Sin Mileve i Alberta Einsteina, Hans Albert rođen je teškim porodom kao iznimno golema beba 14. svibnja u Bernu. “Kad se rodio bio je toliko krupan i jak da su se liječnici u klinici čudili kako je tako sitna majka mogla roditi tako veliko dijete.”, piše sretna Mileva prijateljici Heleni Savić u Beograd (prije udaje 1900. za 130 kilograma teškog Srbina Milivoja Savića, budućeg stratega ekonomskog razvoja stare Jugoslavije, u pansionu Engelbrecht, Kaufler).
[Hans Albert Einstein (1904-1973), Albertov i Milevin sin, diplomirao je tehničke znanosti i doktorirao iz područja hidraulike na ETH-u u Zürichu. Godinama u narušenim odnosima s ocem (ili su u svađi ili ne razgovaraju). Oženio se (uz veliko protivljenje oca, odnosno ako se već ženi savjetuje mu da nema potomstva) 1927. devet godina starijom i patuljastom (149 cm) susjedom, Friedom Knecht s kojom je imao troje djece: Benharda Caesara (1930-2008., studirao je fiziku u Zürichu kao djed i baka, oženio se s Aude Ascher i imao petero djece), Klausa Martina (1932-1938, nije uspio preboljeti difteriju kad je plovio prema Americi) i posvojenu kćer Evelyn (1941?-2011., konfliktna pastorka glede Einsteinova ugleda i njegove ostavštine 80-ih i 90-ih godina: 1984. podiže tužbu protiv maćehe Elizabeth i nećaka Thomasa Einsteina zbog skrivanja obiteljske ostavštine, četiristotinjak pisama Alberta, Mileve i njihovih sinova koja su 1996. na aukciji prodana za više od 400.000 američkih dolara, a od 1993. uvjerava novinare kako je upravo ona vanbračna kći barske plesačice i Alberta Einsteina koji je nagovorio sina Hansa Alberta da je usvoji 1942). Nakon emigracije u SAD (1938) bio je sveučilišnim profesorom na Berkeleyju, stručnjak za očuvanje obradive zemlje i sprječavanje erozija. Supruga Frieda iznenada umire 1958, a udovac Hans Albert već sljedeće godine ženi biokemičarku Elizabeth Roboz (1904-1995). Umro je 26. srpnja 1973. od iznenadna infarkta u massachusettskom Oceanografskom institutu.]
U rujnu Einsteinu, mrzitelju svega militantnog, stiže predivna obavijest, trajno je oslobođen vojne obveze zbog spuštenih stopala i proširenih nožnih vena.
Albert 16. rujna dobiva ugovor o stalnom zaposlenju u Patentnom uredu (plaća mu je povećana za 400 franaka te iznosi 3.900 švicarskih franaka), gdje je od ljeta, na njegov prijedlog i preporuku, zaposlen i njegov najbliži prijatelj inženjer Michele Besso (sadržajni razgovori o fizici i filozofiji).
Milevin otac, Miloš, doputovao je na jesen u Bern posjetiti mlade supružnike i unuka, ali i uručiti (prema nekim srpskim biografima Mileve Marić), premda sa zakašnjenjem, Albertu nimalo simboličan miraz, koji je po vojvođanskim (i srpskim) običajima sastavni dio braka, od 100.000 austrougarskih kruna (oko dvadesetak tisuća američkih dolara). Albert je, ugodno iznenađen, uljudno odbio punčevu ponudu, ali je Mileva ipak zadržala 10.000 švicarskih franaka za crne dane.
Originalni rad iz teorije topline i statističke mehanike: Zur allgemeinen molekularen Theorie der Wärme, Prema općoj molekularnoj teoriji topline (Annalen der Physik, sv. XIV, str. 354-362).
1905. GODINA: Annus mirabilis
Možda velike spoznaje i mudrost (jedina odrednica civilizacijskoga i kulturnog dostojanstva), kao odraz svekolikoga povijesnog iskustva i lukavosti svjetskoga uma, imaju priliku spoznati i svijetu obznaniti samo probrani pojedinci, ako je tomu tako, tada fenomen i legenda iznimne pameti, čije rezultate razmjerno razumije obrnuto proporcionalan dio populacije u odnosu na planetarnu popularnost, svakako pripada Albertu Einsteinu. Što se zbivalo, kuhalo u Albertovoj glavi, Einsteinovom (raz)umu, jedinom laboratoriju kojeg je posjedovao i uvijek nosio sa sobom dražesna je nepoznanica, no zasigurno bio je oslobođen (svih) predrasuda i uvriježenih obrazaca, uz neospornu nadarenost, posve slobodan pristup problemima, duboku vjeru u intuiciju, eruptivnu kreativnost, prevratničke fizikalne ideje (“Znate, ideje su nešto što čovjeku dolazi tako rijetko”, rekao je nekom zgodom Paulu Valéryju), svježinu znanstvene mašte i tko zna što još sve, odlike koje su izrodile u samo pola godine, šest mjeseci, od ožujka do rujna 1905. (u povijesti je znanosti uistinu jedinstven i usamljen slučaj misaonoga napona, umnog grča…) slapove teorijskih otkrića, spoznaje za koje je nepojmljivo da dolaze od jednog čovjeka, jednog znanstvenika. Čudesna i nevjerojatna godina Einsteinovih značajnih znanstvenih, fizikalno-teorijskih otkrića. U atmosferi i razdoblju fizikalnih revolucija i novih teorija te u osebujnoj, hermetičnoj, zatvorenoj znanstvenoj zajednici međusobno potpomažućih i (u)poznatih fizičara, od potpunoma nepoznata 26-godišnjeg činovnika Patentnog ureda, doktoranda (dakle, još uvijek srednjoškolskog profesora, Fachlehrera), vodećem njemačkom (europskom i svjetskom) časopisu Annalen der Physik (urednik je Paul Drude) stižu četiri rukom pisana epohalna znanstvena rada:
Über einen die Erzeugung und Verwandlung des Lichtes betreffenden heuristischen Gesichtspunkt (primljeno 18. ožujka, objavljeno 9. lipnja, ser. 4, sv. XVII, str. 132-148), O heurističkom pogledu na stvaranje i pretvorbu svjetlosti – novo razumijevanje strukture svjetlosti u objašnjenju fotoelektričnog učinka (pojave izbijanja elektrona s površine osvijetljenog metala) uvođenjem Planckove originalne hipoteze o kvantima energije (ovim je radom hipoteza potvrđena: zračenje energije nije kontinuirana, već diskretna, diskontinuirana pojava), pretpostavlja da se svjetlost (i općenito elektromagnetsko zračenje) ponaša kao roj čestica (kasnije su prozvani fotonima), kvanata svjetlosne energije u međudjelovanju s tvari, a da se rasprostire valovanjem, dakle pokazuje dualnu prirodu, valnočestičnu dvojnost, i čestice i vala. Valnočestična dvojnost, ne samo svjetlosti već većine mikropojava, u prirodi je danas neprijeporno polazište i motrište fizikalne stvarnosti.
