U slobodno vrijeme biskup sastavlja sonete
I živim se čudom čudi da mu se baš sve riječi
U slogu ritmu i sroku tako savršeno slažu
Bog li je to pita se ili ja sam veliki hrvatski pjesnik
U zatvorenom rudniku soli duboko ispod zemlje
Patuljci klešu riječi kao da će od njih graditi kuću
Naopake nepravilne ružne klešu i slažu u slogove i rime
Da biskup ne posumnja nikad u svoje božansko nadahnuće
Lijep li je mili Bože naš drevni jezik hrvatski
U njemu se Srbin i Sotona uvijek u sroku sretnu
A ono što u jeziku jest tako i u životu biva
Mudruje biskup i soneti mu se na mah
u skladan vijenac upletu dok okovani patuljci
Dan i noć vrijedno hrvatske klešu riječi
Stigma
Stari se biskup sunča prži zvizda
Njegove časti grimiz haljetak crni
Još crnji o podnevu biva žari se
Biskupu trbuh ispod zlatnoga križa
Stari se biskup sunča i prži stokraka
Zvizda njegove časti grimiz pa plik
se na trbuhu stvori u obličju časnoga
Križa o čudo svetosti kliče mu pobožan puk
I stoji u redu dugom
Da ljubi stigmu na trbuhu
Njegovom svetom golom
U molitvi da ozdrave bolesni
Prohodaju kljasti a domovina procvate
Da nestane šizme i sveg drugog krivovjerja
Ekumena
Sa šizmaticima se biskup sreće
Na simpoziju o ekologiji
Gdje učeno zbori da se najlonska vrećica
U vječnosti nikad razgraditi neće
Je li najlonska vrećica Bog
Pita se u sebi biskup
Ako vrećica nije Bog
Odakle joj pravo na vječnost
O raspadljivosti ljudskih tijela
Biskup mudro ne misli
Nego njuška šizmatika
On mu na masovnu grobnicu vonja
Ako je stvarao na svoju priliku i sliku
Možda Bog nije stvorio ni njih ni nas
Nego je besmrtnu najlonsku stvorio kesu
Hristos u kaiću
Na vrhu brda iznad Karinskog mora
Uz zmijugavu cestu stajala je mala
Pravoslavna crkva lijepa kao iz ruske
Slikovnice precrtana i uvijek kada bih se
Vraćao s mora pomislio bih da sam vjernik
Izlazeći iz crkve vidio bih more i Hrista
Dolje u kaiću kako lovi ribu u kolovozu 1995.
Crkvu su digli u zrak do rujna bio je počišćen
Građevinski materijal do listopada je na mjestu
Oltara već rasla trava do proljeća nevin i žut
Iz ikonostasa izrastao je hrvatski maslačak
O rušenju male pravoslavne crkve iznad Karinskog mora
Nisu izvijestile nijedne hrvatske novine ali od tog doba
Hristos ne ribari u kaiću niti ja poželim da sam vjernik
Gramatika
Uči biskup gramatiku hrvatska puška o
hrvatskom ramenu hrvatsko žito na
hrvatskom polju u hrvatskom Srijemu
Pod hrvatskim suncem slavi hrvatskog Boga
I divi se tom savršenstvu hrvatskog jezika
U kojem svaka se imenica kao zaručnica
Za hrvatski pridjev veže pa je nekako sama
I jadna i srpska ako nije hrvatski pridjev uz nju
Hrvatski nož na hrvatskom kulinu pod grlom
Hrvatskog prasca u hrvatsku jesen pred
29. novembar srbokomunistički dan republike
To nije gramatički ispravno biskup se ljuti
U prošlom glagolskom vremenu imenicu siluje pridjev
Prošlosti hrvatskoj treba duhovna obnova žurna
Hrvatske pjesme (1)
Sonet
U slobodno vrijeme biskup sastavlja sonete
I živim se čudom čudi da mu se baš sve riječi
U slogu ritmu i sroku tako savršeno slažu
Bog li je to pita se ili ja sam veliki hrvatski pjesnik
U zatvorenom rudniku soli duboko ispod zemlje
Patuljci klešu riječi kao da će od njih graditi kuću
Naopake nepravilne ružne klešu i slažu u slogove i rime
Da biskup ne posumnja nikad u svoje božansko nadahnuće
Lijep li je mili Bože naš drevni jezik hrvatski
U njemu se Srbin i Sotona uvijek u sroku sretnu
A ono što u jeziku jest tako i u životu biva
Mudruje biskup i soneti mu se na mah
u skladan vijenac upletu dok okovani patuljci
Dan i noć vrijedno hrvatske klešu riječi
Stigma
Stari se biskup sunča prži zvizda
Njegove časti grimiz haljetak crni
Još crnji o podnevu biva žari se
Biskupu trbuh ispod zlatnoga križa
Stari se biskup sunča i prži stokraka
Zvizda njegove časti grimiz pa plik
se na trbuhu stvori u obličju časnoga
Križa o čudo svetosti kliče mu pobožan puk
I stoji u redu dugom
Da ljubi stigmu na trbuhu
Njegovom svetom golom
U molitvi da ozdrave bolesni
Prohodaju kljasti a domovina procvate
Da nestane šizme i sveg drugog krivovjerja
Ekumena
Sa šizmaticima se biskup sreće
Na simpoziju o ekologiji
Gdje učeno zbori da se najlonska vrećica
U vječnosti nikad razgraditi neće
Je li najlonska vrećica Bog
Pita se u sebi biskup
Ako vrećica nije Bog
Odakle joj pravo na vječnost
O raspadljivosti ljudskih tijela
Biskup mudro ne misli
Nego njuška šizmatika
On mu na masovnu grobnicu vonja
Ako je stvarao na svoju priliku i sliku
Možda Bog nije stvorio ni njih ni nas
Nego je besmrtnu najlonsku stvorio kesu
Hristos u kaiću
Na vrhu brda iznad Karinskog mora
Uz zmijugavu cestu stajala je mala
Pravoslavna crkva lijepa kao iz ruske
Slikovnice precrtana i uvijek kada bih se
Vraćao s mora pomislio bih da sam vjernik
Izlazeći iz crkve vidio bih more i Hrista
Dolje u kaiću kako lovi ribu u kolovozu 1995.
Crkvu su digli u zrak do rujna bio je počišćen
Građevinski materijal do listopada je na mjestu
Oltara već rasla trava do proljeća nevin i žut
Iz ikonostasa izrastao je hrvatski maslačak
O rušenju male pravoslavne crkve iznad Karinskog mora
Nisu izvijestile nijedne hrvatske novine ali od tog doba
Hristos ne ribari u kaiću niti ja poželim da sam vjernik
Gramatika
Uči biskup gramatiku hrvatska puška o
hrvatskom ramenu hrvatsko žito na
hrvatskom polju u hrvatskom Srijemu
Pod hrvatskim suncem slavi hrvatskog Boga
I divi se tom savršenstvu hrvatskog jezika
U kojem svaka se imenica kao zaručnica
Za hrvatski pridjev veže pa je nekako sama
I jadna i srpska ako nije hrvatski pridjev uz nju
Hrvatski nož na hrvatskom kulinu pod grlom
Hrvatskog prasca u hrvatsku jesen pred
29. novembar srbokomunistički dan republike
To nije gramatički ispravno biskup se ljuti
U prošlom glagolskom vremenu imenicu siluje pridjev
Prošlosti hrvatskoj treba duhovna obnova žurna