Eros fizike i fizika erosa/7

Životoplov Alberta Einsteina

*

OPĆA TEORIJA RELATIVNOSTI — DVOSTRUKA SESTRIČNA

1914. GODINA

U travnju, nakon posjete prijateljima, Lorentzu u Haarlemu i Ehrenfestu u Leidenu te voljenom ujaku Caesaru Kochu u Antwerpenu, Einstein seli u Berlin (prostrani stan u Ehrenbergstrasse 33, Dahlem), ponovno postaje njemačkim državljaninom i zadržava švicarsko državljanstvo, a Mileva s dvoje sinova pridružuje mu se gotovo mjesec dana kasnije zbog Eduardove bolesti.

U berlinskome dnevniku Vossische Zeitumg, 26. travnja objavljuje svoj prvi novinarski popularnoznanstveni prilog Das Relativitätsprinzip, O načelu relativnosti.

Nakratko radi u Kaiser-Wilhelmovu institutu za fizikalnu kemiju i elektrokemiju kojega je direktor prijatelj mu, poput njega njemački Židov, kemičar Fritz Haber (1868-1934).

Pristupno, inauguracijsko i svečano predavanje (kao novopridošloga akademika) o metodama i metodologiji u teorijskoj fizici održao je na proslavi Leibnizova dana 2. srpnja u Pruskoj akademiji znanosti: “Teorija je to impresivnija što su jednostavnije njene premise, što se na više različitih stvari odnosi i što je šire njeno područje primjene… Krajnji zadatak svake znanosti je da pokrije najveći broj empirijskih činjenica logičkom dedukcijom iz najmanjeg broja hipoteza ili aksioma.”

Einsteinu je Mileva dosadila, postupno se posve ohladio i već je dugo ne voli, postala mu je teret (negdanja strast sada “gasi tuđu radost življenja”, njegovu radost), breme slobodnome životu, društvenome, ljubavnome, seksualnome…, i znanstvenome radu. Koncem srpnja Mileva više nije mogla izdržati Albertova ponižavanja, vrijeđanja, surovosti, psihička maltretiranja i zlostavljanja (samo poneki einsteinolozi i Albertovi neprijatelji, spominju i fizička) za što postaju pisani dokazi, primjerice Einsteinovih striktnih uputa, nehumanih pravila, izričito napisanih naredbi Milevi (pronađenih kasnije u Milevinoj ostavštini zajedno s pismima) kako se valja ponašati spram samo službenoga supruga, sada poznata fizičara, ukoliko želi ostati u formalnome braku s njim: “(A) Pobrinut će se: (1) da moja odjeća i rublje budu uredni i čisti; (2) da mi redovito budu poslužena tri obroka u mojoj sobi; (3) da moja spavaća i radna soba budu uredne, a pogotovo da moj radni stol bude namijenjen samo meni, da ga nitko ne dira osim mene. (B) Odreći ćeš se svih osobnih odnosa sa mnom, osim ako baš nisu nužne iz društvenih razloga, a posebno ćeš se odreći moga (1) ostajanja kod kuće s tobom; (2) izlaženja ili putovanja s tobom. (C) U odnosima sa mnom poštovat ćeš sljedeće odredbe: (1) od mene nećeš očekivati nikakve nježnosti, niti mi takvo nešto predlagati; (2) morat ćeš odgovarati čim ti se obratim i prestat ćeš govoriti ukoliko to od tebe tražim; (3) bez pogovora ćeš napustiti moju spavaću ili radnu sobu ako to od tebe zatražim. (D) Nećeš me omalovažavati pred djecom, bilo riječju ili ponašanjem.” Nakon svega pretrpljenoga, ponovnih svađa i kratkog boravka Mileve s djecom u domu Clare i Fritza Habera strpljivo čekajući eventualnu Albertovu milost dolazi do neizbježne i neminovne dogovorne rastave. Mileva se sa sinovima, dan uoči Prvoga svjetskog rata, u pratnji dobroga obiteljskog prijatelja Michelea Bessoa koji je iz Berna došao po njih, ponovno vraća u njoj uvijek dragi Zürich živeći preostali dio boležljiva života u nadi Einsteinova povratka (Mileva, Hans Albert i Eduard preživljavaju Veliki rat od preostale zaliha novca i u ratnim vremenima neredovite Albertove alimentacije, a nešto malo, doista malo Mileva zarađuje, ako je narušeno, psihičko i fizičko, zdravlje posluži, od povremenih poduka).

