Kaosu bliske, zato što nije odgovarala tržištu,
udaljila si se od zemlje koja ti je bila kolijevka.
Što si dušom tražila, a navodno i našla,
ništa ne vrijedi više, ni starog željeza.
Kao dužnica gola na stupu srama, pati zemlja,
a dugovala si joj zahvalnost, u svim svojim frazama.
Zemlja osuđena na siromaštvo, a njeno
bogatstvo muzeje krasi: tvoj čuvani plijen.
Oni, koji su oružanim snagama spopali zemlju
blagoslovljenu otocima, u ruksaku su nosili Hölderlina.
Jedva je trpljena zemlja, čijim si pukovnicima
dozvolila jednom da budu ti partneri savjesti.
Bespravna zemlja kojoj je pravdonoša zvana Moć
stezala remen sve jače i jače.
Antigona je tebi za inat u crnini i u zemlji je cijeloj
odjeven u tugu narod, kojem si ti bila gošća.
Izvan zemlje porodica Kreza drži
sve što zlatno sja u tvojim trezorima.
Pij već jednom! Pij!, viču klakeri,
Ali Sokrat im ljutito vrati pehar, do ruba pun.
U zboru će ti opsovati sve što jesi, oni bogovi,
Čiji Olimp oduzeti tvoja je želja.
Bez duha ćeš uvenuti, bez ove zemlje,
Čiji je duh tebe, Europo, izmislio.
Prevela Anne-Kathrin Godec
***
Druga pjesma
Malo pred podnevni sat pjesma Güntera Grassa stigla mi je na mail. Objavljena je, kaže, u današnjem Südeutsche Zeitungu, i šalje mi je Anne-Kathrin Godec u “doslovnome prijevodu”, na popravak. Dvije-tri korektorske, pokoja jezikoispraviteljska intervencija i “utjerivanje” Grassa u slavensku epsku sintaksu, ali nedovoljno bi s moje strane da i ovu Grassovu pjesmu, u njezinome prijevodu, potpisujemo u tandemu. Jest, žao mi je, ali “doslovni prijevod” bio je po mjeri našega jezika, mog osjećaja za pjesmu i Grassove pjesničke i političke poruke. Osim što je to potvrda da Anne-Kathrin Godec našim jezikom i njegovom prozodijom vlada tako i toliko da joj – barem ovom prigodom – nisam bio potreban, postoji i nešto što se u ovoj Grassovoj pjesmi prevodi samo od sebe. U stvarnost, napuštenu od svih, a naročito onih koji tu stvarnost svakodnevno žive, umiješao se stari pjesnik. Način na koji je progovorio o Grčkoj razlikuje se od načina na koji je govorio o Izraelu samo po tome što je sad mogao govoriti bez snebivanja i strepnje pred političkim reakcijama i krivim čitanjima. Nakon pjesme o Grčkoj, Grassa bi mogli proglasiti nepoželjnim na šalterima europskih, a naročito njemačkih, banaka. (m. jergović)
Günter Grass: Sramota Europe
Kaosu bliske, zato što nije odgovarala tržištu,
udaljila si se od zemlje koja ti je bila kolijevka.
Što si dušom tražila, a navodno i našla,
ništa ne vrijedi više, ni starog željeza.
Kao dužnica gola na stupu srama, pati zemlja,
a dugovala si joj zahvalnost, u svim svojim frazama.
Zemlja osuđena na siromaštvo, a njeno
bogatstvo muzeje krasi: tvoj čuvani plijen.
Oni, koji su oružanim snagama spopali zemlju
blagoslovljenu otocima, u ruksaku su nosili Hölderlina.
Jedva je trpljena zemlja, čijim si pukovnicima
dozvolila jednom da budu ti partneri savjesti.
Bespravna zemlja kojoj je pravdonoša zvana Moć
stezala remen sve jače i jače.
Antigona je tebi za inat u crnini i u zemlji je cijeloj
odjeven u tugu narod, kojem si ti bila gošća.
Izvan zemlje porodica Kreza drži
sve što zlatno sja u tvojim trezorima.
Pij već jednom! Pij!, viču klakeri,
Ali Sokrat im ljutito vrati pehar, do ruba pun.
U zboru će ti opsovati sve što jesi, oni bogovi,
Čiji Olimp oduzeti tvoja je želja.
Bez duha ćeš uvenuti, bez ove zemlje,
Čiji je duh tebe, Europo, izmislio.
Prevela Anne-Kathrin Godec
***
Druga pjesma
Malo pred podnevni sat pjesma Güntera Grassa stigla mi je na mail. Objavljena je, kaže, u današnjem Südeutsche Zeitungu, i šalje mi je Anne-Kathrin Godec u “doslovnome prijevodu”, na popravak. Dvije-tri korektorske, pokoja jezikoispraviteljska intervencija i “utjerivanje” Grassa u slavensku epsku sintaksu, ali nedovoljno bi s moje strane da i ovu Grassovu pjesmu, u njezinome prijevodu, potpisujemo u tandemu. Jest, žao mi je, ali “doslovni prijevod” bio je po mjeri našega jezika, mog osjećaja za pjesmu i Grassove pjesničke i političke poruke. Osim što je to potvrda da Anne-Kathrin Godec našim jezikom i njegovom prozodijom vlada tako i toliko da joj – barem ovom prigodom – nisam bio potreban, postoji i nešto što se u ovoj Grassovoj pjesmi prevodi samo od sebe. U stvarnost, napuštenu od svih, a naročito onih koji tu stvarnost svakodnevno žive, umiješao se stari pjesnik. Način na koji je progovorio o Grčkoj razlikuje se od načina na koji je govorio o Izraelu samo po tome što je sad mogao govoriti bez snebivanja i strepnje pred političkim reakcijama i krivim čitanjima. Nakon pjesme o Grčkoj, Grassa bi mogli proglasiti nepoželjnim na šalterima europskih, a naročito njemačkih, banaka. (m. jergović)