Über die von der molekularkinetischen Theorie der Wärme gefoderte Bewegung von in ruhenden Flüssigkeiten suspendierten Teilchen (primljeno 11. svibnja, objavljeno 18. srpnja, ser. 4, sv. XVII, str. 549-560), O zahtjevima gibanja čestica raspršenih u stacionarnoj tekućini kako to nalaže molekularno-kinetička teorija topline – objašnjenje Brownova gibanja, kaotičnog gibanja čestica peluda (ili nekih drugih sitnih čestica) suspendiranih u tekućini, nasumičnog kretanja i srazova mikroskopskih čestica pomoću kinetičke teorije (Bolzmannova statistička molekularno-kinetička teorija topline) koja objašnjava toplinu kao učinak neprestanog kretanja molekula i atoma (što je ujedno i njihov posredni dokaz) kao osnovnih djelića materije.
Zur Elektrodynamik bewegter Körper (primljeno 30. lipnja, objavljeno 26. rujna, ser. 4, sv. XVII, str. 891-921), O elektrodinamici pokretnih tijela (ovaj je najopsežniji rad znanstveno pošteni Einstein posvetio “prijatelju i kolegi Micheleu Bessou za dragocjeni poticaj i odanu potporu”) – ustvari, specijalna teorija relativnosti, teorija koja se temelji na dva postulata, načelu Galilejeve relativnosti pravocrtna gibanja i konstantnosti (stalnosti, nepromjenjivosti) brzine svjetlosti kao najveće moguće brzine uz radikalno odbacivanje, zahvaljujući, dakako, i svojoj ideji o kvantima svjetlosti, teorije etera (nekoga zamišljenog, finog sredstva ili medija za titranje kako bi se svjetlost mogla rasprostirati svemirskim prostorom) iz čega proizlazi relativnost (svake) pojavnosti: nova koncepcija prostora i vremena (koja odbacuje Newtonovu apsolutnost prostora i vremena, sve, u fizikalnom smislu, postaje relativno, jer gibanje se može mjeriti samo u odnosu na promatrača: duljina i vrijeme mijenjaju se pri brzinama bliskim brzini svjetlosti, duljina se sažima, kontrakcija dužina, a vrijeme sporije protječe, dilatacija vremena, samorazumljiva istodobnost iz klasične mehanike nestaje…), prostornovremenske slike svijeta čije posljedice dalekosežno mijenjaju uvriježene odnose u gotovo svim područjima fizike (dinamike, kinematike, elektromagnetizma, termodinamike…) i filozofije.
Ist die Trägheit eines Körpers von seinem Energieinhalt abhängig? (primljeno 27. rujna, objavljeno 21. studenoga, ser. 4, sv. XVIII, str. 639-641, da, na dvije, samo dvije stranice), Ovisi li tromost tijela o njegovu energetskom sastavu? – posljedica je specijalne teorije relativnosti koja uvodi međuzavisnost mase i energije, dvije različite manifestacije jednog te istog fenomena: masa je oblik energije i obrnuto, energija je oblik mase, a pretvorba mase u energiju, koja se odnosi na sve vrste energija, odvija se prema čuvenoj relaciji, formuli E = m∙c2, što je po svemu izravna, logički dosljedna, erektivna anticipacija vlastite sintagme “mašta je važnija od znanja”, budući da se tada, te 1905., o prirodi enormne količine energije čuvane u (tek daleko naslućenoj) atomskoj jezgri još nije ni slučajno predmnijevalo.
I to nije sve, k tomu je još krajem travnja predao doktorsku disertaciju Eine neue Bestimmung der Moleküldimensionen, Novo određivanje molekularnih dimenzija – gdje je pokazao kako se određuje Avogardov broj i veličina iona u otopini mjereći osmotski tlak i difuzijske koeficijente, na Sveučilištu u Zürichu, kod profesora Kleinera, koja je prihvaćena u srpnju (doktorski je rad Einstein posvetio “mome prijatelju gospodinu dr. Marcelu Grossmannu”).
No, ni to nije sve, pored ovih pet temeljnih, fascinantnih radova (koje budućnost čeka s hvalama) Einstein je te 1905. godine napisao ni manje ni više nego 21 kratki prikaz, kratke recenziuje (stranicu dvije) raznih članaka, znanstvenih radova, brošura, knjiga redom sve termodinamičke tematike za Beiblätter zu den Annalen der Physik.
Zanimajući se za Brownovo gibanje u posjet mu dolazi liječnik, profesor forenzične medicine Sveučilišta u Zürichu, Heinrich Zangger (1874-1957), jedan od utemeljitelja hitne medicinske pomoći i međunarodni heroj (zahvaljujući njemu upravo su te 1905. godine spašene stotine rudara u Courriersu; točno je pretpostavio da bez obzira na silinu eksplozije nisu svi rudari nastradali i da treba nastaviti sa spašavanjem jer većina je preživjelih u zračnim džepovima rudnika), susret je zbližio znanstvenike te ubrzo postaju bliski, prisni prijatelji.
Potkraj ljeta (krajem kolovoza) obitelj Einstein odlazi najprije tjedan dana u Beograd i izletište Kijevo, u posjet kod Milevine prijateljice iz studentskih dana Helene Savić i njenog supruga Milivoja, a nakon skupljene hrabrosti i na konačno upoznavanje Alberta s Milevinim roditeljima i braćom u Novi Sad (i salaš u Kaću). Kod obitelji Einstein u novom, većem domu na Besenscheuerweg 28 (današnja Tscharnerstrasse) kratko boravi Milevin brat, student medicine Miloš Marić, s kojim Albert katkad svira violinu.
1906. GODINA
Tek početkom godine, što je Einsteina poprilično razočaralo, stiže ohrabrenje za njegove lanjske fizikalno teorijske radove, najvažniji onodobni fizičar Max Planck piše mu pismo u kojemu hvali teoriju relativnosti jer je kvantitativno postavila brzinu svjetlosti na razinu fundamentalnih prirodnih konstanti.
Sredinom siječnja dodijeljena mu je doktorska titula Sveučilišta u Zürichu, a već spomenutu disertaciju Eine neue Bestimmung der Moleküldimensionen, Novo određivanje molekularnih dimenzija, još je ranije poslao u Annalen der Physik (primljena 19. kolovoza 1905, objavljena 8. veljače, sv. XIX, str. 289-305); zanimljivo, u to vrijeme najčešće citiran Einsteinov rad.
Walter Kaufmann, eksperimentalan fizičar sa Sveučilišta u Bonnu u opširnoj studiji Über die Konstitution des Elektrons, O ustrojstvu elektrona, objavljenoj u siječanjskom Annalenu, uspoređujući slične, nedavno objelodanjene, teorije elektrodinamike tijela u gibanju s eksperimentalnim rezultatima, prvenstvo daje Max Abrahamovoj, zatim Alfred Buchererovoj, a kao najlošije su Antoon Lorentzova i Einsteinova teorija (potpune eksperimentalne potvrde Einsteinove specijalne teorije relativnosti stigle su tek tridesetak godina kasnije: pretvorba mase u energiju u nuklearnim reakcijama i eksperimentalno potvrđena diletacija vremena).
