Tog nasilja trebao sam postati svjestan
Čim sam otvorio knjigu pjesama Josifa Brodskog
Posuđenu u knjižnici na Starčevićevu trgu
I vidio stihove podvučene kemijskom olovkom
Primjeri pjesničkog sklada poneka sitna mudrost
Glas ljubavi glas očaja nad debelom krivudavom crtom
Tako da ih više nitko ne pročita i u njima ne osjeti
Ono što je osjetio taj koji ih je čitao prvi put
Tog nasilja trebao sam biti svjestan
I da će ubiti lako mladić starac žena
Koja je kemijskom pošla na knjigu
Trebao sam bježati dok je bilo vrijeme
Brodski mi je dao znak Brodski ili knjižničarka
Koja se nije sažalila i sahranila knjigu
Sirija
Bio sam dijete plašio se ljudi vode mraka
I onoga što bi svakog trenutka moglo sunuti
Iz mraka spavao sam kod tetke Lole
U Dubrovniku ona me pokrila crvenim jorganom
Ova se tkanina zove damast rekla je a po meni su
Skočili lavovi razjapljenih čeljusti posjekao me je
Dimiskijom sabljom osmanski asker sličan Mandraku
Iz stripa tako da sam se svu noć budio vičući od straha
Po damastu njene posteljine razvila se ratna bitka
Razvila se povijest budućega doba što nalik je
Mom dubrovačkom snu iz njega se ne budim više
Sirija ni jedna zemlja nema tako lijepo ime
milo dječjem uhu Sirija dimiskija damast u snu govorim
Kao dječak u naručju stranca Sirija neutješna mila
Hrvatske pjesme/2
Stanica u pustinji
Tog nasilja trebao sam postati svjestan
Čim sam otvorio knjigu pjesama Josifa Brodskog
Posuđenu u knjižnici na Starčevićevu trgu
I vidio stihove podvučene kemijskom olovkom
Primjeri pjesničkog sklada poneka sitna mudrost
Glas ljubavi glas očaja nad debelom krivudavom crtom
Tako da ih više nitko ne pročita i u njima ne osjeti
Ono što je osjetio taj koji ih je čitao prvi put
Tog nasilja trebao sam biti svjestan
I da će ubiti lako mladić starac žena
Koja je kemijskom pošla na knjigu
Trebao sam bježati dok je bilo vrijeme
Brodski mi je dao znak Brodski ili knjižničarka
Koja se nije sažalila i sahranila knjigu
Sirija
Bio sam dijete plašio se ljudi vode mraka
I onoga što bi svakog trenutka moglo sunuti
Iz mraka spavao sam kod tetke Lole
U Dubrovniku ona me pokrila crvenim jorganom
Ova se tkanina zove damast rekla je a po meni su
Skočili lavovi razjapljenih čeljusti posjekao me je
Dimiskijom sabljom osmanski asker sličan Mandraku
Iz stripa tako da sam se svu noć budio vičući od straha
Po damastu njene posteljine razvila se ratna bitka
Razvila se povijest budućega doba što nalik je
Mom dubrovačkom snu iz njega se ne budim više
Sirija ni jedna zemlja nema tako lijepo ime
milo dječjem uhu Sirija dimiskija damast u snu govorim
Kao dječak u naručju stranca Sirija neutješna mila