Julska vrućina u hladnom martu

____Povodom pjesme Gorana Milakovića
____o Snežani i Stevanu Tontiću

U jednom novosadskom kafeu,
u bašti, zaklonjeni od sunca,
Stevan Tontić i ja ispijamo piće.
Stevan pivo, ja crno vino.

Hladan kraj marta,
vjetar, kiša, sitne kugle leda.
Ja u Banjaluci,
Stevan gore, priča ocu
šta se sve događalo
otkad je on otišao da ga čeka
u prostranstvima
nespoznatljivim za života.
A nas dvojica, Stevan i ja,
ljutimo se na julsko sunce
što nam grije pivo i vino
u novosadskoj hladovini.

Tutnje automobili bulevarom,
mi ih ne čujemo,
slušamo stihove njemačkih pjesnika
u Stevanovom prevodu.

Vjetar protresa roletne
na prozoru moje radne sobe.
Mart podlo nadoknađuje
ono što je februar propustio.

Ti živiš, Stevane,
šapćem mu tiho.
U Snežaninom pamćenju,
u sjećanju na julsku vrućinu
u hladovini novosadskog kafea,
u svojim pjesama posebno.
A ja? U malim gutljajima
ispijam crno vino
i zurim u prazninu
gdje bi trebalo da bude pivo.

I dišem. Kako tako dišem,
šta bih drugo?

 

                                 25/26. mart 2023.

Ranko Pavlović 26. 03. 2023.