U kolovozu su članovi astronomske njemačke ekspedicije (novčani pokrovitelj je industrijalac, proizvođač oružja i budući nacist Gustav Krupp), pod vodstvom astronoma Erwina Finlaya Freundlicha (1885-1964) u Rusiji (i slične takve argentinske ekspedicije u potrazi za hipotetskim planeto(ido)m Vulkanom u blizini Sunca za kojega se vjerovalo da postoji zbog malih sustavnih nepravilnosti u kretanju Merkurova perihela koji je kasnije razjašnjen upravo općom teorijom relativnosti), ne znajući za početak rata uhićeni su u Feodiji na Krimu, pa stoga nisu uspjeli izmjeriti 21. kolovoza otklon zrake svjetlosti za vrijeme potpune pomrčine Sunca prema Einsteinovim predviđanjima. Albertu su povijesne okolnosti bile naklonjene, jer su ponovno onemogućile Freundlicha, kao i pred dvije godine, ekspediciju 1912. u Brazilu, kad mu je tmurno, oblačno vrijeme spriječilo mjerenje, u otkrivanju Einsteinova pogrešno izračunatog pomaka otklona svjetlosti, jer time ne bi zasigurno potvrdila još nedovršenu opću teoriju relativnosti.

Početkom Prvoga svjetskog rata započinje Einsteinovo proturatno i (anti)političko angažiranje. Potpisnik je neobjelodanjenoga antiratnog Manifesta Europljanima (Manifesto an die Europäer), glavnog autora liječnika kardiologa i profesora psihologije na Berlinskome sveučilištu Friedricha Georga Nicolaia (1874-1964, strastveni mirotvorac i pisac poznatoga pacifističkog djela Die Biologie des Krieges, Biologija rata, prisan prijatelj Albertove Else i njene kćeri Ilse, bonvivan i ženskar koji je prema vlastitoj pedantnoj, ali nedovršenoj, evidenciji obljubio 106 žena, na popisu je bila i Ilsa Löwenthal) kao reakciju na deset jezika prevedenog Manifesta kulturnome svijetu (Aufruf an die Kulturwelt) devedeset i trojice njemačkih intelektualaca (znanstvenika i umjetnika) u kojemu se poriče da je Njemačka započela rat i činila vojna zlodjela, te izjednačuje njemačka kultura i njemački militarizam; potpisnici su između ostalih i Wilhelm Röntgen, Ernst Haeckel, Philipp Lenard, Max Liebermann, Gerhart Hauptmann, Max Reinhardt, Wilhelm Wienn, Paul Ehrlich…, ali i Einsteinovi prijatelji Max Planck (koji je kasnije požalio i pokajao što je potpisao takav nacionalistički pamflet), Walter Nernst, Fritz Haber… Podupire i kasnije postaje članom (16. studenog) pacifističke organizacije, antiratnoga europskog kluba Bund Neues Vaterland.

Umire Max Löwenthal, bivši suprug Else Löwenthal (nama ne toliko važan podatak, no Elsi značajan), a u listopadu Einstein preseljava u manji stan (Wittelsbacherstrasse 13, Wilmersdorf) u neposrednoj blizini Elsina stana, u Bavarskoj četvrti.

Prvo znanstveno predavanje u Fizikalno-matematičkom razredu Pruske akademije znanosti pod nazivom Formale Grundlage der allgemeinen Relativitätstheorie, Formalno utemeljenje opće teorije relativnosti, dakle matematički formalizam i geometrija gravitacijske teorije koju su razvili Grossmann i Einstein, izložio je 29. listopada (referat od 55 kasnije tiskanih stranica).

