Nismo mogli vjerovati da su Petrine frendice (još u trećem osnovne) točno znale u kojem je austrijskom dućanu kupljena njena nova košulja, dar od bake. Zato mi je bilo posebno drago što moji klinci ne pokazuju danas već uobičajene simptome pomodnog odnosa prema vrijednim stvarima, odjeći ili luksuznom životnom stilu.
Čak su znali tražiti da se vozimo starim Golfom koji se sav trese jer im je to bilo zabavno. No, svemu dođe kraj, pa sada ipak znam čuti: “Tata, kaj ćemo se opet sramotiti pred školom s tom krntijom?” Filip je manji i još ponekad inzistira: “Tata pliiiiz, idemo danas s drndalicom u školu!”
Razmišljam: što se dogodilo s mojom djevojčicom koja je sa samo šest godina vikala na političare zbog toga što mirno gledaju ljude koji kopaju po kantama za smeće i tražila da hitno nešto poduzmu?
Što reći kada školarac (na sreću, moji još nisu u toj fazi) nastavnici odbrusi da njegov mobitel vrijedi više od njezine mjesečne plaće? Ili na izjavu “Pa mi imamo veliku kuću, morali bismo imati i velik novi auto, što će nam reći ljudi?” No, što da očekujemo od djece kojoj roditelji sličnim izjavama služe kao primjer.
Kada načuju takve žalopojke, moji mi klinci obično kažu: “Tata, kaj briješ crnjake, moraš biti iniš” (da podsjetim, to im znači biti in) “i cool faca, pa mi se samo zezamo, ne moramo imati nove mobitele”. Obično uslijedi kratka stanka, pa onda ipak: “Ali, novi auto i PSP fakat bi mogao već jednom kupiti”. Fakat nemam pojma.
*
Povijest se ponavlja: moj sin želi biti smetlar
Filip je nekidan svečano izjavio da želi postati smetlar. Inače bih se samo nasmijao na njegovu foru, ali cijela je priča pomalo čudna. Naime, i ja sam kao klinac govorio da ću postati smetlar. Bilo mi je nevjerojatno da netko dobije prekrasni narančasti bicikl s kantom, cijeli se dan vozi s drugim dečkima i još za to dobije plaću. Ako u poslu budem dobar, mislio sam, možda me unaprijede, pa mi daju da se vozim na papučici smetlarskog kamiona.
Znanstvenici kažu da nije dobro svoje neostvarene snove u obliku pritiska prenositi na djecu kako bi ostvarila naše ambicije. Časne mi riječi – nisam svog sina ni na koji način prisiljavao na takvu odluku. Čak je mami rekao – znaš, gledao sam danas tetu čistačicu, pa mislim da i ja uskoro (ide u prvi razred) moram početi zarađivati, a ako budem imao peticu, možda ću se čak voziti na smetlarskom kamionu. Požalio sam se prijateljima na ambicije svog nasljednika i svi me tješe da bih, imajući u vidu današnji pogled na svijet novih generacija, trebao biti sretan što Filip želi raditi bilo što.
Kad bolje promislim, još kao petogodišnjak jednog se jutra probudio plačući da su mu počele rasti dlačice, što znači da će brzo postati odrastao, a još nema ni posao, ni kuću ni – ženu! Pa gdje ću je dovesti kada dijelim sobu sa sestrom, pitao me brišući suze. Morao sam mu obećati da će u slučaju ženidbe tata naći rješenje. Ma, imaju pravo – treba im dopustiti da sami izaberu.
*
Otkad je FUJ kratica za Fino Ukusno Jelo?!
Kad je Petra bila mala, čokoladu je zvala “kljka”, a sok – “kokoda”. Nadali smo se da te nazive neće koristiti do srednje škole. No,dogodilo se obratno. Klinci su na vrijeme naučili riječi, a mi u obitelji te smo simpatične prve izraze još dugo koristili iz navike, pa se događalo da nas konobari čudno gledaju kad smo u kafiću naručivali jedan “kokoda”.
Djeca su sve brža. Navika novih generacija da prema uzoru na SMS poruke sve govore u kraticama traži od nas da se ne čudimo kad nam kažu GAL (get a life) ili na opomenu da za stolom ne govore FUJ,odgovore da to znači Fino Ukusno Jelo. Komunikacijski očito zaostajemo za novim generacijama, ali ne traže samo klinci sve bržu i sve jednostavniju komunikaciju. Mobilni operateri pod naslovom “pronađite srodnu duπu” nude usluge SMS flerta: ukucajte broj, a mi ćemo vam naći idealnog partnera! Mi smo se danima pripremali što ćemo joj reći da ne ispadnemo glupi, a oni imaju gotove poruke koje samo treba poslati.
No, što da radimo kada nešto nije jednostavno i kratko kao SMS? Mali genijalci i za to imaju rješenje. – Tata, je li vidra živi u rijeci, jezeru ili u moru? Pa, nije to tako jednostavno, ima raznih vrsta. Ma dobro, ali da sad ne kompliciramo – napisat ću da žive u rijeci i gotovo.
Iskreno, ne mogu klincima prigovoriti zbog pretjerane banalizacije, jer je trend zahvatio i medije, kao što svjedoči poznata novinarska šala:
Kako bi počela glavna TV vijest da je CNN postojao u vrijeme Mojsija?
