Dvije pjesme

Iz ciklusa “Breka čikma”

 

Kičma

Ameru Tikveši

Psi su čuvali kičmu ulice
kod autobuske okretnice na Breki,
u Himze Polovine
Čuvali su kičmu ovog grada
Najbitniju čikmu Sarajeva
Noću, kada se popale svjetla na
zgradama crvenih i žutih cigala,
ljudi su sa svojih prozora posmatrali
kako psi čekaju onoga koga će to veče prevaspitati,
dovesti ga tobe

I on je sa svog prozora
iz radne sobe gledao
kako rijetkim prolaznicima
lome kičmu
tu gdje je osjetio
da je kičma grada
najbitnija čikma Sarajeva
gdje se nogavica farmerke
transformira u froncle

Oko jacije namaza
bijesni su napadali
nakostrešeni pjenili na ljude
a on je zapisivao kako koji čojk
slomljen u trku nekud ode
hramljući od bijelog očnjaka koji
u petu je zaboden

Pada kiša, jesen je
i jedan insan pod uličnom lampom
oči u oči sa zvjerkom
odlučno drži se za kičmu
bljesnu farovi automobila
penjući se u gornju čikmu
a pisac ugasi laptop
i sav se preda tom
neprikosnovenom klinču



Trebević posut maglom

Okrajak prozora, Trebević posut maglom
i zvonjava zvona s Marijin Dvora
ja skvrčen kraj svog kompjutera
pišem poeziju unatoč kvrčanju
rutera

Tako je danas u Sarajevu,
spora jesenja kiša
i zvonjava zvona s Marijin Dvora
dok pišem pjesan
a jedna kumrija dobuje na simsu pendžera
dok ruter romori, dažd ga ritmom dvori

I šta ako nestane internetska veza?
Ostaću ja u ovom gradu, gdje sam doletio
unatoč svom jatu
jer nisam ja ta ptica koja u sigurnost svoga
jata teži
na to me podsjeća zvonjava zvona s Marijin Dvora
i tamne planine u kojima Hristos rukama pod
pazuhom smrznut ispod jednog čempresa
čeka sabah bez vajrlesa i moli Oca
grome, ožeži!



Srđan Sekulić 03. 10. 2022.