Ubrzo nakon rata Ivan Katić i njihova starija kćerka Milica sele se u Zagreb.
U Sarajevu, na Groblju svetog Mihovila, ostaje Genoveva, koja umire pri porodu, 31. decembra 1933. Na svijet je donijela jedno živo, normalno razvijeno žensko dijete, koje umire sedam dana kasnije, a u svojoj utrobi je u grob odnijela još dvoje djece. Barem je tako tvrdio doktor Pšorn. Nije poznat spol te djece, niti su njihova imena uklesana u crni nadgrobni kamen. Umrla djevojčica upisana je kao Dijete.
U grobnici je, uz Genovevu i njezin silvestrovski porod, još i Darja, mlađa kćerka Genoveve i Ivana Katića, rođena 1918, koja se ubija 19. augusta 1943, nakon što je zanijela s visokim ustaškim časnikom, a on se, čim je za to saznao, vratio ženi i djeci u Zagreb
Katićeva grobnica na Svetom Mihovilu nije održavana, poslije rata je nitko nije obilazio, jer Ivan nikada više nije putovao u Sarajevo, a Milica, koju je Genoveva igrom slučaja na svijet donijela u Dubrovniku, za posjeta sestri, potrudila se da izbriše svako sjećanje na taj grad. Samo bi joj se u samoglasnicima, kada bi bila umorna, znalo čuti neko muklo i mračno kraćenje i stezanje, iz kojeg bi upućeni mogli naslutiti Miličino podrijetlo.
Jedne ratne zime, mogla je to biti 1993. ili 1994, bio je pao veliki snijeg, a u taj snijeg cijelac, nedirnut i čist, pao je minobacački projektil od 82 milimetra, čija se usamljena eksplozija s prozora koševskih zgrada i nebodera na čas prikazala kao velika i raskošna bijela ruža na modroj pozadini jutarnjeg neba. Kada se snijeg otopio, vidjelo se da je mina eksplodirala na geometrijskoj sredini Katićeve grobnice, i da je ostavila tako savršeno pravilan trag da se činilo kao da je baš sve, od konstrukcije projektila, proizvedenog u Sovjetskom Savezu, odnosa eksplozivnog punjenja i metalnog omotača, do tačke ispaljivanja, luka pod kojim je mina padala i ugla pod kojim se zabila u snijeg i u kamen, bilo precizno izračunato, kao da ova eksplozija treba predstavljati vrhunac čovjekove civilizacije, i svih njegovih duhovnih, intelektualnih i materijalnih dostignuća.
Trag na Katićevoj grobnici nije kao da ga je ostavila eksplozija mine, nego kao da ga je prema uputstvu Ivana Katića klesao neki vrlo pažljiv i precizan klesar.
Katićeva grobnica
Ubrzo nakon rata Ivan Katić i njihova starija kćerka Milica sele se u Zagreb.
U Sarajevu, na Groblju svetog Mihovila, ostaje Genoveva, koja umire pri porodu, 31. decembra 1933. Na svijet je donijela jedno živo, normalno razvijeno žensko dijete, koje umire sedam dana kasnije, a u svojoj utrobi je u grob odnijela još dvoje djece. Barem je tako tvrdio doktor Pšorn. Nije poznat spol te djece, niti su njihova imena uklesana u crni nadgrobni kamen. Umrla djevojčica upisana je kao Dijete.
U grobnici je, uz Genovevu i njezin silvestrovski porod, još i Darja, mlađa kćerka Genoveve i Ivana Katića, rođena 1918, koja se ubija 19. augusta 1943, nakon što je zanijela s visokim ustaškim časnikom, a on se, čim je za to saznao, vratio ženi i djeci u Zagreb
Katićeva grobnica na Svetom Mihovilu nije održavana, poslije rata je nitko nije obilazio, jer Ivan nikada više nije putovao u Sarajevo, a Milica, koju je Genoveva igrom slučaja na svijet donijela u Dubrovniku, za posjeta sestri, potrudila se da izbriše svako sjećanje na taj grad. Samo bi joj se u samoglasnicima, kada bi bila umorna, znalo čuti neko muklo i mračno kraćenje i stezanje, iz kojeg bi upućeni mogli naslutiti Miličino podrijetlo.
Jedne ratne zime, mogla je to biti 1993. ili 1994, bio je pao veliki snijeg, a u taj snijeg cijelac, nedirnut i čist, pao je minobacački projektil od 82 milimetra, čija se usamljena eksplozija s prozora koševskih zgrada i nebodera na čas prikazala kao velika i raskošna bijela ruža na modroj pozadini jutarnjeg neba. Kada se snijeg otopio, vidjelo se da je mina eksplodirala na geometrijskoj sredini Katićeve grobnice, i da je ostavila tako savršeno pravilan trag da se činilo kao da je baš sve, od konstrukcije projektila, proizvedenog u Sovjetskom Savezu, odnosa eksplozivnog punjenja i metalnog omotača, do tačke ispaljivanja, luka pod kojim je mina padala i ugla pod kojim se zabila u snijeg i u kamen, bilo precizno izračunato, kao da ova eksplozija treba predstavljati vrhunac čovjekove civilizacije, i svih njegovih duhovnih, intelektualnih i materijalnih dostignuća.
Trag na Katićevoj grobnici nije kao da ga je ostavila eksplozija mine, nego kao da ga je prema uputstvu Ivana Katića klesao neki vrlo pažljiv i precizan klesar.