Kad god razgovaram s vjetrom, čujem plač šuma, rijeka i gora koje vjetar održava svojim dahom.
U jeziku vjetra prepoznajem sve tajne svoga opstanka na zemlji. Vjetar je moj veliki brat, s njim sam povezan kao sa sestrom, ocem i majkom.
Kad god uđe u moju kosu, vjetar me sjedini s travom i vodom. Jednim glasom i tugujemo i pjevamo. Istim prostorom hodimo.
Razumijem šapat njegova lahora, kao i bijes njegovih oluja. Vjetru je moj govor poznat, meni su sve njegove poruke razumljive.
Kad god razgovaram s vjetrom, čujem glasove svih živih i svih mrtvih. Onih koji se smiju i plaču, svađaju i ubijaju i onih koji u svojoj vječnosti nemaju potrebu ni za čim sličnim.
Moj otac Vjetar šapuće kad mu iz svog doma priroda šalje vijesti o savršenom redu. Moja majka Vjetar bijesni kad je taj red narušen. Moj brat Vjetar i moja sestra Vjetar tada joj pomažu u čišćenju nereda i uspostavljanju novoga reda na zemlji.
Znam kad mi Vjetar govori o životu, znam kad mi Vjetar govori o smrti. On je moj glasnik svega što je živo i svega što je mrtvo.
Kad god razgovaram s vjetrom, mislim na vrijeme rata, zla i dobrote, grijeha i vjere, posrtanja i uzvišenosti, ljubavi i mržnje, zaborava i sjećanja. Jedino vjetar razumije sve moje nevolje, jedino mi on uspješno liječi samoću. Raznosi je na sve strane svijeta i tako mi olakšava dušu.
Kad god razgovaram s vjetrom
Kad god razgovaram s vjetrom,
čujem plač šuma, rijeka i gora
koje vjetar održava svojim dahom.
U jeziku vjetra prepoznajem
sve tajne svoga opstanka na zemlji.
Vjetar je moj veliki brat,
s njim sam povezan kao sa sestrom,
ocem i majkom.
Kad god uđe u moju kosu,
vjetar me sjedini s travom i vodom.
Jednim glasom i tugujemo i pjevamo.
Istim prostorom hodimo.
Razumijem šapat njegova lahora,
kao i bijes njegovih oluja.
Vjetru je moj govor poznat,
meni su sve njegove poruke razumljive.
Kad god razgovaram s vjetrom,
čujem glasove svih živih i svih mrtvih.
Onih koji se smiju i plaču, svađaju i ubijaju
i onih koji u svojoj vječnosti
nemaju potrebu ni za čim sličnim.
Moj otac Vjetar šapuće kad mu iz svog doma
priroda šalje vijesti o savršenom redu.
Moja majka Vjetar bijesni
kad je taj red narušen.
Moj brat Vjetar i moja sestra Vjetar
tada joj pomažu u čišćenju nereda
i uspostavljanju novoga reda na zemlji.
Znam kad mi Vjetar govori o životu,
znam kad mi Vjetar govori o smrti.
On je moj glasnik svega što je živo
i svega što je mrtvo.
Kad god razgovaram s vjetrom,
mislim na vrijeme rata, zla i dobrote,
grijeha i vjere, posrtanja i uzvišenosti,
ljubavi i mržnje, zaborava i sjećanja.
Jedino vjetar razumije sve moje nevolje,
jedino mi on uspješno liječi samoću.
Raznosi je na sve strane svijeta
i tako mi olakšava dušu.
I zar mi,
osim toga,
treba još
nešto?