Također u studenome prihvaća izazov, za 1000 njemačkih maraka, nezavisna sudska vještaka za patente da presudi prioritetnost patenta u izradi i usavršavanju žirokompasa između američke tvrtke Sperry Gyroscope Company i njemačkoga samostalnog istraživača Hermanna Anschütz-Kaempfea (1872-1931) iz Kiela.

Četvrta nominacija za Nobelovu nagradu na prijedlog Naunyna i Chwolsona, a nominirani su još u kategoriji teorijske fizike Eötvös, Mach i Planck, nagrada je pripala Max von Laueu za otkriće loma X-zraka na kristalima.

Objavio je petnaest znanstvenih radova, nadopuna, diskusija, ispravaka i reakcija uglavnom iz opće teorije relativnosti, fizike čvrstoga stanja, nešto manje reakcija iz specijalne teorije relativnosti i elektromagnetizma.

1915. GODINA

Bliski prijatelji, Heinrich Zangger, Michele Besso sa suprugom Annom i sestra Maja sa suprugom Paulom Wintelerom (brat Anne Besso), pokušavaju smiriti bračnu situaciju Einstein, posreduju između Alberta i Mileve, pomažu oko djece i nastoje svakojako uvjeriti Alberta da se vrati obitelji u Zürich, ali naravno, potpuno bezuspješno. Neutješna Mileva, svejedno, šalje Albertu darove za rođendan.

Zajedno s Lorentzovim zetom, nizozemskim fizičarom Wander Johannesom de Haasom, početkom godine Einstein gostuje kod Emila Warburga na Fizikalno-tehničkome državnom institutu i eksperimentalno ispituju i mjere žiromagnetske učinke feromagnetskih materijala. Kasnije prozvan Einstein-de Haasov pokus, međutim, nije pokazao, kako je zamislio i pretpostavio Einstein, da kruženje elektrona u atomima željeza uzrokuje magnetski moment (mada je de Haas, podilazeći tvorcu teorije relativnosti, namještavao eksperimentalne rezultate u korist Einsteinove pretpostavke, što je ovaj naslućivao), već, kako je kasnije, sredinom dvadesetih, Heisenbergova teorija feromagnetizma i Diracova relativistička kvantna mehanika otkrila, to čini njihova vlastita vrtnja oko osi, spin elektrona.

Milevina i Albertova obiteljska prijateljica Clara, također kemičarka poput supruga joj Fritza Habera (budućeg nobelovca za kemiju 1918.), saznavši da je upravo njezin muž zaslužan za izum i proizvodnju prvoga tajnog kemijskog oružja, otrovnog plina klora koji je u njegovoj nazočnosti 22. travnja usmrtio više od pet tisuća francuskih i britanskih vojnika (i dvostruko više njima teško je oštetio pluća i oči) na belgijskome frontu Ypresu, 2. je svibnja, nakon žestoke svađe sa suprugom koji se vratio sa svečanog ručka u čast njegova promaknuća u čin rezervnog satnika i proslave velike njemačke pobjede, navečer pucala sebi u grudi muževljevim pištoljem i usmrtila se u kućnom vrtu, a Fritz je sutradan po istom zadatku otputovao na Istočni front nimalo ne marivši za ženin pokop (naravno, njemačke novine nisu zabilježile Clarino samoumorstvo).

U ljetnom semestru na Berlinskome sveučilištu Albert drži dva sata tjedno izborni kolegij teorija relativnosti, a u zimskom predaje statističku mehaniku i Boltzmanovo načelo.

Na pacifističkim susretima Bund Neues Vaterlanda ponedjeljkom (na kojima je i Elsa) upoznaje i prijateljuje s francuskim književnikom, nobelovcem, eruditom, borcem za mir i ljudska prava Roimanom Rollandom (1866-1944).

Na poziv direktora opservatorija u Treptowu, Friedricha Simona Archenholda drži 2. lipnja popularnoznanstveno predavanje o specijalnoj i još ne dovršenoj općoj teoriji relativnosti.

