Stari u potkošulji sjedi na balkonu, puši i čita novine. Stara na stolić spušta džezvu s kavom i dvije šalice, jednu pred staroga, drugu nasuprot njega. Sjedne i krene točiti kavu. Stari pogleda šalicu pa frke nosom:
– Ja ću iz fildžana.
Stara ustaje, odnosi šalicu za kavu i vraća se s keramičkom šalicom bez ručkice. Stara toči kavu i prva otpije gutljaj. Zatim ispred staroga primijeti punu pepeljaru. Uzima je, odlazi i vraća je čistu. Pogleda me i kaže:
– Idi piši zadaću.
– Napisao sam – odgovaram.
– Uzmi knjigu i uči – uporna je stara.
U glasu joj prepoznajem da je bolje poslušati. Odlazim u sobu i tražim s kojim udžbenikom bih se mogao najmanje gnjaviti. Čujem kako se zatvaraju balkonska vrata. Na prstima odlazim u kuhinju i prisluškujem kroz kuhinjski prozor. Stara šapuće:
– Jesi li vozio koga u autu zadnjih dana?
– Nisam, koga bih?
– A šta ja znam… pitam.
Šute neko vrijeme. Čujem ih kako srču kavu. Stari pritom prstom snažno otresa pepeo s cigarete.
– Siguran si? – kaže stara nakon nekog vremena.
Napinjem uho kako bih uhvatio svaku riječ. Stari šuti, a stara nastavlja:
– Čuješ li ti mene?
– Čujem ženska glavo, šta ti je? Prije dva tjedna prebacio Ožaniću frižder u Delnice, rekao sam ti za to.
Staroj se glas produbljuje.
– Otkud onda u autu ženska kopča za kosu?
– Ma šta!? – podiže stari glas.
– Eto kako si čuo – ogorčeno će stara.
Čujem kako stari skuplja novine i baca ih. Otvara vrata balkona na što ja u dva koraka na prstima odskakujem prema svojoj sobi.
– U ovoj kući, sve ludo! – urla stari i izlazi.
Kroz prozor čujem kako Wartburgov motor štekće u pravilnom ritmu i nestaje iz naselja.
Hotel Wartburg/3
Kopča za kosu
Stari u potkošulji sjedi na balkonu, puši i čita novine. Stara na stolić spušta džezvu s kavom i dvije šalice, jednu pred staroga, drugu nasuprot njega. Sjedne i krene točiti kavu. Stari pogleda šalicu pa frke nosom:
– Ja ću iz fildžana.
Stara ustaje, odnosi šalicu za kavu i vraća se s keramičkom šalicom bez ručkice. Stara toči kavu i prva otpije gutljaj. Zatim ispred staroga primijeti punu pepeljaru. Uzima je, odlazi i vraća je čistu. Pogleda me i kaže:
– Idi piši zadaću.
– Napisao sam – odgovaram.
– Uzmi knjigu i uči – uporna je stara.
U glasu joj prepoznajem da je bolje poslušati. Odlazim u sobu i tražim s kojim udžbenikom bih se mogao najmanje gnjaviti. Čujem kako se zatvaraju balkonska vrata. Na prstima odlazim u kuhinju i prisluškujem kroz kuhinjski prozor. Stara šapuće:
– Jesi li vozio koga u autu zadnjih dana?
– Nisam, koga bih?
– A šta ja znam… pitam.
Šute neko vrijeme. Čujem ih kako srču kavu. Stari pritom prstom snažno otresa pepeo s cigarete.
– Siguran si? – kaže stara nakon nekog vremena.
Napinjem uho kako bih uhvatio svaku riječ. Stari šuti, a stara nastavlja:
– Čuješ li ti mene?
– Čujem ženska glavo, šta ti je? Prije dva tjedna prebacio Ožaniću frižder u Delnice, rekao sam ti za to.
Staroj se glas produbljuje.
– Otkud onda u autu ženska kopča za kosu?
– Ma šta!? – podiže stari glas.
– Eto kako si čuo – ogorčeno će stara.
Čujem kako stari skuplja novine i baca ih. Otvara vrata balkona na što ja u dva koraka na prstima odskakujem prema svojoj sobi.
– U ovoj kući, sve ludo! – urla stari i izlazi.
Kroz prozor čujem kako Wartburgov motor štekće u pravilnom ritmu i nestaje iz naselja.