Jergovićeva poputbina i epitaf

Sve možeš preseliti, sve čvrsto i prenosivo
Malo i nešto veće, strpati u rance i vreće
Osim buđenja u roditeljskom stanu, svojoj sobi
Pogleda kroz prozor, odjeka vozila što prođe
Beskrajno vrijeme čitanja Travničke hronike
Razgovora sa onima što će da te zamrze sutra
Čim se javiš iz drugog grada i drugog svijeta
Slušanje prvih ploča kupljenih u Jugotonu
Preturanja po knjigama kod Bućuka
Majčine izgubljenosti, samoće i nesanice
Strahova, svakodnevnog žrtvovanja i otpora
Zagledanosti u Miljacku s Principovog mosta
Koji se više nikada neće tako zvati, baš ovdje
U Sarajevu koje se preselilo u tebe, prvo ono
Da te izgura iz svoje utrobe, iz svog bića
Ma koliko sve stavljao u djela trajnija od mjedi
Izazivao jezik da te slijedi, da ti pomogne,
Duhove zaboravljenih mrtvih na grobljima
Čiji će grobovi biti prodani, pobrisani,
Osim u tvojim knjigama, osim u tvome sjećanju,
Koje seliš, da bi te slike budile u neko svoje vrijeme,
Obuzimale te kao groznica u ranu zoru,
Bez dijagnoze, bez lijeka, bez razgovora
Izgubljene u beskrajnim tekstovima punim sna
S neizbježnim epitafom pred buđenje:

Sagradih ovaj grad
Od trošnih riječi –
Neuništiv mu je sklad,
Prvo zaboli, potom liječi. 

Ranko Risojević 12. 11. 2019.