Zato što umjetnost pjesništva riječi ište, ja – veleposlanik, gluh, ćelav i potišten, drugorazredne države, u savezu s ovom, i ne prihvatajući silovanje svog sopstvenoga mozga sam sebi dodavši odjeću, spustih se do kioska ______________________po večernje novine.
Vjetar razgoni lišće. Lampama što mutno sjaje
u tužnom kraju čiji epigraf – pobjeda zrcala je,
barice pomažu da dojam izobilja se javi.
No tat narandže krade, amalgam pošto zgrebe.
Ipak, čuvstvo sa kojim gledaš samoga sebe – ____________________to čuvstvo zaboravih.
Sve u tim tužnim krajevima računa sa zimom: sanje,
zidovi tamnica, ogrtač; ženske haljine za vjenčanje –
bjeline novogodišnje. Sekundare kazaljke. Piće.
Vrapčije bluze i blato po brojnim puklinama.
Veš. Običaji puritanski. Violinisti u rukama ____________________imaju drvene grijalice.
Taj kraj nepokretan je. Kad zamisliš koliko tu zapravo
ima gvožđa s olovom, ošamućenom otrešćeš glavom,
sjetit se pređašnje vlasti, s bajunetima i nagajkama.
Ali orlovi, kao magnet, na željeznu padaju smjesu.
Ovdje čak i pletene stolice su ____________________na zavrtnjima i na gajkama.
Cijenu slobode tek znaju u moru ribe kojih
nijemost ko da nas sili na sazdavanje svojih
etiketa i kasa. Prostor je poput cjenovnika.
Oskudijevajući u tijelima i stvarima, vrijeme smrću
sazdano njina svojstva traži u svježem povrću, __________________ pijevac sluša sat sa zvonika.
Živjeti epohu ostvarenja1 a duh imati uzvišeni,
na žalost, teško je. Kad suknju digneš lijepoj ženi,
vidjećeš što si tražio, ne ono što te zadivi dîvom.
I ne da Lobačevski2 ovdje se nešto počituje,
no razmaknut svijet se mora negdje suzit, i tu je – __________________tu je svršeno s perspektivom.
Ili su kartu Evrope ukrali agenti vlasti,
Ili ostalih svjetskih svih pet šestih su časti3
odveć daleko. Il neka dobra je vila s gora
nada mnom vračala, ali odavde ne mogu bježati.
Sam sebi nalivam vranac – neću zar slugu zvati – ___________________i češem mačora…
Ili kuršum u čelo, kao u mjesto greške prst,
ili kidnuti odavde morem ko novi Isukrst.
Kako da ne pobrkaš pjanim okom, tup od mraza jaka,
parni voz s lađom. Šta mari, ne izgori se od srama:
ko čun na vodi, ne ostavljajaju trag na šinama ___________________točkovi parovlaka.
Pa šta pišu novine, rubrika „Iz palače pravde“?
„Presuda izvršena“. Bacivši pogled odavde,
ćifta će vidjeti kroz očale sa kositrenim ramom
da kraj ciglenog zida čovjek s licem ka zemlji leži.
No ne spi. Jer gadljivo san od tintare bježi __________________kada s pravom je prosviramo.
Oštrovidnost ove epohe splela je svaku žilu
sa vremenima nesposobnim u opštem svom sljepilu
da ispale iz ljuljke i ispale lule urazliče4.
Bjelooki Finac neće da gleda dalje od smrti.
Žalosno, pladanj je pun, a sto5 nema s kim da se zavrti, __________________i pozovemo te na odgovornost, Rjuriče6 .
Oštrovidnost našeg doba je – oštrovidnost sred bezizlaza.
Po drvetu se umom razliti 7 nije prilično zasad.
Već ispljuvkom po zidu. I kneza-dinosaura da ne preneš.
Za stih posljednji, eh, nemoj čupati pero ptice.
Nevinoj glavi preostaje sjekiru da čeka nice __________________i lovore zelene.
<1969>
Preveo Marko Vešović
1 “Epoha ostvarenja! (“эпохa свершений” ) – kliše iz jezika sovjetske propagande koji je označavao aktuelni period ruske istorije (ovdje: šezdesete godine 20. vijeka).
2 Nikolaj Ivanović Lobačevski (1792 –1856) – ruski matematičar, čije otkriće neeuklidske geometrije ide u red najvećih otkrića u povijesti matematike.
3 “Da ispale iz ljuljke od ispalih lula urazliče” (“отличать выпадавших из люлек от выпавших люлек”) – neprevodiva igra riječima, jer “люлькa” na početku stiha znači kolijevka, a potom se upotrebljava u dijalektalnom značenju lula i krije aluziju na Gogoljevog Tarasa Bubljubu koji je pao u ruke neprijatelju kad je sjahao da nađe voljenu lulu (to jest люлькy) koja mu je ispala.
4 “Ostalih svjetskih svih pet šestih časti” (“пятерка шестых остающихся в мире частей”) – u temelju ovog stiha je novinski i propagandni kliše o SSSR-u kao “jednoj šestini zemaljske kugle“.