Prvog je travnja promaknut u tehničkog eksperta drugoga reda pri Patentnom uredu u Bernu (plaća mu je povećana na 4.500 švicarskih franaka).
Neosporni njemački fizikalni autoritet Max Planck u članku Das Prinzip der Relativität und die Grundgleichungen der Mechanik, Načelo relativnosti i osnovne jednadžbe mehanike, javno podupire Einsteinovu Elektrodinamiku pokretnih tijela kao fundamentalnu i konzekventnu fizikalnu teoriju.
Sredinom proljeća obitelj Einstein ponovno seli u veći stan u Aegertenstrasse 53.
Često se dopisuje s novim urednikom Annalen der Physik, Wilhelmom Wienom, koji je zasjeo na upražnjeno mjesto iznenada preminulog Paula Drude, glede buduće suradnje i o problematici ograničavajuće brzine svjetlosti i signala.
Na Dan mrtvih, 1. studenoga, mučna tragedija koja je zadesila obitelj Winteler u Aarau snažno je pogodila Einsteina: jedan od Jostovih sinova, Julius Winteler (po zanimanju brodski kuhar) nakon povratka iz Amerike u Aarau, potpuno rastrojene pameti najprije je devetmilimetarskim revolverskim hicem u glavu ustrijelio šogora Ernesta Baucha, supruga sestre mu Rose, zatim je s dva hica usmrtio majku Pauline i na koncu je okončao krvavu obiteljsku dramu samoubojstvom.
Objavio je još šest što originalnih, što dodatnih i nadopunjavajućih radova o Brownovom gibanju (ne poznavajući ove posljednje Einsteinove radove iz termodinamike, osnivač statističke fizike i veliki zagovornik atomistike Ludwig Boltzmann, koji je zbog svog uvjerenja u hipotezu o postojanju atoma imao mnoštvo znanstvenih protivnika, tankoćutan i sklon mračnim depresijama u sve učestalijim napadima fizikalnih neistomišljenika, na ljetovanju je 5. rujna te godine u Duinu pokraj Trsta, dok su se supruga i kćer praćakale u Jadranskome moru, skončao s omčom oko vrata), gravitaciji, termodinamici, specijalnoj teoriji relativnosti i elektromagnetskoj teoriji svjetlosti.
1907. GODINA
U radu Die Plancksche Theorie der Strahlung und die Theorie der spezifischen Wärme, Planckova teorija zračenja i teorija specifične topline (Annalen der Physik, sv. XXII, str. 180-190, korekcija sv. XXII, str. 800), Einstein je prvi Planckovu ideju kvanta proširio i na čestice s masom (mada mu je izračun bio samo približan), što su fizičari mnogo lakše i brže prihvatili nego njegove prijašnje (iz 1905) kvante svjetlosti, a taj značajan korak prema uspostavi kvantne mehanike kasnije su uporabili Nils Bohr za svoj model atoma (1913), Luis de Broglie za valove materije (1923), Heisenberg za mehaniku matrica (1925) i Schrödinger za valnu mehaniku (1926).
Posjet fizičara, vršnjaka Maxa von Lauea (1879-1960), asistenta Maxa Plancka (1858-1947), koji je kasnije objavio dvije značajne knjige iz specijalne teorije relativnosti i s kojim se Einstein ubrzo, ne samo znanstveno, sprijateljio.
Sestra Maja u ljetnom studijskom semestru, nakon studija romanskih jezika i književnosti kao gost-studentica u Berlinu (jer se djevojke u Prusiji tada nisu mogle redovito upisati), stiže na stan kod voljenog brata u Bern, gdje nastavlja studij na Sveučilištu i ujedno priprema doktorsku disertaciju o starim francuskim rukopisima s čestim višemjesečnim boravcima u Parizu.
Zahtjev habilitacije (Habilitationsschrift) na Sveučilištu u Bernu za Privatdozenta s objavljenom temom Zur Elektrodynamik bevegter Körper (dakle, specijalna teorija relativnosti) odbijen je 17. lipnja, jer znanstveno nije dovoljno utemeljena pa Einstein izabire novu, ne toliko kompromitirajuću a komisiji prihvatljiviju, temu iz teorije zračenja.
Početkom kolovoza obitelj Einstein planinari desetak dana po švicarskim Alpama (Zweisimmen), a u rujnu su na odmoru u Novom Sadu Mileva i Hans Albert; tata Albert ostao je u Bernu raditi u Patentnom uredu, razmišljati o fizikalnim problemima uz povremena trenutke opuštanja koje provodi svirajući na kućnim organiziranim koncertima i, naročito, u intimnim susretima s glazbenicama poslije koncerata.
Prve zamisli o poopćenju specijalne teorije relativnosti na jednoliko ubrzane sustave i o načelu ekvivalentnosti trome i teške mase (“najsretnija misao moga života”), Einstein spominje u poglavlju Načelo relativnosti i gravitacija u podužem preglednom članku (pisanom u rujnu i listopadu), po narudžbi urednika Ljetopisa za radioaktivnost i elektroniku Johannesa Starka, Über das Relativitätsprinzip und die aus demselben gezogenen Folgerungen, O načelu relativnosti i zaključci koji iz njega slijede (Jarbuch der Radioaktivität und Elektronik, sv. 4, str 411-462, korekcije sv. 5, str. 98-99). Razmatrajući Maxwelove elektromagnetske jednadžbe u homogenom gravitacijskom polju dobiva točan izraz za crveni pomak, a za zrake svjetlosti u gravitacijskom polju pravilno zaključuje da se zakrivljuju, ali, kako kaže, taj efekt je tako malen i odveć neznatan da bi ga bilo moguće prepoznati i izmjeriti.
S braćom Paulom i Conradom Habitchom, matematičarom i inženjerom, Einstein se zabavlja i igra eksperimentalnom fizikom te zajedno krajem godine konstruiraju Maschinchen (strojčić, makinicu, kako su mu tepali), probnu verziju osjetljiva voltmetara za mjerenje malih napona (do 0,5 mV) kojeg su sljedećih godina usavršavali i objavljivali priloge o svom eksperimentalnom radu.
Objavio je još šest znanstvenih, dodatnih, preglednih i nadopunjavajućih članaka mahom u Annalen der Physik iz statističke mehanike, termodinamike, fizike čvrstog stanja i specijalne teorije relativnosti.
1908. GODINA
Iz drugog pokušaja, 28. veljače, Einstein ipak habilitira. Sveučilišna je komisija naglo shvatila i ubrzala habilitacijsku proceduru uvidjevši da je kandidat poznatiji od članova komisije. Postaje privatnim docentom teorijske fizike Sveučilišta u Bernu (habilitacijska tema o teoriji energetske raspodjele zračenja crnoga tijela, nije publicirana).
