Zimski raspust još traje. Svaku noć spavam kod bake Lucije i Srbina u stanu. Sinoć sam spavala s bakom u sobi, ali je previše hrkala pa sam otišla u dnevni boravak. Večeras ću tamo spavati. Kad spavam u dnevnom boravku, razvuku mi kauč, daju najveći jorgan i tri velika jastuka, ali je problem jer baka mora stavljati drva u šporet da i po noći bude toplo.
Sinoć smo gledali film. Zove se “Schindlerova lista”. Baka je govorila da ja to ne gledam, da je film težak i da nije za djecu. Srbin je rekao da gledam ako želim, a ako se uplašim, da se sakrijem pod jorgan. Nisu za nju više crtani, govorio je, a baka je sjedila u trpezariji, kolutala očima i ponavljala da nije film za djecu jer ima puno zla. Srbin je zamolio da više ništa ne govori i da ne zaboravi da ima zla među djecom i to više nego odraslima. Zla djeca kada odrastu rade ovakve stvari, rekao je. Baka je nastavila kolutati i uzela čitati novi broj časopisa Gloria u kojem dođe ljubavni roman. Srbin joj svake srijede kupuje te novine jer zna da voli čitati ljubavne romane. Nekada čita novine koje se zovu Moja sudbina si ti. U tim su novinama uvijek neki problemi sa ženama ili djevojkama. Muževi ih varaju, momci ostave, ili se razbole, zakasne na avion, pa im ljubavne veze i brakovi propadaju. Ja se ne želim udati, rekla sam to još davno teti Branki u vrtiću. I dalje stojim pri tome.
Iskreno, film baš i nisam shvatila, na momente je bio dosadan, ali sam razmišljala kako mi je lijepo kod bake i Srbina. Posebno što me škalje i ljube i grle kad me stave pod jorgan i govore ‘slatkice, slatkice’. Bilo bi nam još ljepše da se njih dvoje ne prepiru oko gluposti, ali oni su uvijek takvi. Nikad se i ni oko čega ne mogu dogovoriti, iako je, kako Srbin kaže, on ustrajan u dijalogu.
Baka uvijek nađe razlog da se naljuti na njega i da mu nešto prigovara. Tako je bilo i sinoć kada mi je dao da jedem s njim iz smeđe šerpice s tufnicama. Jeli smo skupa, komadiće kruha polijevane mlijekom, ali svatko je imao svoju kašiku. Ona je govorila da ne smijem jesti s njime, da je on star, galamila ga što mi nije dao paštetu, ili mi barem izvadio u posebnu zdjelicu. Srbin je samo mahao glavom. Baka se nepotrebno ljuti. I ona zna da je meni svejedno što jedem. Ustvari, nije mi toliko svejedno. Ne volim prasu. Od nje sva kuća smrdi i ne volim kad me Srbin tjera da popijem vodu u kojoj se kuhala. Ali, šta ću, volim Srbina i sve što radim s njime.
Nakon što je film završio, pitala sam ga, tko je djevojčica u crvenom kaputiću, ima li baku i djeda, gdje su joj roditelji, zašto je sama, ide li u vrtić i tko će nju sada čuvati. Srbin je rekao da će se ili čuvati sama ili da će je čuvati Bog. Nije mi baš jasno zašto bi Bog čuvao samo nju jer je u filmu bilo još puno ljudi koje su neki drugi tukli, pa je mogao i njih sačuvati, Srbin je rekao da ću to morati Boga pitati. Ali, samo ako ga i kad vidim. On je malo polupao lončiće, nisam mu htjela reći, ali ne može se Boga vidjeti. Totalno se zbunio.
Baka je šutjela i samo rekla: “Neće je nitko čuvati, ni nas nitko nije čuvao. Nije ni tvoju mamu nitko čuvao. Nismo mi stradali kao oni, ni blizu, ne daj mi Bože da poredim to s njihovom kalvarijom. Ali kad te jednom nanišane, meta si i mrtav.”
Oboje smo šutjeli na te bakine riječi. Film je završio, a vatra se nije ugasila. Poljubili su me za laku noć i otišli spavati svatko u svoje sobe.
Dugo nisam mogla zaspati. Razmišljala sam o toj djevojčici. Na filmovima mnogo toga nije istina. Ne vjerujem da je ona postojala i da još nije imala roditelje i baku i djeda. Ona nije, izgleda, ni u vrtić išla. Ne znam kako se nije izgubila tako malena. Nije mi jasno ni kud je krenula s tim silnim ljudima i odakle ona uopće s njima. Mora da joj je, ipak, tata negdje bio blizu. Ili mama. Čudno mi je to da o njoj nitko nije vodio računa. Ona ima godina kao moj brat Leo i o njemu svi moramo voditi računa i opet neki belaj priredi. Ali nisam htjela puno ispitivati Srbina.
