelo. Granica, na kojoj sam nedavno stajao bila je sljedeća: želio sam biti potpuno otvoren učiniti sve na što sam bio naveden. Želio sam ponajprije događaj ‘pozitivno’ kontrolirati, za vrijeme igre misliti na nove stvari – nije išlo, mogao sam samo stvoriti ono što sam već posjedovao. Tad sam, međutim, otkrio kako se radilo o tome da se glazbom osigurava slobodan prostor: ako pokušam ukloniti sve uzorke i klišeje, bivam iznenada nagrađen, događa se nešto nevjerojatno, što tada zapravo ne činim ja – ja samo mislim na ono što doista ne želim učiniti.” Jarrettova verbalna improvizacija.

Redaju se Jarretovi kvalitetni, po formi i sadržaju različiti (s više ili manje utjecaja klasike), ali zapaženi solistički koncerti, ponovno u Tokiju “Dark Intervals” (1988), u Parizu “Paris Concert” (1990), u Beču “Vienna Concert” (1991) i u Milanu “La Scala” (1997). Svi ti solistički koncerti uživo, započevši od “Solo Concerts: Bremen / Lausanne” odlikuju se vrlo dugačkim improvizacijama, često u trajanju između 20 minuta i punoga sata, tako da ih u cijelosti ne možemo prikazati kao reprezentativne glazbene primjere, ipak kako ne bi ostali prikraćeni evo 8-minutne atmosfere i glazbenog ugođaja pred kraj prvoga dijela recitala u Milanu 13. veljače 1995.

*

4. LA SCALA, Part I (K. Jarrett) 8:00 (od 35:55 do 43:55)

Album: Keith Jarrett – “LA SCALA” (ECM, 1997)

https://www.youtube.com/watch?v=BxLMDdE6TZg

Tada u žiži kreativnosti i glazbene aktivnosti, dobitnik svih prestižnih glazbenih nagrada, napose uglednih jazz časopisa Down Beata i Jazz Timesa gdje je niz godina (desetljeća su u pitanju) proglašavan najboljim klaviristom godine, najboljim kompozitorom, najboljim predvodnikom malih jazz sastava, gdje su njegovi albumi redovito na ili pri samom vrhu slušanosti, podjednako i od kritičara i od čitatelja, Jarrett pobolijeva od rijetke i neobične boleštine, sindroma kroničnog umora, bolesti nepoznata uzroka o kojoj se malo toga zna, osim simptoma, česte mentalne i fizičke iscrpljenosti. U vrijeme oporavka i terapije ne može bez klavira, svira i snima doma, u skladu sa svojim stanjem, solistički album standardnih jazz balada “The Melody at Night, with You” (1999). Oporavlja se tek 2000. kad ponovno počinje s povremenim nastupima. Vjernoj i poslušnoj japanskoj publici vraća se u listopadu 2002. gdje u Osaki i Tokiju snima solo recital “Radiance” (2 CD, 2005), tri godine kasnije u New Yorku snima “The Carnegie Hall Concert” (2 CD, 2006), a u jesen 2008. u Parizu i Londonu bilježi “Testament: Paris / London” (3 CD, 2009). Za razliku od solističkih albuma prije sindroma kroničnog umora, koji preferiraju dugačke improvizacije, ova tri posljednja obiluju kratkim spontanim kompozicijama od pet do desetak minuta. Pored toga Jarret je smireniji, introventniji i meditativniji, improvizacije gube grube parametre jazza, obrise klasike, bluza, gospela i drugih glazbeni formi i stilova, te se često stapaju u nepatetični romantičarski klavirski recital, ali i nadalje ostaje prepoznatljiv jarrettovski eksperimentalni i improvizirani pijanizam. Evo primjera novoga solističkog Jarretta s pariškog koncerta u Salle Pleyel, 26. studenog 2008.

*

5. PARIS, Part VII (K. Jarrett) 6:25

Album: Keith Jarrett – “TESTAMENT: PARIS / LONDON” (ECM, 2009)

https://www.youtube.com/watch?v=RNUwcASH3L4

Neprijeporni improvizacijski genij, apsolutni sluhist i višestruko glazbeno darovit, riječju: bogom dan glazbenik u ama baš svakom pogledu, kako to obično biva u osebujnih ličnosti, Keith je Jarrett osoba teške i prgave naravi, bahatog ponašanja, striktni perfekcionist i notorni egocentrik. Na svojim iznimno skupim koncertima (ulaznice su redovito iznad 100 eura, dok su za onaj legendarni u Kölnu bile samo 4 njemačke marke, dakle 2 eura) zahtijeva potpunu tišinu (slušateljima se zabranjuje svaki razgovor i šuškanje), prigušenu svjetlost po njegovoj mjeri, nečujne rashladne uređaje, netom naštiman koncertni glasovir ne stariji od dvije godine, zabranjuje svako fotografiranje i snimanje… Ako mu nisu ti, njemu minimalni uvjeti zadovoljeni, često kasni s koncertom (po nekoliko sati), otkazuje koncert pred sam nastup, ili jednostavno ode s pozornice usred koncerta ako mu nešto nije po volji. Evo što je iznerviran izgovorio u mikrofon publici na Umbria jazz festivalu u Perugi 2007. godine: “Ja ne znam talijanski, ali neka se nađe netko tko zna engleski i neka kaže onom tamo da ugasi tu jebenu kameru odmah… Zadržavam pravo da otiđem s pozornice bilo kada ako vidim nekog da fotografira… Ako vidite nekoga s kamerom, oduzmite mu je… Neka netko kaže onim seronjama da se ostave jebene kamere, vidim još crvenih lampica: ti, ti i ti…” Tako zbori pristojni i kulturni Keith na svojim koncertima! Organizatorima nije nimalo lako. Zato su Jarretove snimke živih nastupa iznimne, gotovo kao studijske, a poslušna japanska publika najprimjerenija.