Početkom proljeća, dok je Mileva s Hans Albertom u Vojvodini, dolazi mu u posjet matematičar Jacob Johann Laub (1872-1962) sa Sveučilišta u Würzburgu te nastaju tri zajednička teorijska rada iz problematike specijalne teorije relativnosti.
U ljetnom semestru na Sveučilištu u Bernu za znatiželjne studente utorkom i subotom u sedam sati ujutro (posao u Patentnom uredu počinje u osam) predaje izborni, neobvezni kolegij iz molekularne teorije topline kojeg naravski ne prate pospani studenti, već samo trojica odanih: prijatelj Michele Besso, kolega Heinrich Schenk i olimpijac Lucien Chavan. Jednako se ponovilo i u zimskom semestru na teoriji zračenja, mada su predavanja započinjala u pristojnije vrijeme, u sedam sati navečer.
Njegov bivši profesor matematike na ETH-u Hermann Minkowski (1864-1909), koji baš i nije pretjerano simpatizirao Alberta tijekom studija zbog njegove nonšalantnosti na predavanjima (nazivao ga je lijenim psom), objavljuje i predaje (napose zapaženi referat 21. rujna na simpoziju Naturforscher u Kölnu, samo četiri mjeseca prije prerane smrti od upale crvuljka) o matematičkim osnovama specijalne teorije relativnosti, u kojoj ukida zasebnost i nezavisnost prostora i vremena te uvodi novi entitet: četverodimenzionalni prostornovremenski kontinuum.
I ove godine Albert s obitelji ljetuje u švicarskim Alpama (Mürren i Isenfluh).
Francuski fizičar Paul Langevin pojednostavio je Einsteinove jednadžbe za Brownovo gibanje i izravno povezao gibanja čestica u tekućini s difuzijom, dok je Jean Perrin, mladi fizičar sa Sorbone, započeo s nizom preciznih eksperimenata određivanja veličina i promjera kuglica raspršenih u tekućini te velikim brojem mjerenja do 1911. godine dokazao da nema prostora za sumnju u točnost Einsteinovih predviđanja u opisu Brownova gibanja.
Objavio je još tri znanstvena rada iz specijalne teorije relativnosti (u suautorstvu s Jacobom Laubom) u Annalen der Physik.
1909. GODINA
U veljači drži dobro posjećena predavanja za Physikalische Gesellschaft, Udrugu fizičara u Zürichu, a s privatnim docentom iz Göttingena Walterom Ritzom (1878-1909) koji nije prihvaćao specijalnu teoriju relativnosti, u travnju piše kratku nadopunu na svoj prvotni rad o problematici zračenja. Nedugo potom talentirani Walter umire od sušice.
Postaje izvanredni profesor teorijske fizike Sveučilišta u Zürichu (izabran je 7. svibnja, s jednakom godišnjom plaćom kao u Patentnom uredu, 4.500 švicarskih franaka, ali ne radi osam sati dnevno, već predaje šest sati tjedno; kandidat za to mjesto s dobrim preporukama bio je i neodlučni ljevičar, između filozofije, fizike i politike, Friedrich Adler koji je velikodušno prepustio katedru svome prijatelju i kolegi kao boljem kandidatu).
Na 350-u obljetnicu utemeljenja Sveučilišta u Genevi, 8. srpnja, svečano je proglašeno 110 počasnih doktorata, honoris causa, između kojih, pored Marie Curie i Wilhelma Ostwalda, i najmlađi, tridesetogodišnji Albert Einstein, njegov prvi od budućih tridesetak počasnih doktorata.
Zapaženo predavanje (Über dir Entwicklung unserer Anschuungen über das Wesen und die Konstitution der Strahlung, Razvoj naših pogleda o prirodi i sastavu zračenja, 21. rujna) u kojemu je predvidio budući razvoj kvantne mehanike i naslutio načela komplementarnosti i korespondencije, uznemirujuću valno čestičnu dualnost svekolikog zračenja, na njegovom prvom međunarodnom kongresu prirodoslovaca, Naturforscher, u Salzburgu (poznanstva i prijateljstva s Planckom, Paulijem, Starkom, Sommerfeldom, Bornom, Wienom, Epsteinom, Frankom, Lampom, Franckom, Hahnom, Gockelom, Hasenöhrlom, Hopfom, Meitnericom, von Laueom, Landerburgom, Mieom, Rubensom, Schaeferom, Voigtom…, prestižnim fizičarima toga vremena).
Napušta Patentni ured u Bernu (15. listopada) i obitelj Einstein seli u Zürich (Mussonstrasse 12, susjedi su Friedricha Adlera i njegove litvanske supruge Kaće, a Hans Albert igra se s vršnjakinjom Assinkom, Adlerovom kćerkom).
Pristupno, službeno inauguracijsko predavanje (O ulozi teorije atoma u novoj fizici) na Sveučilištu u Zürichu (11. prosinca). Postaje aktivnim članom Udruge fizičara u Zürichu.
Mileva opravdano sumnja na Einsteinovu ljubavnu avanturu s dugogodišnjom dobrom poznanicom iz Mettmenstettena, sada već udanom, Annom Meyer-Schmid te burno reagira na Anellina (kako ju je Albert ljupko oslovljavao) pisma i piše njezinom suprugu te jednako tako i od Alberta zahtijeva da prekine svaku vezu s Annom: “Žao mi je što sam vas uzrujao svojim nemarnim ponašanjem. Reagirao sam suviše srdačno i tako ponovno probudio staru privrženost koju smo osjećali jedno prema drugom…” (jedino poznato pismo u kojemu se Einstein potpisao punom akademskom titulom). Einstein se žali prijatelju Bessou kako mu Milevina narav i ciganska krv svakodnevno zagorčavaju sposobnost znanstvenog mišljenja. Postoji mogućnost i sumnja, kako navode poneki Einsteinovi biografi, da je Anelli zanijela na nekom od tajnih susreta s Albertom, jer je nakon devet mjeseci (u ožujku 1910.) rodila svoje jedino dijete, kćer Eriku. Što se pak Mileve tiče, tu sumnje nema, krajem je godine zanijela treći put.
Nekoliko dana prije Božića (21. prosinca) Albertova miljenica, sestra Maria Maja Einstein postala je Fräulein Doktor, tada rijetka ženska titula, doktorirala je romanske jezike i književnost na Sveučilištu u Bernu.
Objavio je ukupno te godine devet znanstvenih i popularnih radova, napisa, diskusija, ispravaka, nadopuna, iz specijalne teorije relativnosti, elektromagnetizma i kvantne teorije u Annalen der Physik, Physikalische Zeitschrift i Deutsche Physikalische Gesellschaft,Verhandlungen.
