Sviram Haydna nakon crnog dana,
i malo topline prolazi mi rukama.
Tipke se podaju. Meki čekići padaju.
Zvuk je bujan, srčan i nježan.
Zvuk govori da postoji sloboda
i da netko ne plaća porez Cezaru.
Zabio sam ruke u svoje hajdnovske džepove
i držim se kao čovjek koji s mirom gleda svijet.
Podižem svoju hajdnovsku zastavu. Ona kaže:
“Mi se ne predajemo. Ali želimo mir.”
Muzika je kuća od stakla na padini;
kamenje leti, kamenje se valja.
Kamenje se kotrlja pravo kroz kuću
ali zidovi od stakla svi stoje cijeli.
***
Na dan kada Tomas Tranströmer prima Nobelovu nagradu, prema engleskom prijevodu Roberta Blya, te konzultirajući švedski original i španjolski prijevod Roberta Mascaróa, usudio sam se, štoviše, s velikim pouzdanjem u svoj sluh odvažio sam se prevesti na hrvatski, i tek pomalo u glazbu, ovu njegovu pjesmu. Zato što je mirna i moćna poput Haydnovih sonata.
Jedna pjesma Tomasa Tranströmera
Tomas Tranströmer:
Allegro
Sviram Haydna nakon crnog dana,
i malo topline prolazi mi rukama.
Tipke se podaju. Meki čekići padaju.
Zvuk je bujan, srčan i nježan.
Zvuk govori da postoji sloboda
i da netko ne plaća porez Cezaru.
Zabio sam ruke u svoje hajdnovske džepove
i držim se kao čovjek koji s mirom gleda svijet.
Podižem svoju hajdnovsku zastavu. Ona kaže:
“Mi se ne predajemo. Ali želimo mir.”
Muzika je kuća od stakla na padini;
kamenje leti, kamenje se valja.
Kamenje se kotrlja pravo kroz kuću
ali zidovi od stakla svi stoje cijeli.
***
Na dan kada Tomas Tranströmer prima Nobelovu nagradu, prema engleskom prijevodu Roberta Blya, te konzultirajući švedski original i španjolski prijevod Roberta Mascaróa, usudio sam se, štoviše, s velikim pouzdanjem u svoj sluh odvažio sam se prevesti na hrvatski, i tek pomalo u glazbu, ovu njegovu pjesmu. Zato što je mirna i moćna poput Haydnovih sonata.