5Sto je spirtistički.
6Rurik ili Rjurik (? – 876) – osnivač dinastije Rjurikovića koja je Rusijom vladala do 1597. Prema starim ruskim ljetopisima, Rjurik je bio varjaški (normanski) knez, vladar u Ladogi, koji je, pozvan 862. od Novgorođana, došao s bratom Truvorom i Sineusom na čelu svoje varjaške družine da brani Novgorod od Pečenjega i štiti njegovu trgrovinu, a potom se nametnuo za kneza.
7 “Po drvetu se umom razliti nije prilično zasad” (“Не по древу умом растекаться пристало пока”) – u Velikom jednojezičkom rječniku ruskog jezika (Sankt-Peterburg, 2003) postoji frazeologizam “растекаться мыслью по древу” koja znači: “ne umjeti o nečemu govoriti jezgrovito, gubiti se u nevažnim detaljima, pojedinostima”. Ovo su zapravo riječi iz staroruskog spjeva Slovo o polku Igorovu: “растекашeтся мыслью по древу”, to jest, “rastekaše se mišlju po drvlju”, kako je preveo O. U. Ostrožiniski, odnosno “mislima se razigrava po drveću”, kako prevodi M. Panić-Surep. Izraz «растeкашется мыслію по древу (сeрымъ вълкомъ по земли, шизымъ орломъ подъ облакы: kao sivi vuk po zemlji, kao tamni orao pod oblacima)» zbunjivao je mnoge istraživače, jer je neshvatljivo kako se misao može kretati po drvetu. N. P. Korelkin je 1854. predložio tumačenje da je “растeкашеся мыслію по древу” pisarska pogreška. Po njegovom objašnjenju, ima se u vidu ne “мысль”, već “мысь”, kako u Opočeckom srezu Pskovske gubernije nazivaju vjevericu, i metafora postaje logična: vuk kao simbol zemlje, orao kao simbol neba, i vjeverica kao simbol drveća koje vezuje zemlju s nebom. Većina ispitivača saglasili su se s Korelkinim, ali je u kasnijem tumačenju ukazano na mogućnost da riječ “мысь” može označavati i, na primjer, “мышь”. Te riječi, kojim nepoznati autor Slova opisuje umijeće ranijeg pjevača Bojana, kad su ušle u živi govor i postale frazeologizam, izgubile su prvobitno pohvalno značenje i zadobile novo, negativno. Iskaz Brodskog prenio sam doslovno, jer je očito da se pjesnik ne razliva kao um, već se razliva vlastitim umom.
Josif Brodski: Kraj lijepe epohe
Zato što umjetnost pjesništva riječi ište,
ja – veleposlanik, gluh, ćelav i potišten,
drugorazredne države, u savezu s ovom, i ne
prihvatajući silovanje svog sopstvenoga mozga
sam sebi dodavši odjeću, spustih se do kioska
______________________po večernje novine.
Vjetar razgoni lišće. Lampama što mutno sjaje
u tužnom kraju čiji epigraf – pobjeda zrcala je,
barice pomažu da dojam izobilja se javi.
No tat narandže krade, amalgam pošto zgrebe.
Ipak, čuvstvo sa kojim gledaš samoga sebe –
____________________to čuvstvo zaboravih.
Sve u tim tužnim krajevima računa sa zimom: sanje,
zidovi tamnica, ogrtač; ženske haljine za vjenčanje –
bjeline novogodišnje. Sekundare kazaljke. Piće.
Vrapčije bluze i blato po brojnim puklinama.
Veš. Običaji puritanski. Violinisti u rukama
____________________imaju drvene grijalice.
Taj kraj nepokretan je. Kad zamisliš koliko tu zapravo
ima gvožđa s olovom, ošamućenom otrešćeš glavom,
sjetit se pređašnje vlasti, s bajunetima i nagajkama.
Ali orlovi, kao magnet, na željeznu padaju smjesu.
Ovdje čak i pletene stolice su
____________________na zavrtnjima i na gajkama.
Cijenu slobode tek znaju u moru ribe kojih
nijemost ko da nas sili na sazdavanje svojih
etiketa i kasa. Prostor je poput cjenovnika.
Oskudijevajući u tijelima i stvarima, vrijeme smrću
sazdano njina svojstva traži u svježem povrću,
__________________ pijevac sluša sat sa zvonika.
Živjeti epohu ostvarenja1 a duh imati uzvišeni,
na žalost, teško je. Kad suknju digneš lijepoj ženi,
vidjećeš što si tražio, ne ono što te zadivi dîvom.
I ne da Lobačevski2 ovdje se nešto počituje,
no razmaknut svijet se mora negdje suzit, i tu je –
__________________tu je svršeno s perspektivom.
Ili su kartu Evrope ukrali agenti vlasti,
Ili ostalih svjetskih svih pet šestih su časti3
odveć daleko. Il neka dobra je vila s gora
nada mnom vračala, ali odavde ne mogu bježati.
Sam sebi nalivam vranac – neću zar slugu zvati –
___________________i češem mačora…
Ili kuršum u čelo, kao u mjesto greške prst,
ili kidnuti odavde morem ko novi Isukrst.