Eros fizike i fizika erosa/5
Životoplov Alberta Einsteina
*
ČINOVNIK U FIZICI — U BRAKU
1904. GODINA
Sin Mileve i Alberta Einsteina, Hans Albert rođen je teškim porodom kao iznimno golema beba 14. svibnja u Bernu. “Kad se rodio bio je toliko krupan i jak da su se liječnici u klinici čudili kako je tako sitna majka mogla roditi tako veliko dijete.”, piše sretna Mileva prijateljici Heleni Savić u Beograd (prije udaje 1900. za 130 kilograma teškog Srbina Milivoja Savića, budućeg stratega ekonomskog razvoja stare Jugoslavije, u pansionu Engelbrecht, Kaufler).
[Hans Albert Einstein (1904-1973), Albertov i Milevin sin, diplomirao je tehničke znanosti i doktorirao iz područja hidraulike na ETH-u u Zürichu. Godinama u narušenim odnosima s ocem (ili su u svađi ili ne razgovaraju). Oženio se (uz veliko protivljenje oca, odnosno ako se već ženi savjetuje mu da nema potomstva) 1927. devet godina starijom i patuljastom (149 cm) susjedom, Friedom Knecht s kojom je imao troje djece: Benharda Caesara (1930-2008., studirao je fiziku u Zürichu kao djed i baka, oženio se s Aude Ascher i imao petero djece), Klausa Martina (1932-1938, nije uspio preboljeti difteriju kad je plovio prema Americi) i posvojenu kćer Evelyn (1941?-2011., konfliktna pastorka glede Einsteinova ugleda i njegove ostavštine 80-ih i 90-ih godina: 1984. podiže tužbu protiv maćehe Elizabeth i nećaka Thomasa Einsteina zbog skrivanja obiteljske ostavštine, četiristotinjak pisama Alberta, Mileve i njihovih sinova koja su 1996. na aukciji prodana za više od 400.000 američkih dolara, a od 1993. uvjerava novinare kako je upravo ona vanbračna kći barske plesačice i Alberta Einsteina koji je nagovorio sina Hansa Alberta da je usvoji 1942). Nakon emigracije u SAD (1938) bio je sveučilišnim profesorom na Berkeleyju, stručnjak za očuvanje obradive zemlje i sprječavanje erozija. Supruga Frieda iznenada umire 1958, a udovac Hans Albert već sljedeće godine ženi biokemičarku Elizabeth Roboz (1904-1995). Umro je 26. srpnja 1973. od iznenadna infarkta u massachusettskom Oceanografskom institutu.]
U rujnu Einsteinu, mrzitelju svega militantnog, stiže predivna obavijest, trajno je oslobođen vojne obveze zbog spuštenih stopala i proširenih nožnih vena.
Albert 16. rujna dobiva ugovor o stalnom zaposlenju u Patentnom uredu (plaća mu je povećana za 400 franaka te iznosi 3.900 švicarskih franaka), gdje je od ljeta, na njegov prijedlog i preporuku, zaposlen i njegov najbliži prijatelj inženjer Michele Besso (sadržajni razgovori o fizici i filozofiji).
Milevin otac, Miloš, doputovao je na jesen u Bern posjetiti mlade supružnike i unuka, ali i uručiti (prema nekim srpskim biografima Mileve Marić), premda sa zakašnjenjem, Albertu nimalo simboličan miraz, koji je po vojvođanskim (i srpskim) običajima sastavni dio braka, od 100.000 austrougarskih kruna (oko dvadesetak tisuća američkih dolara). Albert je, ugodno iznenađen, uljudno odbio punčevu ponudu, ali je Mileva ipak zadržala 10.000 švicarskih franaka za crne dane.
Originalni rad iz teorije topline i statističke mehanike: Zur allgemeinen molekularen Theorie der Wärme, Prema općoj molekularnoj teoriji topline (Annalen der Physik, sv. XIV, str. 354-362).
1905. GODINA: Annus mirabilis
Možda velike spoznaje i mudrost (jedina odrednica civilizacijskoga i kulturnog dostojanstva), kao odraz svekolikoga povijesnog iskustva i lukavosti svjetskoga uma, imaju priliku spoznati i svijetu obznaniti samo probrani pojedinci, ako je tomu tako, tada fenomen i legenda iznimne pameti, čije rezultate razmjerno razumije obrnuto proporcionalan dio populacije u odnosu na planetarnu popularnost, svakako pripada Albertu Einsteinu. Što se zbivalo, kuhalo u Albertovoj glavi, Einsteinovom (raz)umu, jedinom laboratoriju kojeg je posjedovao i uvijek nosio sa sobom dražesna je nepoznanica, no zasigurno bio je oslobođen (svih) predrasuda i uvriježenih obrazaca, uz neospornu nadarenost, posve slobodan pristup problemima, duboku vjeru u intuiciju, eruptivnu kreativnost, prevratničke fizikalne ideje (“Znate, ideje su nešto što čovjeku dolazi tako rijetko”, rekao je nekom zgodom Paulu Valéryju), svježinu znanstvene mašte i tko zna što još sve, odlike koje su izrodile u samo pola godine, šest mjeseci, od ožujka do rujna 1905. (u povijesti je znanosti uistinu jedinstven i usamljen slučaj misaonoga napona, umnog grča…) slapove teorijskih otkrića, spoznaje za koje je nepojmljivo da dolaze od jednog čovjeka, jednog znanstvenika. Čudesna i nevjerojatna godina Einsteinovih značajnih znanstvenih, fizikalno-teorijskih otkrića. U atmosferi i razdoblju fizikalnih revolucija i novih teorija te u osebujnoj, hermetičnoj, zatvorenoj znanstvenoj zajednici međusobno potpomažućih i (u)poznatih fizičara, od potpunoma nepoznata 26-godišnjeg činovnika Patentnog ureda, doktoranda (dakle, još uvijek srednjoškolskog profesora, Fachlehrera), vodećem njemačkom (europskom i svjetskom) časopisu Annalen der Physik (urednik je Paul Drude) stižu četiri rukom pisana epohalna znanstvena rada:
Über einen die Erzeugung und Verwandlung des Lichtes betreffenden heuristischen Gesichtspunkt (primljeno 18. ožujka, objavljeno 9. lipnja, ser. 4, sv. XVII, str. 132-148), O heurističkom pogledu na stvaranje i pretvorbu svjetlosti – novo razumijevanje strukture svjetlosti u objašnjenju fotoelektričnog učinka (pojave izbijanja elektrona s površine osvijetljenog metala) uvođenjem Planckove originalne hipoteze o kvantima energije (ovim je radom hipoteza potvrđena: zračenje energije nije kontinuirana, već diskretna, diskontinuirana pojava), pretpostavlja da se svjetlost (i općenito elektromagnetsko zračenje) ponaša kao roj čestica (kasnije su prozvani fotonima), kvanata svjetlosne energije u međudjelovanju s tvari, a da se rasprostire valovanjem, dakle pokazuje dualnu prirodu, valnočestičnu dvojnost, i čestice i vala. Valnočestična dvojnost, ne samo svjetlosti već većine mikropojava, u prirodi je danas neprijeporno polazište i motrište fizikalne stvarnosti.