Idućeg jutra smo bili u njegovoj sobi i na starim patikama me učio zavezati pertle. To je tako teško i naporno. Uopće ne shvaćam šta će mi pertle kad više volim da mi je sve na čičak. Dao mi je neku staru knjigu, sva je bila skoro žuta i smrdjela je na podrum. Srbin kaže da je to napisala djevojčica, malo starija od mene koja se zvala Anna Frank i živjela u dalekoj stranoj zemlji kad je bio rat. Nisam znala da je još negdje bio rat, mislila sam da je to samo kod nas. Ona se sakrivala po tavanima i podrumima. Tako su se sakrivale baka Marga i mama u Gučoj Gori dok nisu pobjegle. Srbin mi je rekao da pročitam, ali da nikome ne govorim za tu knjigu i posebno da ne smijem reći da mi je on dao na čitanje. Malo sam je prelistala dok je baka u Bestu kupovala gibiru. Ima najbolju prijateljicu i zove se Kitty. Ovo y je neko čudno slovo, u našoj ga abecedi nema. Čudno je i da se Anna piše s dva n. Mislim da ću i ja pisati dnevnik, moram samo reći Srbinu da mi kupi sveskicu s tvrdim koricama. I ja bih voljela imati najbolju prijateljicu kojoj pišem pisma. Ali, nemam je, i ne želim je imati u Bosni, jer su ove što su mi bile prijateljice bezobraznice sve odreda i rugaju mi se, najbolje onda da slažem učiteljici da sam ovog Božica pisala pismo svojoj prijateljici u Holandiji koja se zove Anna Frank. Oni sigurno nemaju pojma tko je to, a ne znaju ni gdje je Holandija. Ali opet, znam da se ne smijem lagati. To su mi mama i tata rekli sto puta, ali i časna. Iako, sjećam se da je časna jednom slagala. Pa onda imam i ja pravo jednom.
Prvo pismo Anni:
Draga Anna,
Pošto si ti starija od mene i živiš u dalekoj stranoj zemlji, htjela bih te pitati nešto. Kada se komadići starog kruha poliju vrelim mlijekom, u njima kao da se nešto probudi, kao da zaigra. Tako zaigra u bebama kad ih svećenik krsti. Vjerujem da si se ti već pričestila. Mene zanima, kada se pričestim i pojedem prvu hostiju, hoću li je pokakiti ili ona ostaje zauvijek u stomaku? Sutra ću čitati tvoj dnevnik kada baba Marga bude gledala Esmeraldu, a mama i tata budu na poslu. Piši mi o Holandiji. Znam samo da je tamo neki sud i da smo jednom na misi molili za neke ljudi koji su tamo u zatvoru. Molili smo da ih se oslobodi jer su iz Bosne. Ima li u Holandiji još netko iz Bosne da ga znaš?
Hostija
Zimski raspust još traje. Svaku noć spavam kod bake Lucije i Srbina u stanu. Sinoć sam spavala s bakom u sobi, ali je previše hrkala pa sam otišla u dnevni boravak. Večeras ću tamo spavati. Kad spavam u dnevnom boravku, razvuku mi kauč, daju najveći jorgan i tri velika jastuka, ali je problem jer baka mora stavljati drva u šporet da i po noći bude toplo.
Sinoć smo gledali film. Zove se “Schindlerova lista”. Baka je govorila da ja to ne gledam, da je film težak i da nije za djecu. Srbin je rekao da gledam ako želim, a ako se uplašim, da se sakrijem pod jorgan. Nisu za nju više crtani, govorio je, a baka je sjedila u trpezariji, kolutala očima i ponavljala da nije film za djecu jer ima puno zla. Srbin je zamolio da više ništa ne govori i da ne zaboravi da ima zla među djecom i to više nego odraslima. Zla djeca kada odrastu rade ovakve stvari, rekao je. Baka je nastavila kolutati i uzela čitati novi broj časopisa Gloria u kojem dođe ljubavni roman. Srbin joj svake srijede kupuje te novine jer zna da voli čitati ljubavne romane. Nekada čita novine koje se zovu Moja sudbina si ti. U tim su novinama uvijek neki problemi sa ženama ili djevojkama. Muževi ih varaju, momci ostave, ili se razbole, zakasne na avion, pa im ljubavne veze i brakovi propadaju. Ja se ne želim udati, rekla sam to još davno teti Branki u vrtiću. I dalje stojim pri tome.
Iskreno, film baš i nisam shvatila, na momente je bio dosadan, ali sam razmišljala kako mi je lijepo kod bake i Srbina. Posebno što me škalje i ljube i grle kad me stave pod jorgan i govore ‘slatkice, slatkice’. Bilo bi nam još ljepše da se njih dvoje ne prepiru oko gluposti, ali oni su uvijek takvi. Nikad se i ni oko čega ne mogu dogovoriti, iako je, kako Srbin kaže, on ustrajan u dijalogu.
Baka uvijek nađe razlog da se naljuti na njega i da mu nešto prigovara. Tako je bilo i sinoć kada mi je dao da jedem s njim iz smeđe šerpice s tufnicama. Jeli smo skupa, komadiće kruha polijevane mlijekom, ali svatko je imao svoju kašiku. Ona je govorila da ne smijem jesti s njime, da je on star, galamila ga što mi nije dao paštetu, ili mi barem izvadio u posebnu zdjelicu. Srbin je samo mahao glavom. Baka se nepotrebno ljuti. I ona zna da je meni svejedno što jedem. Ustvari, nije mi toliko svejedno. Ne volim prasu. Od nje sva kuća smrdi i ne volim kad me Srbin tjera da popijem vodu u kojoj se kuhala. Ali, šta ću, volim Srbina i sve što radim s njime.