Potkraj lipnja i početkom srpnja na poziv poznatih matematičara Davida Hilberta (1862-1943) i Felixa Kleina (1849-1925) drži na Sveučilištu u Göttingenu šest predavanja o općoj teoriji relativnosti, a ujedno sadržajno razgovara s matematičarima kako bi pojasnio preostale nedoumice i razvio matematički formalizam svoje teorije. S Hilbertom se kasnije Albert učestalo dopisuje i šalje mu svoje pokušaje izvoda jednadžbi gravitacije.

U sporu oko žirokompasa Einstein je 10. kolovoza zaključio i dokazao da je američka firma Sperry Gyroscope Company nezakonito ugradila u svoju izradu žirokompasa dva patenta Hermanna Anschütz-Kaempfea. Time je sud Sperry Gyroscope Company zabranio daljnju izradu i prodaju takvih žirokompasa te k tomu mora i podmiriti odštetu od 300.000 njemačkih maraka do konca 1918, a Albert i samouki pronalazač Hermann Anschütz (studirao je medicinu a diplomirao povijest umjetnosti) postali su prijatelji.

U rujnu, nakon trinaest mjeseci, posjećuje sinove u Zürichu (s Hans Albertom planinari po okolnim brdima), stare znance i prijatelje, a sa Zanggerom odlazi u goste kod pacifističkog prijatelja Romaina Rollanda u Genevu.

Na molbu čelnika berlinske Goetheove lige za njihov je zbornik napisao tekst Moje mišljenje o ratu, koji mu je zbog oštrih komentara i podrugljivosti cenzuriran, što ga nije spriječilo u studenome, unatoč usredotočenosti na opću teoriju relativnosti, na ljutitu raspravu i svađu s urednicima zbornika.

Od 4. do 25. studenoga u četiri predavanja na Pruskoj akademiji znanosti prezentira logički zaokruženu strukturu opće teorije relativnosti:

U prvom predavanju (4. studenoga) Einstein iznosi noviju općenitiju verziju kovarijantnih jednadžbi u odnosu na transformacije s determinantom jednakom jedan koje su daleko sveobuhvatnije od onih objavljenih dvije godine ranije s Grossmannom.

U drugom predavanju (11. studenoga) postavlja nepotrebno i pretjerano strogo matematičko ograničenje u prethodnim jednadžbama koje su ga odvele u nepredvidivom smjeru i vratile ga na početnu poziciju; kasnije je samo sebi zamjerio i primijetio: “Kad matematički zakoni imaju veze sa stvarnošću, nisu pouzdani, a kad nisu pouzdani, nemaju veze sa stvarnošću.”

U trećem predavanju (18. studenoga) uvodi uvjet jednomodularne invarijantnosti, zamisao zakrivljenosti prostora pod djelovanjem gravitacijskoga polja, čiji izračun točno objašnjava izmjerenu vrijednost pomaka od 43 lučne sekunde Merkurova perihela i otklon savijanja zrake svjetlosti koja bi prošla tik pokraj Sunca u vrijednosti od 1,75 lučnih sekunda, što je dvostruko veća vrijednost od one dobivene 1911. godine na temelju Newtonove teorije.

U četvrtom predavanju (25. studenoga) Einstein ima konzistentnu i logički zaokruženu strukturu opće teorije relativnosti, završnu tenzorsku jednadžbu koja opisuje prostor, vrijeme i zakrivljenost pod djelovanjem gravitacije čiji niz rješenja otkriva gravitacijski crveni pomak, savijanje svjetlosti, problem perihela, gravitacijske valove, zakrivljenost prostorvremena, otezanje referentnog sustava…

Hilbert je u Göttingenu objavio znanstveni rad (uz suautorstvo matematičarke Emmy Nöther) koji matematički (dakle, ne fizikalno) samo donekle tretira gravitacijsko polje (njegova jednadžba nema kovarijantne odnose i elemente) prije Einsteina (20. prosinca), ali sveobuhvatna fizikalna teorija koja elegantno povezuje gravitaciju sa savijanjem prostorvremena, prema gotovo svim ondašnjim vodećim fizičarima (i matematičarima), pripada Einsteinu jer je njegova jednadžba preciznija, potpunija, konzistentnija, kovarijantna i fizikalni smisao logičniji, što je kasnije i sam Hilbert priznao.

