Večeras otvaramo deveti po redu Vrisak – Sajam knjiga i festival autora u Rijeci, pa je logično da kažem nešto na temu knjige i čitanja.
Kada je pre dva meseca svet obišla vest da je Rijeka postala evropska prestonica kulture, pomislio sam kako je konačno jedna knjiga pročitana. Kroz tu knjigu, pre skoro tri decenije, prošao sam u jednom dahu. Nema svaki grad takav zapis o sebi, knjigu u koju stane čitava njegova duša.
Mnogi od Vas naslućuju da govorim o knjizi „Kako čitati grad“, profesorke Radmile Matejčić.
Svejedno da li piše o preistorijskoj gradini na Trsatu ili riječkim fontanama, o Guvernerovoj palači ili zdanju Velike tržnice, o sušačkom vodovodu ili mostovima na Rječini, Radmila Matejčić čini to nervom vrsnog naučnika i nadahnućem darovitog pisca. Čitalac hoda slojevima grada, i kako je primetila spisateljica Ljiljana Domić, “iza svakog zdanja, toponima, uličnog nagiba, zidića uz cestu otkrivamo po jedan djelić zaboravljenog grada. Ulica Žrtava fašizma preobražava se u Via Roma, Via Roma u Zagrad, Zagrad u odsječak prahistorijskog Jantarskog puta”.
„Kako čitati grad“ je naučno remek-delo, istovremeno to je i sveobuhvatni bedeker jednog grada, njegova memorija od pradavnih vremena, niska hiljadugodišnjih svakodnevica u kojima su živeli neki nama tako slični, a opet, tako različiti ljudi, bezimeni i slavni, bogati i siromašni, ali svi oni su upisani u genetsku kartu grada koji zovemo Fiume, Sankt Veit am Flaum, Reka, Rika, ili, Rijeka.
Koncept različitosti oduvek čini identitet ovog grada. Po tome je Rijeka suverena ne samo u Hrvatskoj, već u čitavom regionu.
Podnaslov knjige „Kako čitati grad“ glasi: Rijeka juče, danas.
Ovaj deveti Vrisak nastavlja da kontinuirano ispisuje odrednicu riječkog sutra.
Govor s otvorenja Vriska
Rijeka, 1. juna 2016.
Večeras otvaramo deveti po redu Vrisak – Sajam knjiga i festival autora u Rijeci, pa je logično da kažem nešto na temu knjige i čitanja.
Kada je pre dva meseca svet obišla vest da je Rijeka postala evropska prestonica kulture, pomislio sam kako je konačno jedna knjiga pročitana. Kroz tu knjigu, pre skoro tri decenije, prošao sam u jednom dahu. Nema svaki grad takav zapis o sebi, knjigu u koju stane čitava njegova duša.
Mnogi od Vas naslućuju da govorim o knjizi „Kako čitati grad“, profesorke Radmile Matejčić.
Svejedno da li piše o preistorijskoj gradini na Trsatu ili riječkim fontanama, o Guvernerovoj palači ili zdanju Velike tržnice, o sušačkom vodovodu ili mostovima na Rječini, Radmila Matejčić čini to nervom vrsnog naučnika i nadahnućem darovitog pisca. Čitalac hoda slojevima grada, i kako je primetila spisateljica Ljiljana Domić, “iza svakog zdanja, toponima, uličnog nagiba, zidića uz cestu otkrivamo po jedan djelić zaboravljenog grada. Ulica Žrtava fašizma preobražava se u Via Roma, Via Roma u Zagrad, Zagrad u odsječak prahistorijskog Jantarskog puta”.
„Kako čitati grad“ je naučno remek-delo, istovremeno to je i sveobuhvatni bedeker jednog grada, njegova memorija od pradavnih vremena, niska hiljadugodišnjih svakodnevica u kojima su živeli neki nama tako slični, a opet, tako različiti ljudi, bezimeni i slavni, bogati i siromašni, ali svi oni su upisani u genetsku kartu grada koji zovemo Fiume, Sankt Veit am Flaum, Reka, Rika, ili, Rijeka.
Koncept različitosti oduvek čini identitet ovog grada. Po tome je Rijeka suverena ne samo u Hrvatskoj, već u čitavom regionu.
Podnaslov knjige „Kako čitati grad“ glasi: Rijeka juče, danas.
Ovaj deveti Vrisak nastavlja da kontinuirano ispisuje odrednicu riječkog sutra.
Mirno more i sretan put.