No, vratimo se još jednom glazbenom primjeru, predzadnjem, tipičnoga Jarretova jazzerskog stila koji njeguje još od “Facing You”, snimci iz Londona 1. prosinca 2008.

*

6. LONDON, Part XII (K. Jarrett) 7:15

Album: Keith Jarrett – “TESTAMENT: PARIS / LONDON” (ECM, 2009)

https://www.youtube.com/watch?v=SVxaX5Oap40&list=PL98POf4txmXmTUTS9Tkn1WTuuZpzQXeFw&index=12

I posljednji solistički album “Rio” (2 CD, 2011), ispunjen snimkama iz Theatro Municipal u Rio de Janeiru, nalikuje prethodnima. Kompozicije su većinom kratke i nabite lirskim pasažima, a one agresivnije jarrettovski jazzerske, ako pojam jazza shvatimo u najslobodnijem značenju. Jarrettova izražajnost zapanjuje još uvijek, a njegove improvizacijske vještine ne poznaju granica. Skromni Jarrett koncert u Riju smatra jednim od svojih najboljih nastupa: “Jazzy, ozbiljan, sladak, razigran, topao, prikladan, energičan, strastven i na poseban način povezan sa brazilskom kulturom. Zvuk u dvorani bio je odličan, a takva je bila i publika… Nakon što sam preslušao snimak, zapitao sam se da li ima smisla svirati nakon ovakvog koncerta… mogao bih ga slušati bez prestanka.” Egocentrik na djelu!, što, naravno nema nimalo nikakve veze s ljepotom njegove glazbe. Kako vole kazati teoretičari i povjesničari umjetnosti valja lučiti, razlikovati autora (autorovu osobnost i privatnost) od njegova djela. U Jarretovom slučaju, tu konstataciju moramo stalno imati na umu.

Poslušajmo zadnji večerašnji primjer, kratku, Jarretovim riječima: “slatku i razigranu” minimalističku igrariju iz Rija de Janeira, 9. travnja 2011.

*

7. RIO, Part IX (K. Jarrett) 4:38

Album: Keith Jarrett – “RIO” (ECM, 2011)

https://www.youtube.com/watch?v=x3K3mu46c2c

Kolikogod jazz puritanci i elitistički nastrojeni jazzeri kritički slušali Jarretta i optuživali ga za eklekticizam, glazbene simplifikacije, kompilatorske skladateljske utjecaje i predvidljive improvizatorske zahvate, neosporno je i neprijeporno, Keith je Jarrett ostavio neizbrisive i originalne jazz epizode u povijesti glazbe, i zasigurno, bez njegova golema utjecaja, suvremeni jazz ne bi dosegnuo današnje vrijednosti.

Glazbena slušaonica, Gradska knjižnica Pula, 10. ožujka 2015.

 

 

 

 

 

KEITH JARRETT: GLAZBENI PRIMJERI

*

Primjer 1.

LALENE (K. Jarrett)   8:20

Keith Jarrett – Piano

Album: Keith Jarrett – “FACING YOU” (ECM, 1971)

*

Primjer 2.

HEARTLAND (Bregenz) (K. Jarrett)   4:55

Keith Jarrett – Piano

Album: Keith Jarrett – “CONCERTS: BREGENZ/MÜNCHEN” (ECM, 1982)

*

Primjer 3.

MON COEUR EST ROUGE (München) (K. Jarrett)   7:03

Keith Jarrett – Piano

Album: Keith Jarrett – “CONCERTS: BREGENZ/MÜNCHEN” (ECM, 1982)

*

Primjer 4.

LA SCALA, Part I (K. Jarrett) 8:00 (od 35:55 do 43:55)

Keith Jarrett – Piano

Album: Keith Jarrett – “LA SCALA” (ECM, 1997)

*

Primjer 5.

PARIS, Part VII (K. Jarrett) 6:25

Keith Jarrett – Piano

Album: Keith Jarrett – “TESTAMENT: PARIS / LONDON” (ECM, 2009)

*

Primjer 6.

LONDON, Part XII (K. Jarrett) 7:15

Keith Jarrett – Piano

Album: Keith Jarrett – “TESTAMENT: PARIS / LONDON” (ECM, 2009)

*

Primjer 7.

RIO, Part IX (K. Jarrett) 4:38

Keith Jarrett – Piano

Album: Keith Jarrett – “RIO” (ECM, 2011)

 

Ukupno vremena: 46:36

 

 

Miodrag Kalčić 16. 05. 2015.