Objavio je zapaženi Erklärung der Perihelbewegung des Merkur aus der allgemeinen Relativitätstheorie (Preussische Akademie der Wissenschaften, Sitzungsberichte, 1915, str. 831-839, Pojašnjenje gibanja Merkurova perihela prema općoj teoriji relativnosti) i još trinaest znanstvenih radova, dopuna, odgovora, napomena iz elektromagnetizma, opće i specijalne teorije relativnosti, atomistike i kvantne teorije.

1916. GODINA

Pred Pruskom akademijom znanosti Einstein čita (16. siječnja i 24. veljače) dva rada, pristigla mu poštom iz bolnice s ruskoga fronta, Karla Schwarzschilda (1873-1916, preminuo je 11. svibnja 1916. od rijetke kožne bolesti zadobivene na bojišnici), direktora Postdamskoga astrofizikalnog opservatorija i člana Akademije, koji je prvi rješavajući Einsteinove gravitacijske jednadžbe polja dobio zanimljiv singularni rezultat koji ukazuje na postojanje udaljenosti (Schwarzschildov polumjer) u kojem je gravitacija toliko jaka da ni svjetlost ne može napustiti to područje, pedeset godina kasnije tek nazvane (1967, John Archibald Wheeler) crnim rupama.

U Književnom društvu koje se jednom tjedno sastaje u Hotelu Bristolu i na drugim berlinskim susretištima, Albert uz čaj i cigare do duboko u noć raspravlja s književnicima, poslodavcima, filozofima, psiholozima, znanstvenicima i političarima: Gerhart Hauptman, Max Wertheimer, Walther Rathenau (predsjednik elektrotehničke kompanije AEG), Fritz Haber, Hans Mühsam, Max Born… o svekolikim svjetskim temama.

U Annalen der Physik objavljuje očekivani Die Grundlage der allgemeinen Relativitätstheorie, O formalnom zasnivanju opće teorije relativnosti (20. ožujak, ser. 4, sv. IL, str. 769-822) – definitivno sustavno izvođenje i objašnjenje cijele opće teorije relativnosti, teorije gravitacije zasnovanoj na zakrivljenosti prostornovremenskog kontinuuma kao uzroka razdiobe masa i njihova gibanja. Nešto kasnije, proširen i nadopunjen, rad je objavljen kao separat.

Prvoga tjedna travnja odlazi na nekoliko dana u Švicarsku gdje se susreće s Hansom Albertom i Eduardom u Zanggerovu domu.

Postaje predsjednikom Njemačkoga fizikalnog društva (Deutsche Physikalische Gesellschaft, 5. svibnja), koje je do tada predvodio Max Planck, i pozvan je za opunomoćenika Fizikalno-tehničkog instituta njemačkoga Reicha (Kuratorium der Physikalisch-Technical Reichsanstalt).

Krajem proljeća Albert šalje u Zürich zahtjev za razvod braka, a Mileva psihički rastrojena i fizički iscrpljena kolabira i tijekom ljeta je u sanatoriju Theodosianum zbog živčanog sloma i posvemašnje depresije (premda je imala niz lakših psihosomatskih srčanih udara i nije u stanju ustati iz postelje, Albert je uvjeren kako je riječ o Milevinom zavaravanju). Hansa Alberta i Eduarda najprije preuzima susjed, odvjetnik Emil Zürcher, pa nakratko Bessoova i Zanggerova obitelj, zatim tijekom ljeta prijateljica Helena Savić koja se s obitelji sklonila pred ratnim vihorom u selo Villars sur Beaumont iznad ženevskog jezera i Lausannu, a potom, od listopada, o dječacima skrbi Milevina sestra Zorka koja u Zürichu formalno upisuje studij biologije kako bi dobila boravišnu vizu (navodno, na putu za Zürich, kad je zastala u Rijeci, prema kasnijem sjećanju, koliko je vjerovati psihički nestabilnoj Zorki, bila je silovana od skupine austrougarskih vojnika).