Über die von der molekularkinetischen Theorie der Wärme gefoderte Bewegung von in ruhenden Flüssigkeiten suspendierten Teilchen (primljeno 11. svibnja, objavljeno 18. srpnja, ser. 4, sv. XVII, str. 549-560), O zahtjevima gibanja čestica raspršenih u stacionarnoj tekućini kako to nalaže molekularno-kinetička teorija topline – objašnjenje Brownova gibanja, kaotičnog gibanja čestica peluda (ili nekih drugih sitnih čestica) suspendiranih u tekućini, nasumičnog kretanja i srazova mikroskopskih čestica pomoću kinetičke teorije (Bolzmannova statistička molekularno-kinetička teorija topline) koja objašnjava toplinu kao učinak neprestanog kretanja molekula i atoma (što je ujedno i njihov posredni dokaz) kao osnovnih djelića materije.
Zur Elektrodynamik bewegter Körper (primljeno 30. lipnja, objavljeno 26. rujna, ser. 4, sv. XVII, str. 891-921), O elektrodinamici pokretnih tijela (ovaj je najopsežniji rad znanstveno pošteni Einstein posvetio “prijatelju i kolegi Micheleu Bessou za dragocjeni poticaj i odanu potporu”) – ustvari, specijalna teorija relativnosti, teorija koja se temelji na dva postulata, načelu Galilejeve relativnosti pravocrtna gibanja i konstantnosti (stalnosti, nepromjenjivosti) brzine svjetlosti kao najveće moguće brzine uz radikalno odbacivanje, zahvaljujući, dakako, i svojoj ideji o kvantima svjetlosti, teorije etera (nekoga zamišljenog, finog sredstva ili medija za titranje kako bi se svjetlost mogla rasprostirati svemirskim prostorom) iz čega proizlazi relativnost (svake) pojavnosti: nova koncepcija prostora i vremena (koja odbacuje Newtonovu apsolutnost prostora i vremena, sve, u fizikalnom smislu, postaje relativno, jer gibanje se može mjeriti samo u odnosu na promatrača: duljina i vrijeme mijenjaju se pri brzinama bliskim brzini svjetlosti, duljina se sažima, kontrakcija dužina, a vrijeme sporije protječe, dilatacija vremena, samorazumljiva istodobnost iz klasične mehanike nestaje…), prostornovremenske slike svijeta čije posljedice dalekosežno mijenjaju uvriježene odnose u gotovo svim područjima fizike (dinamike, kinematike, elektromagnetizma, termodinamike…) i filozofije.
Ist die Trägheit eines Körpers von seinem Energieinhalt abhängig? (primljeno 27. rujna, objavljeno 21. studenoga, ser. 4, sv. XVIII, str. 639-641, da, na dvije, samo dvije stranice), Ovisi li tromost tijela o njegovu energetskom sastavu? – posljedica je specijalne teorije relativnosti koja uvodi međuzavisnost mase i energije, dvije različite manifestacije jednog te istog fenomena: masa je oblik energije i obrnuto, energija je oblik mase, a pretvorba mase u energiju, koja se odnosi na sve vrste energija, odvija se prema čuvenoj relaciji, formuli E = m∙c2, što je po svemu izravna, logički dosljedna, erektivna anticipacija vlastite sintagme “mašta je važnija od znanja”, budući da se tada, te 1905., o prirodi enormne količine energije čuvane u (tek daleko naslućenoj) atomskoj jezgri još nije ni slučajno predmnijevalo.
I to nije sve, k tomu je još krajem travnja predao doktorsku disertaciju Eine neue Bestimmung der Moleküldimensionen, Novo određivanje molekularnih dimenzija – gdje je pokazao kako se određuje Avogardov broj i veličina iona u otopini mjereći osmotski tlak i difuzijske koeficijente, na Sveučilištu u Zürichu, kod profesora Kleinera, koja je prihvaćena u srpnju (doktorski je rad Einstein posvetio “mome prijatelju gospodinu dr. Marcelu Grossmannu”).
No, ni to nije sve, pored ovih pet temeljnih, fascinantnih radova (koje budućnost čeka s hvalama) Einstein je te 1905. godine napisao ni manje ni više nego 21 kratki prikaz, kratke recenziuje (stranicu dvije) raznih članaka, znanstvenih radova, brošura, knjiga redom sve termodinamičke tematike za Beiblätter zu den Annalen der Physik.
Zanimajući se za Brownovo gibanje u posjet mu dolazi liječnik, profesor forenzične medicine Sveučilišta u Zürichu, Heinrich Zangger (1874-1957), jedan od utemeljitelja hitne medicinske pomoći i međunarodni heroj (zahvaljujući njemu upravo su te 1905. godine spašene stotine rudara u Courriersu; točno je pretpostavio da bez obzira na silinu eksplozije nisu svi rudari nastradali i da treba nastaviti sa spašavanjem jer većina je preživjelih u zračnim džepovima rudnika), susret je zbližio znanstvenike te ubrzo postaju bliski, prisni prijatelji.
Potkraj ljeta (krajem kolovoza) obitelj Einstein odlazi najprije tjedan dana u Beograd i izletište Kijevo, u posjet kod Milevine prijateljice iz studentskih dana Helene Savić i njenog supruga Milivoja, a nakon skupljene hrabrosti i na konačno upoznavanje Alberta s Milevinim roditeljima i braćom u Novi Sad (i salaš u Kaću). Kod obitelji Einstein u novom, većem domu na Besenscheuerweg 28 (današnja Tscharnerstrasse) kratko boravi Milevin brat, student medicine Miloš Marić, s kojim Albert katkad svira violinu.
1906. GODINA
Tek početkom godine, što je Einsteina poprilično razočaralo, stiže ohrabrenje za njegove lanjske fizikalno teorijske radove, najvažniji onodobni fizičar Max Planck piše mu pismo u kojemu hvali teoriju relativnosti jer je kvantitativno postavila brzinu svjetlosti na razinu fundamentalnih prirodnih konstanti.
Sredinom siječnja dodijeljena mu je doktorska titula Sveučilišta u Zürichu, a već spomenutu disertaciju Eine neue Bestimmung der Moleküldimensionen, Novo određivanje molekularnih dimenzija, još je ranije poslao u Annalen der Physik (primljena 19. kolovoza 1905, objavljena 8. veljače, sv. XIX, str. 289-305); zanimljivo, u to vrijeme najčešće citiran Einsteinov rad.
