Evo Ameri otvaraju muzej u spomen na 11.9. Interesantno kako tragedije Amerikanaca postaju opći civilizacijski patos te bolna kulturna tekovina sveukupnog vremena, dok su tragedije Čilea, Čada, Konga, Vijetnama, Hirošime, Nagasakia, Dresdena, Staljingrada, Juge (Sarajeva, Vukovara, Dubrovnika, Knina, Foče, Srebrenice, Ahmića, Mostara…….), Palestine, Magreba, Kurda, Baska, Indijanaca tamo neke pizdarije koje nisu memorijalno ubrojive osim domorocima.
Pa još i sakate stihove Eneide, falsificirajući Vergilija engleskim verzalom, NO DAY SHALL ERASE YOU FROM THE MEMORY OF TIME, zapravo pogađajući u sridu, rušeći nebodere po drugi put, jer original pjeva priču kako su sretna obojica prijatelja jer zginuše zajedno pa im kaže, dok je moje poezije moći, ni jedan dan bez sjećanja na vas neće proći.
“Fortunati ambo! Si quid mea carmina possunt, nulla dies umquam memori vos eximet aevo.”
Fortunati ambo!
Evo Ameri otvaraju muzej u spomen na 11.9. Interesantno kako tragedije Amerikanaca postaju opći civilizacijski patos te bolna kulturna tekovina sveukupnog vremena, dok su tragedije Čilea, Čada, Konga, Vijetnama, Hirošime, Nagasakia, Dresdena, Staljingrada, Juge (Sarajeva, Vukovara, Dubrovnika, Knina, Foče, Srebrenice, Ahmića, Mostara…….), Palestine, Magreba, Kurda, Baska, Indijanaca tamo neke pizdarije koje nisu memorijalno ubrojive osim domorocima.
Pa još i sakate stihove Eneide, falsificirajući Vergilija engleskim verzalom, NO DAY SHALL ERASE YOU FROM THE MEMORY OF TIME, zapravo pogađajući u sridu, rušeći nebodere po drugi put, jer original pjeva priču kako su sretna obojica prijatelja jer zginuše zajedno pa im kaže, dok je moje poezije moći, ni jedan dan bez sjećanja na vas neće proći.
“Fortunati ambo! Si quid mea carmina possunt, nulla dies umquam memori vos eximet aevo.”
*