Iz “Kutije za konce”

*

Južinom su u kuću
nahrupile muhe
Posvuda pogane zuje
Slijeću i po rubovima čaša,
na koje ćemo usne prislanjati

Bijesan odložim muholovku,
pa ih listom ubrusa
kupim sa poda
mrtve
Ja, osloboditelj

*

žao mi bacati sitnice
spiskove kupljenih namirnica
minijaturne staklenke od pekmeza
uginulo nalivpero
restlove kartonskih ljepenki
svakovrsne papiriće
komadić daske
etikete s odjeće
sačuvane po nedočitanim knjigama

*

Kasno je ljeto i nečujno se
rašivaju niti nostalgije

Mojim bivšim sugrađanima,
začas okračao zavičaj

Odmori su pri kraju i
za par dana, on će odletjeti

preko okeana

Prebiramo po dragim mjestima
na kojima smo, prije rata

skupa odrastali

Spomenem mu, kako se s prozora
jednog stana u centru čaršije,

za rane jeseni i ranog jutra
u blagoj sunčanoj izmaglici vidi

djelić 42. ulice, Manhattan

Sažaljivo me pogledao,
pa u nevjerici promijenio temu

*

Za nešto više od dvije marke
kupio sam danas, u pošti
štopak svijetlozelenih
koverti

Lijepe su mi
Neka ih

*

Na ruševini u dnu naselja,
među dječijim grafitima i mazarijama,
pogledima svakakvim izložen,
leprša potpis moje kćeri

Sačinjen od zaobljenih inicijala
i dva dodana ticala,
njen je potpis

obris leptira

I savršeno joj pristaje

EB

Igor Borozan 05. 08. 2022.