Nakon što je film završio, pitala sam ga, tko je djevojčica u crvenom kaputiću, ima li baku i djeda, gdje su joj roditelji, zašto je sama, ide li u vrtić i tko će nju sada čuvati. Srbin je rekao da će se ili čuvati sama ili da će je čuvati Bog. Nije mi baš jasno zašto bi Bog čuvao samo nju jer je u filmu bilo još puno ljudi koje su neki drugi tukli, pa je mogao i njih sačuvati, Srbin je rekao da ću to morati Boga pitati. Ali, samo ako ga i kad vidim. On je malo polupao lončiće, nisam mu htjela reći, ali ne može se Boga vidjeti. Totalno se zbunio.
Baka je šutjela i samo rekla: “Neće je nitko čuvati, ni nas nitko nije čuvao. Nije ni tvoju mamu nitko čuvao. Nismo mi stradali kao oni, ni blizu, ne daj mi Bože da poredim to s njihovom kalvarijom. Ali kad te jednom nanišane, meta si i mrtav.”
Oboje smo šutjeli na te bakine riječi. Film je završio, a vatra se nije ugasila. Poljubili su me za laku noć i otišli spavati svatko u svoje sobe.
Dugo nisam mogla zaspati. Razmišljala sam o toj djevojčici. Na filmovima mnogo toga nije istina. Ne vjerujem da je ona postojala i da još nije imala roditelje i baku i djeda. Ona nije, izgleda, ni u vrtić išla. Ne znam kako se nije izgubila tako malena. Nije mi jasno ni kud je krenula s tim silnim ljudima i odakle ona uopće s njima. Mora da joj je, ipak, tata negdje bio blizu. Ili mama. Čudno mi je to da o njoj nitko nije vodio računa. Ona ima godina kao moj brat Leo i o njemu svi moramo voditi računa i opet neki belaj priredi. Ali nisam htjela puno ispitivati Srbina.
Idućeg jutra smo bili u njegovoj sobi i na starim patikama me učio zavezati pertle. To je tako teško i naporno. Uopće ne shvaćam šta će mi pertle kad više volim da mi je sve na čičak. Dao mi je neku staru knjigu, sva je bila skoro žuta i smrdjela je na podrum. Srbin kaže da je to napisala djevojčica, malo starija od mene koja se zvala Anna Frank i živjela u dalekoj stranoj zemlji kad je bio rat. Nisam znala da je još negdje bio rat, mislila sam da je to samo kod nas. Ona se sakrivala po tavanima i podrumima. Tako su se sakrivale baka Marga i mama u Gučoj Gori dok nisu pobjegle. Srbin mi je rekao da pročitam, ali da nikome ne govorim za tu knjigu i posebno da ne smijem reći da mi je on dao na čitanje. Malo sam je prelistala dok je baka u Bestu kupovala gibiru. Ima najbolju prijateljicu i zove se Kitty. Ovo y je neko čudno slovo, u našoj ga abecedi nema. Čudno je i da se Anna piše s dva n. Mislim da ću i ja pisati dnevnik, moram samo reći Srbinu da mi kupi sveskicu s tvrdim koricama. I ja bih voljela imati najbolju prijateljicu kojoj pišem pisma. Ali, nemam je, i ne želim je imati u Bosni, jer su ove što su mi bile prijateljice bezobraznice sve odreda i rugaju mi se, najbolje onda da slažem učiteljici da sam ovog Božica pisala pismo svojoj prijateljici u Holandiji koja se zove Anna Frank. Oni sigurno nemaju pojma tko je to, a ne znaju ni gdje je Holandija. Ali opet, znam da se ne smijem lagati. To su mi mama i tata rekli sto puta, ali i časna. Iako, sjećam se da je časna jednom slagala. Pa onda imam i ja pravo jednom.
Prvo pismo Anni:
Draga Anna,
Pošto si ti starija od mene i živiš u dalekoj stranoj zemlji, htjela bih te pitati nešto. Kada se komadići starog kruha poliju vrelim mlijekom, u njima kao da se nešto probudi, kao da zaigra. Tako zaigra u bebama kad ih svećenik krsti. Vjerujem da si se ti već pričestila. Mene zanima, kada se pričestim i pojedem prvu hostiju, hoću li je pokakiti ili ona ostaje zauvijek u stomaku? Sutra ću čitati tvoj dnevnik kada baba Marga bude gledala Esmeraldu, a mama i tata budu na poslu. Piši mi o Holandiji. Znam samo da je tamo neki sud i da smo jednom na misi molili za neke ljudi koji su tamo u zatvoru. Molili smo da ih se oslobodi jer su iz Bosne. Ima li u Holandiji još netko iz Bosne da ga znaš?