Walter Kaufmann, eksperimentalan fizičar sa Sveučilišta u Bonnu u opširnoj studiji Über die Konstitution des Elektrons, O ustrojstvu elektrona, objavljenoj u siječanjskom Annalenu, uspoređujući slične, nedavno objelodanjene, teorije elektrodinamike tijela u gibanju s eksperimentalnim rezultatima, prvenstvo daje Max Abrahamovoj, zatim Alfred Buchererovoj, a kao najlošije su Antoon Lorentzova i Einsteinova teorija (potpune eksperimentalne potvrde Einsteinove specijalne teorije relativnosti stigle su tek tridesetak godina kasnije: pretvorba mase u energiju u nuklearnim reakcijama i eksperimentalno potvrđena diletacija vremena).
Prvog je travnja promaknut u tehničkog eksperta drugoga reda pri Patentnom uredu u Bernu (plaća mu je povećana na 4.500 švicarskih franaka).
Neosporni njemački fizikalni autoritet Max Planck u članku Das Prinzip der Relativität und die Grundgleichungen der Mechanik, Načelo relativnosti i osnovne jednadžbe mehanike, javno podupire Einsteinovu Elektrodinamiku pokretnih tijela kao fundamentalnu i konzekventnu fizikalnu teoriju.
Sredinom proljeća obitelj Einstein ponovno seli u veći stan u Aegertenstrasse 53.
Često se dopisuje s novim urednikom Annalen der Physik, Wilhelmom Wienom, koji je zasjeo na upražnjeno mjesto iznenada preminulog Paula Drude, glede buduće suradnje i o problematici ograničavajuće brzine svjetlosti i signala.
Na Dan mrtvih, 1. studenoga, mučna tragedija koja je zadesila obitelj Winteler u Aarau snažno je pogodila Einsteina: jedan od Jostovih sinova, Julius Winteler (po zanimanju brodski kuhar) nakon povratka iz Amerike u Aarau, potpuno rastrojene pameti najprije je devetmilimetarskim revolverskim hicem u glavu ustrijelio šogora Ernesta Baucha, supruga sestre mu Rose, zatim je s dva hica usmrtio majku Pauline i na koncu je okončao krvavu obiteljsku dramu samoubojstvom.
Objavio je još šest što originalnih, što dodatnih i nadopunjavajućih radova o Brownovom gibanju (ne poznavajući ove posljednje Einsteinove radove iz termodinamike, osnivač statističke fizike i veliki zagovornik atomistike Ludwig Boltzmann, koji je zbog svog uvjerenja u hipotezu o postojanju atoma imao mnoštvo znanstvenih protivnika, tankoćutan i sklon mračnim depresijama u sve učestalijim napadima fizikalnih neistomišljenika, na ljetovanju je 5. rujna te godine u Duinu pokraj Trsta, dok su se supruga i kćer praćakale u Jadranskome moru, skončao s omčom oko vrata), gravitaciji, termodinamici, specijalnoj teoriji relativnosti i elektromagnetskoj teoriji svjetlosti.
1907. GODINA
U radu Die Plancksche Theorie der Strahlung und die Theorie der spezifischen Wärme, Planckova teorija zračenja i teorija specifične topline (Annalen der Physik, sv. XXII, str. 180-190, korekcija sv. XXII, str. 800), Einstein je prvi Planckovu ideju kvanta proširio i na čestice s masom (mada mu je izračun bio samo približan), što su fizičari mnogo lakše i brže prihvatili nego njegove prijašnje (iz 1905) kvante svjetlosti, a taj značajan korak prema uspostavi kvantne mehanike kasnije su uporabili Nils Bohr za svoj model atoma (1913), Luis de Broglie za valove materije (1923), Heisenberg za mehaniku matrica (1925) i Schrödinger za valnu mehaniku (1926).
Posjet fizičara, vršnjaka Maxa von Lauea (1879-1960), asistenta Maxa Plancka (1858-1947), koji je kasnije objavio dvije značajne knjige iz specijalne teorije relativnosti i s kojim se Einstein ubrzo, ne samo znanstveno, sprijateljio.
Sestra Maja u ljetnom studijskom semestru, nakon studija romanskih jezika i književnosti kao gost-studentica u Berlinu (jer se djevojke u Prusiji tada nisu mogle redovito upisati), stiže na stan kod voljenog brata u Bern, gdje nastavlja studij na Sveučilištu i ujedno priprema doktorsku disertaciju o starim francuskim rukopisima s čestim višemjesečnim boravcima u Parizu.
Zahtjev habilitacije (Habilitationsschrift) na Sveučilištu u Bernu za Privatdozenta s objavljenom temom Zur Elektrodynamik bevegter Körper (dakle, specijalna teorija relativnosti) odbijen je 17. lipnja, jer znanstveno nije dovoljno utemeljena pa Einstein izabire novu, ne toliko kompromitirajuću a komisiji prihvatljiviju, temu iz teorije zračenja.
Početkom kolovoza obitelj Einstein planinari desetak dana po švicarskim Alpama (Zweisimmen), a u rujnu su na odmoru u Novom Sadu Mileva i Hans Albert; tata Albert ostao je u Bernu raditi u Patentnom uredu, razmišljati o fizikalnim problemima uz povremena trenutke opuštanja koje provodi svirajući na kućnim organiziranim koncertima i, naročito, u intimnim susretima s glazbenicama poslije koncerata.
Prve zamisli o poopćenju specijalne teorije relativnosti na jednoliko ubrzane sustave i o načelu ekvivalentnosti trome i teške mase (“najsretnija misao moga života”), Einstein spominje u poglavlju Načelo relativnosti i gravitacija u podužem preglednom članku (pisanom u rujnu i listopadu), po narudžbi urednika Ljetopisa za radioaktivnost i elektroniku Johannesa Starka, Über das Relativitätsprinzip und die aus demselben gezogenen Folgerungen, O načelu relativnosti i zaključci koji iz njega slijede (Jarbuch der Radioaktivität und Elektronik, sv. 4, str 411-462, korekcije sv. 5, str. 98-99). Razmatrajući Maxwelove elektromagnetske jednadžbe u homogenom gravitacijskom polju dobiva točan izraz za crveni pomak, a za zrake svjetlosti u gravitacijskom polju pravilno zaključuje da se zakrivljuju, ali, kako kaže, taj efekt je tako malen i odveć neznatan da bi ga bilo moguće prepoznati i izmjeriti.
S braćom Paulom i Conradom Habitchom, matematičarom i inženjerom, Einstein se zabavlja i igra eksperimentalnom fizikom te zajedno krajem godine konstruiraju Maschinchen (strojčić, makinicu, kako su mu tepali), probnu verziju osjetljiva voltmetara za mjerenje malih napona (do 0,5 mV) kojeg su sljedećih godina usavršavali i objavljivali priloge o svom eksperimentalnom radu.
Objavio je još šest znanstvenih, dodatnih, preglednih i nadopunjavajućih članaka mahom u Annalen der Physik iz statističke mehanike, termodinamike, fizike čvrstog stanja i specijalne teorije relativnosti.