Prijatelj mu i studijski kolega, socijaldemokrat Friedrich Adler (po uvjerenju marksist u politici i mahist u filozofiji i fizici), popevši se na stol 21. listopada u bečkom restoranu Meissl & Schadn za kojim je redovito ručao predsjednik vlade Austrije, grof Karl von Stürgkh, s pištolje u ruci glasno je uzviknuo “Dolje apsolutizam, mi hoćemo mir!” i ispucao tri hica premijeru u glavu. Einstein prije suđenja poduzima razne akcije ne bi li kako pomogao prijatelju Adleru, a za sam sudski proces ponudio se svjedočiti u prijateljevu korist. (Adler je najprije osuđen na smrt, zatim pomilovan na zatvorsku kaznu, da bi mu kraj rata donio amnestiju. Zanimljivo, u uzništvu Adler piše pamflet protiv teorije relativnosti, koji je nakon rata i objavio, što je pak njegov otac Victor htio iskoristi kao dokaz sinovljeve psihičke poremećenosti za ublažavanje sudske kazne.)

Sredinom jeseni, nakon što je uspio dobiti potrebite dozvole, putuje na dva tjedna u neutralnu Nizozemsku, u gostima je kod obitelji Ehrenfest u Leidenu. Naravno, Albert i Paul odlaze u obližnji Haarlem na fizikalne razgovore kod Lorentza koji ga upućuju na njihovog kolegu astronoma Willema de Sittera (1872-1934), a ovaj pak preko svojih veza Einsteinov primjerak O formalnom zasnivanju opće teorije relativnosti šalje u Englesku, jer tamo nisu dostupne njemačke publikacije, Arthuru Stanleyju Eddingtonu, tajniku Royal Astronomical Societyja.

Alberta je ponovno ulovila radoznalost da se pozabavi eksperimentalnom fizikom pa je kao profesionalni znanstveni savjetnik u tvornici zrakoplova Luft-Verkehrs-Gesellshaft (LVG) konstruirao i dizajnirao avionski profil krila s izraženom središnjom izbočinom koja je teorijski, po Bernoullijevom modelu, trebala povećati uzgon letjelice. Međutim, na pokusnom letu zrakoplov s Einsteinovim krilima kojim je pilotirao Paul Georg Erhardt, heroj i pionir njemačkoga letenja i zrakoplovstva, jedva se otisnuo od tla i ubrzo vratio na pistu uz opasku da se letjelica ponašala poput trudne patke. Čisti Einsteinov neuspjeh.

Carskim je dekretom 30. prosinca imenovan za člana Guvernerskog vijeća Kraljevskoga fizikalno-tehničkoga instituta (Kuratorium der Physikalisch-Technical Reichsanstalt) čijim je članom ostao do dolaska Hitlera vlast.

Peta nominacija za Nobelovu nagradu na prijedlog Felixa Ehrenhafta u kategoriji molekularne fizike pored Debyea, Knudsena, Lehmanna i Nernsta. Nobelova nagrada za ovu godinu (vjerojatno zbog rata) nije dodijeljena.

Pored opće teorije relativnosti objavio je još četrnaest znanstvenih radova, nadopuna, sažetaka, uvoda, diskusija…, od kojih je značajan onaj kojim po prvi puta predviđa gravitacijske valove kao posljedicu opće teorije relativnosti i tri rada o kvantnoj teoriji zračenja: novi izvod Planckova zakona, izračun koeficijenta spontane i inducirane emisije i apsorpcije zračenja te opažanje o kvantnoj energiji i impulsu svjetlosti, gdje započinje njegova sumnja u probabilističku i statističku prirodu kvantne fizike.

1917. GODINA

Početkom godine oslabjeli Albert pobolijeva (žučni kamenci, jetrene tegobe i stare želučane boljetice), izgubio je petnaestak kilograma zbog neuredne, neredovite i nekvalitetne prehrane u ratnim uvjetima (mahom po kojekakvim usputnim gostionicama). Na sreću, ljubavnica Elsa dobra je kuharica i kućanica, vrsna u pripravljanju domaće i dijetalne hrane po preporuci Zanggera (namirnice stižu od rodbine iz južne Njemačke te iz Švicarske od Wintelerovih i Zanggerovih) koju još toplu donosi Albertu u stan te preuzima skrb i njegu o iznemoglom rođaku.

