Hvala ti, smrti. Јedino mi ti daješ snagu da podnesem ovu provalu čuda u moj “život”. Јedino ti, majčice.
Duša je moja čvrsta, jasna i odlučna, mišice mi trunu.
Da nije tebe, u šta bih se, mila moja, ja dosad prometnuo?
Ovako sam spokojan, konačno sabran, sam sa sobom, kao pred licem Božjim, zatvoren u skafander svog tijela koje već odlažem od sebe, ja – sin tvoj, smrti, ja koji te tražim od časa samog rođenja, predavši se snu o nepostojanju.
Hvala ti, smrti
Hvala ti, smrti.
Јedino mi ti daješ snagu
da podnesem ovu provalu čuda
u moj “život”.
Јedino ti, majčice.
Duša je moja čvrsta,
jasna i odlučna,
mišice mi trunu.
Da nije tebe,
u šta bih se, mila moja,
ja dosad prometnuo?
Ovako sam spokojan,
konačno sabran,
sam sa sobom, kao pred licem Božjim,
zatvoren u skafander svog tijela
koje već odlažem od sebe,
ja – sin tvoj, smrti,
ja koji te tražim od časa samog rođenja,
predavši se snu o nepostojanju.
1992.