Kako da ne pobrkaš pjanim okom, tup od mraza jaka,
parni voz s lađom. Šta mari, ne izgori se od srama:
ko čun na vodi, ne ostavljajaju trag na šinama
___________________točkovi parovlaka.
Pa šta pišu novine, rubrika „Iz palače pravde“?
„Presuda izvršena“. Bacivši pogled odavde,
ćifta će vidjeti kroz očale sa kositrenim ramom
da kraj ciglenog zida čovjek s licem ka zemlji leži.
No ne spi. Jer gadljivo san od tintare bježi
__________________kada s pravom je prosviramo.
Oštrovidnost ove epohe splela je svaku žilu
sa vremenima nesposobnim u opštem svom sljepilu
da ispale iz ljuljke i ispale lule urazliče4.
Bjelooki Finac neće da gleda dalje od smrti.
Žalosno, pladanj je pun, a sto5 nema s kim da se zavrti,
__________________i pozovemo te na odgovornost, Rjuriče6 .
Oštrovidnost našeg doba je – oštrovidnost sred bezizlaza.
Po drvetu se umom razliti 7 nije prilično zasad.
Već ispljuvkom po zidu. I kneza-dinosaura da ne preneš.
Za stih posljednji, eh, nemoj čupati pero ptice.
Nevinoj glavi preostaje sjekiru da čeka nice
__________________i lovore zelene.
<1969>
Preveo Marko Vešović
1 “Epoha ostvarenja! (“эпохa свершений” ) – kliše iz jezika sovjetske propagande koji je označavao aktuelni period ruske istorije (ovdje: šezdesete godine 20. vijeka).
2 Nikolaj Ivanović Lobačevski (1792 –1856) – ruski matematičar, čije otkriće neeuklidske geometrije ide u red najvećih otkrića u povijesti matematike.
3 “Da ispale iz ljuljke od ispalih lula urazliče” (“отличать выпадавших из люлек от выпавших люлек”) – neprevodiva igra riječima, jer “люлькa” na početku stiha znači kolijevka, a potom se upotrebljava u dijalektalnom značenju lula i krije aluziju na Gogoljevog Tarasa Bubljubu koji je pao u ruke neprijatelju kad je sjahao da nađe voljenu lulu (to jest люлькy) koja mu je ispala.
4 “Ostalih svjetskih svih pet šestih časti” (“пятерка шестых остающихся в мире частей”) – u temelju ovog stiha je novinski i propagandni kliše o SSSR-u kao “jednoj šestini zemaljske kugle“.
5 Sto je spirtistički.
6 Rurik ili Rjurik (? – 876) – osnivač dinastije Rjurikovića koja je Rusijom vladala do 1597. Prema starim ruskim ljetopisima, Rjurik je bio varjaški (normanski) knez, vladar u Ladogi, koji je, pozvan 862. od Novgorođana, došao s bratom Truvorom i Sineusom na čelu svoje varjaške družine da brani Novgorod od Pečenjega i štiti njegovu trgrovinu, a potom se nametnuo za kneza.
7 “Po drvetu se umom razliti nije prilično zasad” (“Не по древу умом растекаться пристало пока”) – u Velikom jednojezičkom rječniku ruskog jezika (Sankt-Peterburg, 2003) postoji frazeologizam “растекаться мыслью по древу” koja znači: “ne umjeti o nečemu govoriti jezgrovito, gubiti se u nevažnim detaljima, pojedinostima”. Ovo su zapravo riječi iz staroruskog spjeva Slovo o polku Igorovu: “растекашeтся мыслью по древу”, to jest, “rastekaše se mišlju po drvlju”, kako je preveo O. U. Ostrožiniski, odnosno “mislima se razigrava po drveću”, kako prevodi M. Panić-Surep. Izraz «растeкашется мыслію по древу (сeрымъ вълкомъ по земли, шизымъ орломъ подъ облакы: kao sivi vuk po zemlji, kao tamni orao pod oblacima)» zbunjivao je mnoge istraživače, jer je neshvatljivo kako se misao može kretati po drvetu. N. P. Korelkin je 1854. predložio tumačenje da je “растeкашеся мыслію по древу” pisarska pogreška. Po njegovom objašnjenju, ima se u vidu ne “мысль”, već “мысь”, kako u Opočeckom srezu Pskovske gubernije nazivaju vjevericu, i metafora postaje logična: vuk kao simbol zemlje, orao kao simbol neba, i vjeverica kao simbol drveća koje vezuje zemlju s nebom. Većina ispitivača saglasili su se s Korelkinim, ali je u kasnijem tumačenju ukazano na mogućnost da riječ “мысь” može označavati i, na primjer, “мышь”. Te riječi, kojim nepoznati autor Slova opisuje umijeće ranijeg pjevača Bojana, kad su ušle u živi govor i postale frazeologizam, izgubile su prvobitno pohvalno značenje i zadobile novo, negativno. Iskaz Brodskog prenio sam doslovno, jer je očito da se pjesnik ne razliva kao um, već se razliva vlastitim umom.