U Sofiji sam u Bugarskoj nitko moj nije ovdje bio
Nije se moglo ići četrdeset pete šeste ni deset sljedećih
Godina a nakon toga bilo je već kasno nestali se nisu vratili
Europa njezina duša od svih je nesahranjenih načinjena
Pa neka jedna među njima bude i naša u Sofiji u gradu
Koji je postojao samo na razglednicama i u pismama
Na fotografijama iz radnje Foto Sleiermacher ispisano
latinicom za uspomenu i dugo sjećanje rođacima u Jugoslaviji
U Sofiji sam u gradu u kojem je živjela Regina Dragnev rođena
Stubler Njemica iz Bosowicza moja daleka rodica u Sofiji je
nestala krajem drugoga rata Crveni križ nije je mogao naći
Dok prolazim pokraj carskoga dvorca crkve svete Sofije
i spomenika zahvalnosti caru Aleksandru III pomišljam
da je moja stopa zagazila u stopu Regine Dragnev i da nestajem
Plovdiv
Prehlada li je ili ne daj Bože alergija uplašio sam se
Jedine noći u Plovdivu kada sam počeo da kišem
I u nekoliko mi se minuta začepio nos omilio mi tad je
Virus nikad mi ne bi drag kao jedine noći u Plovdivu
Jer da je to bila moja hrvatska alergija na ambroziju
Lipu i korov tada bih mislio da me moja Hrvatska
I u Plovdivu prati i da nigdje više slobodan nisam
Da je Hrvatska kao kosmos kao paranoična duša široka
Prehlada li je ili ne daj Bože alergija uplašio sam se
Jedine noći u Plovdivu gdje se sokaci uz šest bregova
Šest tepeta u visine penju a sedmo su tepe poravnali divlji ljudi
U Plovdivu koji me na ono Sarajevo podsjeća što ga je bilo
Na akvarelima Todora Švrakića i u snovima kada sam bolestan
I uplašen od hrvatstva i treba mi zavičaj u snu a gdje drugo
Hrvatske pjesme/3
Sofija
U Sofiji sam u Bugarskoj nitko moj nije ovdje bio
Nije se moglo ići četrdeset pete šeste ni deset sljedećih
Godina a nakon toga bilo je već kasno nestali se nisu vratili
Europa njezina duša od svih je nesahranjenih načinjena
Pa neka jedna među njima bude i naša u Sofiji u gradu
Koji je postojao samo na razglednicama i u pismama
Na fotografijama iz radnje Foto Sleiermacher ispisano
latinicom za uspomenu i dugo sjećanje rođacima u Jugoslaviji
U Sofiji sam u gradu u kojem je živjela Regina Dragnev rođena
Stubler Njemica iz Bosowicza moja daleka rodica u Sofiji je
nestala krajem drugoga rata Crveni križ nije je mogao naći
Dok prolazim pokraj carskoga dvorca crkve svete Sofije
i spomenika zahvalnosti caru Aleksandru III pomišljam
da je moja stopa zagazila u stopu Regine Dragnev i da nestajem
Plovdiv
Prehlada li je ili ne daj Bože alergija uplašio sam se
Jedine noći u Plovdivu kada sam počeo da kišem
I u nekoliko mi se minuta začepio nos omilio mi tad je
Virus nikad mi ne bi drag kao jedine noći u Plovdivu
Jer da je to bila moja hrvatska alergija na ambroziju
Lipu i korov tada bih mislio da me moja Hrvatska
I u Plovdivu prati i da nigdje više slobodan nisam
Da je Hrvatska kao kosmos kao paranoična duša široka
Prehlada li je ili ne daj Bože alergija uplašio sam se
Jedine noći u Plovdivu gdje se sokaci uz šest bregova
Šest tepeta u visine penju a sedmo su tepe poravnali divlji ljudi
U Plovdivu koji me na ono Sarajevo podsjeća što ga je bilo
Na akvarelima Todora Švrakića i u snovima kada sam bolestan
I uplašen od hrvatstva i treba mi zavičaj u snu a gdje drugo