Mirni su, nitko ih više ne uznemiruje. I suze bliskih usahle, ni rođaci ih više ne obilaze, ako i njih više ima, polako im imena blijede, na iskrivljenoj ploči još poneko slovo, na zarđalom križu isprana slika, posljednji znaci njihovog postojanja, sve dublje tonu, uskoro će se i humka sa livadom izravnati, trava odavno nikla iz podzemnih rupa, koje osvaja praznina, a ukoso nova staza, utabana koracima žustrih mještana.
Iza seoske crkve
Mirni su, nitko ih više ne uznemiruje. I suze bliskih usahle, ni rođaci ih više ne obilaze, ako i njih više ima, polako im imena blijede, na iskrivljenoj ploči još poneko slovo, na zarđalom križu isprana slika, posljednji znaci njihovog postojanja, sve dublje tonu, uskoro će se i humka sa livadom izravnati, trava odavno nikla iz podzemnih rupa, koje osvaja praznina, a ukoso nova staza, utabana koracima žustrih mještana.