Milevino se zdravlje nešto malo popravlja (o djeci i dalje brine sestra Zorka), no još je uvijek vrlo osjetljive psihe, duboko depresivna i turobna, priklještenih kralješnih živaca, onemoćala i nepomična, često vezana uz krevet, u travnju je, nakon što je kratko bila doma, preseljena u bolnicu Beathanienheim gdje je i Eduard zbog upale pluća i škrofuloze (oteklina vratnih žlijezda, rizična boleština prema sušici), a nedugo potom također (obiteljski) depresivna sestra Zorka i sama doživljava nervni slom, shizofrenični napad (obiteljska sklonost) te ubrzo završi na psihijatriji Burghölzli sljedeće dvije godine. Trinaestogodišnji Hans Albert kratko je vrijeme sam, pa s majkom i bratom u bolnici, a potom ga udomljava obitelj Zingger.

Piše rad Kosmologische Betrachtungen zur allgemeinen Relatitätstheorie, O kozmologiji na temeljima opće teorije relativnosti (Preussische Akademie der Wissenschaften, Sitzungsberichte,1917, str. 142-152), uvodeći i razmatrajući odbojni učinak kozmološke konstante (kasnije mu se nije svidjela, pa je ponovno izbacuje) koja savija prostor u suprotnom smjeru, uravnotežuje privlačni učinak materije i prema kojoj bi svemir bio statičan, vjerojatno konačan ali bez granica, kao što sam veli: “Ljudska glupost i svemir su beskonačni, ali za svemir nisam posve siguran.”

Objelodanjena mu je popularnoznanstvena i samo donekle “općerazumljiva” knjiga gotovo bez formula, Über die spezielle und die allgemeine Relatitätstheorie, gemeinverständlich, O specijalnoj i općoj teoriji relativnosti.

Koncem lipnja i srpnja ponešto oporavljeni, ali još uvijek narušena zdravlja, Albert se odlučio odmoriti, putuje najprije u južnu Njemačku posjetiti ne baš čilu majku Pauline kod njezina brata Jakoba u Heilbronnu, zatim odlazi u Zürich po Hansa Alberta pa zajedno odlaze na višetjedni odmor kod sestre Maje u Luzern, odakle putuju za Arosu, u sanatorij Höchwald posjetiti boležljivog Eduarda koji se oporavlja od upale pluća, škrofuloze i opće slabosti, te se vraćaju za Zürich gdje Einstein ostaje još nekoliko dana sa švicarskim prijateljima i kolegama.

U teorijskome radu Zur Quantentheorie der Strahlung (Physikalische Zeitschrift, sv. 18, str. 121-128) Einstein uvodi u kvantnu teoriju koeficijente vjerojatnosti za emisiju i apsorpciju zračenja, iznimno važne teorije za kasniju praktičnu primjenu u stimuliranim laserskim emisijama, odnosno budućih lasera, eksperimentalno otkrivenih tek 1958.

U rujnu se Albertle, kako ga je milo i ljupko zvala dvostruka sestrična i buduća supruga, preselio u novi stan, još bliže Elsi, u istoj zgradi, susjedna vrata do vratiju rodice i ljubavnice, na Haberlandstrasse 5.

Prvog listopada preuzima upravljanje novoosnovanog Kaiser-Wilhelmova instituta za fiziku kojemu je odobren godišnji budžet od 75.000 maraka, a njegova godišnju naknada iznosi 5.000 njemačkih maraka (u vijeću Instituta su pored Einsteina, Planck, Nernst, Rubens, Haber i Warburg).

Šesta nominacija za Nobelovu nagradu na prijedlog E. Warburga, A. Haasa i P. Weissa u kategoriji kvantne fizike pored Bohra, Debyea, Nernsta, Sommerfelda i Plancka. Dodijela nagrade za ovu godinu je odgođena.

Ove je godine iz zdravstvenih i inih razloga objavio samo sedam znanstvenih radova, nadopuna, prikaza i nekrologa.

Miodrag Kalčić 07. 10. 2013.