1908. GODINA
Iz drugog pokušaja, 28. veljače, Einstein ipak habilitira. Sveučilišna je komisija naglo shvatila i ubrzala habilitacijsku proceduru uvidjevši da je kandidat poznatiji od članova komisije. Postaje privatnim docentom teorijske fizike Sveučilišta u Bernu (habilitacijska tema o teoriji energetske raspodjele zračenja crnoga tijela, nije publicirana).
Početkom proljeća, dok je Mileva s Hans Albertom u Vojvodini, dolazi mu u posjet matematičar Jacob Johann Laub (1872-1962) sa Sveučilišta u Würzburgu te nastaju tri zajednička teorijska rada iz problematike specijalne teorije relativnosti.
U ljetnom semestru na Sveučilištu u Bernu za znatiželjne studente utorkom i subotom u sedam sati ujutro (posao u Patentnom uredu počinje u osam) predaje izborni, neobvezni kolegij iz molekularne teorije topline kojeg naravski ne prate pospani studenti, već samo trojica odanih: prijatelj Michele Besso, kolega Heinrich Schenk i olimpijac Lucien Chavan. Jednako se ponovilo i u zimskom semestru na teoriji zračenja, mada su predavanja započinjala u pristojnije vrijeme, u sedam sati navečer.
Njegov bivši profesor matematike na ETH-u Hermann Minkowski (1864-1909), koji baš i nije pretjerano simpatizirao Alberta tijekom studija zbog njegove nonšalantnosti na predavanjima (nazivao ga je lijenim psom), objavljuje i predaje (napose zapaženi referat 21. rujna na simpoziju Naturforscher u Kölnu, samo četiri mjeseca prije prerane smrti od upale crvuljka) o matematičkim osnovama specijalne teorije relativnosti, u kojoj ukida zasebnost i nezavisnost prostora i vremena te uvodi novi entitet: četverodimenzionalni prostornovremenski kontinuum.
I ove godine Albert s obitelji ljetuje u švicarskim Alpama (Mürren i Isenfluh).
Francuski fizičar Paul Langevin pojednostavio je Einsteinove jednadžbe za Brownovo gibanje i izravno povezao gibanja čestica u tekućini s difuzijom, dok je Jean Perrin, mladi fizičar sa Sorbone, započeo s nizom preciznih eksperimenata određivanja veličina i promjera kuglica raspršenih u tekućini te velikim brojem mjerenja do 1911. godine dokazao da nema prostora za sumnju u točnost Einsteinovih predviđanja u opisu Brownova gibanja.
Objavio je još tri znanstvena rada iz specijalne teorije relativnosti (u suautorstvu s Jacobom Laubom) u Annalen der Physik.
1909. GODINA
U veljači drži dobro posjećena predavanja za Physikalische Gesellschaft, Udrugu fizičara u Zürichu, a s privatnim docentom iz Göttingena Walterom Ritzom (1878-1909) koji nije prihvaćao specijalnu teoriju relativnosti, u travnju piše kratku nadopunu na svoj prvotni rad o problematici zračenja. Nedugo potom talentirani Walter umire od sušice.
Postaje izvanredni profesor teorijske fizike Sveučilišta u Zürichu (izabran je 7. svibnja, s jednakom godišnjom plaćom kao u Patentnom uredu, 4.500 švicarskih franaka, ali ne radi osam sati dnevno, već predaje šest sati tjedno; kandidat za to mjesto s dobrim preporukama bio je i neodlučni ljevičar, između filozofije, fizike i politike, Friedrich Adler koji je velikodušno prepustio katedru svome prijatelju i kolegi kao boljem kandidatu).
Na 350-u obljetnicu utemeljenja Sveučilišta u Genevi, 8. srpnja, svečano je proglašeno 110 počasnih doktorata, honoris causa, između kojih, pored Marie Curie i Wilhelma Ostwalda, i najmlađi, tridesetogodišnji Albert Einstein, njegov prvi od budućih tridesetak počasnih doktorata.
Zapaženo predavanje (Über dir Entwicklung unserer Anschuungen über das Wesen und die Konstitution der Strahlung, Razvoj naših pogleda o prirodi i sastavu zračenja, 21. rujna) u kojemu je predvidio budući razvoj kvantne mehanike i naslutio načela komplementarnosti i korespondencije, uznemirujuću valno čestičnu dualnost svekolikog zračenja, na njegovom prvom međunarodnom kongresu prirodoslovaca, Naturforscher, u Salzburgu (poznanstva i prijateljstva s Planckom, Paulijem, Starkom, Sommerfeldom, Bornom, Wienom, Epsteinom, Frankom, Lampom, Franckom, Hahnom, Gockelom, Hasenöhrlom, Hopfom, Meitnericom, von Laueom, Landerburgom, Mieom, Rubensom, Schaeferom, Voigtom…, prestižnim fizičarima toga vremena).
Napušta Patentni ured u Bernu (15. listopada) i obitelj Einstein seli u Zürich (Mussonstrasse 12, susjedi su Friedricha Adlera i njegove litvanske supruge Kaće, a Hans Albert igra se s vršnjakinjom Assinkom, Adlerovom kćerkom).
Pristupno, službeno inauguracijsko predavanje (O ulozi teorije atoma u novoj fizici) na Sveučilištu u Zürichu (11. prosinca). Postaje aktivnim članom Udruge fizičara u Zürichu.
Mileva opravdano sumnja na Einsteinovu ljubavnu avanturu s dugogodišnjom dobrom poznanicom iz Mettmenstettena, sada već udanom, Annom Meyer-Schmid te burno reagira na Anellina (kako ju je Albert ljupko oslovljavao) pisma i piše njezinom suprugu te jednako tako i od Alberta zahtijeva da prekine svaku vezu s Annom: “Žao mi je što sam vas uzrujao svojim nemarnim ponašanjem. Reagirao sam suviše srdačno i tako ponovno probudio staru privrženost koju smo osjećali jedno prema drugom…” (jedino poznato pismo u kojemu se Einstein potpisao punom akademskom titulom). Einstein se žali prijatelju Bessou kako mu Milevina narav i ciganska krv svakodnevno zagorčavaju sposobnost znanstvenog mišljenja. Postoji mogućnost i sumnja, kako navode poneki Einsteinovi biografi, da je Anelli zanijela na nekom od tajnih susreta s Albertom, jer je nakon devet mjeseci (u ožujku 1910.) rodila svoje jedino dijete, kćer Eriku. Što se pak Mileve tiče, tu sumnje nema, krajem je godine zanijela treći put.
Nekoliko dana prije Božića (21. prosinca) Albertova miljenica, sestra Maria Maja Einstein postala je Fräulein Doktor, tada rijetka ženska titula, doktorirala je romanske jezike i književnost na Sveučilištu u Bernu.
Objavio je ukupno te godine devet znanstvenih i popularnih radova, napisa, diskusija, ispravaka, nadopuna, iz specijalne teorije relativnosti, elektromagnetizma i kvantne teorije u Annalen der Physik, Physikalische Zeitschrift i Deutsche Physikalische Gesellschaft, Verhandlungen.