Za dječjih teških nesanica
Koje, čini mi se, još i danas traju,
Naslušao sam se papljanske tišine
Na koju psi laju.
Stoga sam docnije lako razumio
I studentima precizno umio
Objasniti Lorkine stihove
– Čak ih i sad vidim pomalo ko svoje –
O tome kako u daljini, preko reke Vidik pasa lajao je.
Psi iz Poznanovića i Svinjke,
Papljanskih zaselaka iza ________________rijeke Ljuboviđe,
Ko zna čim razjareni,
Lajanjem su obasjavali, u noći,
Cijeli jedan zrenik,
Cijelom dušom viđen.
Čak budili želju k tom vidiku poći.
<31. 10. 20015>
*
KIBICER
Iziđem na ulicu
Da se, pogleda starački tijezna,
Nagledam djevojaka.
Isto im je u hodu i u licu,
Možda ne svima, ali svaka
Druga ili barem treća
Plohi netaknutog snijega je nalik.
Onoga kad sam bio mali.
I činilo se: ni jedno to mače
Uopće i ne zna
Kakva je to sreća.
Odjared mi je isto ko da plačem
Kraj neprelazne rijeke
Ali u zemanu prije
No Mehmed-paša Sokoli uprije
Da na Drini digne nešto malo ćuprije.
I da ću plakati na vijeke.
Dvije pjesme kraja listopada
VIDIK PASA
Za dječjih teških nesanica
Koje, čini mi se, još i danas traju,
Naslušao sam se papljanske tišine
Na koju psi laju.
Stoga sam docnije lako razumio
I studentima precizno umio
Objasniti Lorkine stihove
– Čak ih i sad vidim pomalo ko svoje –
O tome kako u daljini, preko reke
Vidik pasa lajao je.
Psi iz Poznanovića i Svinjke,
Papljanskih zaselaka iza
________________rijeke Ljuboviđe,
Ko zna čim razjareni,
Lajanjem su obasjavali, u noći,
Cijeli jedan zrenik,
Cijelom dušom viđen.
Čak budili želju k tom vidiku poći.
<31. 10. 20015>
*
KIBICER
Iziđem na ulicu
Da se, pogleda starački tijezna,
Nagledam djevojaka.
Isto im je u hodu i u licu,
Možda ne svima, ali svaka
Druga ili barem treća
Plohi netaknutog snijega je nalik.
Onoga kad sam bio mali.
I činilo se: ni jedno to mače
Uopće i ne zna
Kakva je to sreća.
Odjared mi je isto ko da plačem
Kraj neprelazne rijeke
Ali u zemanu prije
No Mehmed-paša Sokoli uprije
Da na Drini digne nešto malo ćuprije.
I da ću plakati na vijeke.
<31.10. 2015>