– Danas je na Sinaju Mojsije od Boga primio deset zapovijedi, od kojih su najvažnije tri…
Ja, otac/2
Drndava krntija nekad ih je veselila. Ah, nekad…
Nismo mogli vjerovati da su Petrine frendice (još u trećem osnovne) točno znale u kojem je austrijskom dućanu kupljena njena nova košulja, dar od bake. Zato mi je bilo posebno drago što moji klinci ne pokazuju danas već uobičajene simptome pomodnog odnosa prema vrijednim stvarima, odjeći ili luksuznom životnom stilu.
Čak su znali tražiti da se vozimo starim Golfom koji se sav trese jer im je to bilo zabavno. No, svemu dođe kraj, pa sada ipak znam čuti: “Tata, kaj ćemo se opet sramotiti pred školom s tom krntijom?” Filip je manji i još ponekad inzistira: “Tata pliiiiz, idemo danas s drndalicom u školu!”
Razmišljam: što se dogodilo s mojom djevojčicom koja je sa samo šest godina vikala na političare zbog toga što mirno gledaju ljude koji kopaju po kantama za smeće i tražila da hitno nešto poduzmu?
Što reći kada školarac (na sreću, moji još nisu u toj fazi) nastavnici odbrusi da njegov mobitel vrijedi više od njezine mjesečne plaće? Ili na izjavu “Pa mi imamo veliku kuću, morali bismo imati i velik novi auto, što će nam reći ljudi?” No, što da očekujemo od djece kojoj roditelji sličnim izjavama služe kao primjer.
Kada načuju takve žalopojke, moji mi klinci obično kažu: “Tata, kaj briješ crnjake, moraš biti iniš” (da podsjetim, to im znači biti in) “i cool faca, pa mi se samo zezamo, ne moramo imati nove mobitele”. Obično uslijedi kratka stanka, pa onda ipak: “Ali, novi auto i PSP fakat bi mogao već jednom kupiti”. Fakat nemam pojma.
*
Povijest se ponavlja: moj sin želi biti smetlar
Filip je nekidan svečano izjavio da želi postati smetlar. Inače bih se samo nasmijao na njegovu foru, ali cijela je priča pomalo čudna. Naime, i ja sam kao klinac govorio da ću postati smetlar. Bilo mi je nevjerojatno da netko dobije prekrasni narančasti bicikl s kantom, cijeli se dan vozi s drugim dečkima i još za to dobije plaću. Ako u poslu budem dobar, mislio sam, možda me unaprijede, pa mi daju da se vozim na papučici smetlarskog kamiona.
Znanstvenici kažu da nije dobro svoje neostvarene snove u obliku pritiska prenositi na djecu kako bi ostvarila naše ambicije. Časne mi riječi – nisam svog sina ni na koji način prisiljavao na takvu odluku. Čak je mami rekao – znaš, gledao sam danas tetu čistačicu, pa mislim da i ja uskoro (ide u prvi razred) moram početi zarađivati, a ako budem imao peticu, možda ću se čak voziti na smetlarskom kamionu. Požalio sam se prijateljima na ambicije svog nasljednika i svi me tješe da bih, imajući u vidu današnji pogled na svijet novih generacija, trebao biti sretan što Filip želi raditi bilo što.
Kad bolje promislim, još kao petogodišnjak jednog se jutra probudio plačući da su mu počele rasti dlačice, što znači da će brzo postati odrastao, a još nema ni posao, ni kuću ni – ženu! Pa gdje ću je dovesti kada dijelim sobu sa sestrom, pitao me brišući suze. Morao sam mu obećati da će u slučaju ženidbe tata naći rješenje. Ma, imaju pravo – treba im dopustiti da sami izaberu.
*
Otkad je FUJ kratica za Fino Ukusno Jelo?!
Kad je Petra bila mala, čokoladu je zvala “kljka”, a sok – “kokoda”. Nadali smo se da te nazive neće koristiti do srednje škole. No,dogodilo se obratno. Klinci su na vrijeme naučili riječi, a mi u obitelji te smo simpatične prve izraze još dugo koristili iz navike, pa se događalo da nas konobari čudno gledaju kad smo u kafiću naručivali jedan “kokoda”.
Djeca su sve brža. Navika novih generacija da prema uzoru na SMS poruke sve govore u kraticama traži od nas da se ne čudimo kad nam kažu GAL (get a life) ili na opomenu da za stolom ne govore FUJ,odgovore da to znači Fino Ukusno Jelo. Komunikacijski očito zaostajemo za novim generacijama, ali ne traže samo klinci sve bržu i sve jednostavniju komunikaciju. Mobilni operateri pod naslovom “pronađite srodnu duπu” nude usluge SMS flerta: ukucajte broj, a mi ćemo vam naći idealnog partnera! Mi smo se danima pripremali što ćemo joj reći da ne ispadnemo glupi, a oni imaju gotove poruke koje samo treba poslati.
No, što da radimo kada nešto nije jednostavno i kratko kao SMS? Mali genijalci i za to imaju rješenje. – Tata, je li vidra živi u rijeci, jezeru ili u moru? Pa, nije to tako jednostavno, ima raznih vrsta. Ma dobro, ali da sad ne kompliciramo – napisat ću da žive u rijeci i gotovo.
Iskreno, ne mogu klincima prigovoriti zbog pretjerane banalizacije, jer je trend zahvatio i medije, kao što svjedoči poznata novinarska šala:
Kako bi počela glavna TV vijest da je CNN postojao u vrijeme Mojsija?
– Danas je na Sinaju Mojsije od Boga primio deset zapovijedi, od kojih su najvažnije tri…