Prije desetak godina, završio sam prevođenje poezije Josifa Brodskog (oko 22.000 stihova) koje je trajalo tri i po godine. U međuvremenu, dvaput je iskrsla mogućnost da te prevode objavim u Zagrebu, i propala. Nisam se mnogo sjekirao: biće objavljeno kad krepam. Nedavno je Otvoreni kulturni forum sa Cetinja, tačnije: književnik Milorad Popović, dobio od Ministarstva kulture potporu za objavljivanje prvog toma tih prevoda (340 kompjuterskih stranica, sa bilješkama), a nadam se da ću živ dočekati i izlazak još dva toma Brodskog, istog obima. Dok spremam rukopis da ga pošaljem na Cetinje, omakne mi se pokoji nov prevod, a ovaj me silno razveselio, jer prije desetak godina nisam uspio prevesti pjesmu u kojoj se Brodski obraća sinu, tačnije: nisam umio pet puta naći rimu sa „stoga“. Pa sam se sjetio Krleže: umnici umuju, a umjetnici umiju.
JOSIF BRODSKI
Sine! Ako mrtav nisam, to je stoga
što, ne štedeć glasne žice ni bubnjiće,
u meni, u strahu, jedan dječak viče
prije nego što mu u mrak kroči noga.
Sine! Ako mrtav nisam, to je stoga
što mladost plamena – ja mlad sam – sa njenim
živim organima pojmiti studeni
tolikih dalekih krajeva ne moga.
Sine! Ako mrtav nisam, to je stoga
što odrasli pomoć ne zovu: gord bio
odveć sam da bih se sam onog latio
što je ostavljeno u nadleženost Boga.
Sine! Ako mrtav nisam, to je stoga
što blisku smrt lažju ne htjeh poniziti.
Odveć star sam. Ali u blizini niti
Ne vidim spasenje, tamo, srca svoga.
Sine! Ako mrtav nisam,to je stoga
što znam: u Adu te srest neću, a živi
Apostol pak čijoj volji protivim
Zar bi kugu u Raj pustio, zaboga?!
Sine! Besmrtan sam. Ne ko optimista.
Već ko životinja. Što je stroži način.
U očima lovca sliče svi kurjaci.
A smrt – to je sitan fiziognomista.
S orbita srušenih pitati je grijeh!
no u ukoru je bolje se kriviti
nego za života tebi neznan biti.
Saslušaj me, otac tvoj ubijen nije.
Josif Brodski i rima za “stoga”
Prije desetak godina, završio sam prevođenje poezije Josifa Brodskog (oko 22.000 stihova) koje je trajalo tri i po godine. U međuvremenu, dvaput je iskrsla mogućnost da te prevode objavim u Zagrebu, i propala. Nisam se mnogo sjekirao: biće objavljeno kad krepam. Nedavno je Otvoreni kulturni forum sa Cetinja, tačnije: književnik Milorad Popović, dobio od Ministarstva kulture potporu za objavljivanje prvog toma tih prevoda (340 kompjuterskih stranica, sa bilješkama), a nadam se da ću živ dočekati i izlazak još dva toma Brodskog, istog obima. Dok spremam rukopis da ga pošaljem na Cetinje, omakne mi se pokoji nov prevod, a ovaj me silno razveselio, jer prije desetak godina nisam uspio prevesti pjesmu u kojoj se Brodski obraća sinu, tačnije: nisam umio pet puta naći rimu sa „stoga“. Pa sam se sjetio Krleže: umnici umuju, a umjetnici umiju.
JOSIF BRODSKI
Sine! Ako mrtav nisam, to je stoga
što, ne štedeć glasne žice ni bubnjiće,
u meni, u strahu, jedan dječak viče
prije nego što mu u mrak kroči noga.
Sine! Ako mrtav nisam, to je stoga
što mladost plamena – ja mlad sam – sa njenim
živim organima pojmiti studeni
tolikih dalekih krajeva ne moga.
Sine! Ako mrtav nisam, to je stoga
što odrasli pomoć ne zovu: gord bio
odveć sam da bih se sam onog latio
što je ostavljeno u nadleženost Boga.
Sine! Ako mrtav nisam, to je stoga
što blisku smrt lažju ne htjeh poniziti.
Odveć star sam. Ali u blizini niti
Ne vidim spasenje, tamo, srca svoga.
Sine! Ako mrtav nisam,to je stoga
što znam: u Adu te srest neću, a živi
Apostol pak čijoj volji protivim
Zar bi kugu u Raj pustio, zaboga?!
Sine! Besmrtan sam. Ne ko optimista.
Već ko životinja. Što je stroži način.
U očima lovca sliče svi kurjaci.
A smrt – to je sitan fiziognomista.
S orbita srušenih pitati je grijeh!
no u ukoru je bolje se kriviti
nego za života tebi neznan biti.
Saslušaj me, otac tvoj ubijen nije.
<1967>