Psi su čuvali kičmu ulice kod autobuske okretnice na Breki, u Himze Polovine Čuvali su kičmu ovog grada Najbitniju čikmu Sarajeva Noću, kada se popale svjetla na zgradama crvenih i žutih cigala, ljudi su sa svojih prozora posmatrali kako psi čekaju onoga koga će to veče prevaspitati, dovesti ga tobe I on je sa svog prozora iz radne sobe gledao kako rijetkim prolaznicima lome kičmu tu gdje je osjetio da je kičma grada najbitnija čikma Sarajeva gdje se nogavica farmerke transformira u froncle Oko jacije namaza bijesni su napadali nakostrešeni pjenili na ljude a on je zapisivao kako koji čojk slomljen u trku nekud ode hramljući od bijelog očnjaka koji u petu je zaboden Pada kiša, jesen je i jedan insan pod uličnom lampom oči u oči sa zvjerkom odlučno drži se za kičmu bljesnu farovi automobila penjući se u gornju čikmu a pisac ugasi laptop i sav se preda tom neprikosnovenom klinču Trebević posut maglom Okrajak prozora, Trebević posut maglom i zvonjava zvona s Marijin Dvora ja skvrčen kraj svog kompjutera pišem poeziju unatoč kvrčanju rutera Tako je danas u Sarajevu, spora jesenja kiša i zvonjava zvona s Marijin Dvora dok pišem pjesan a jedna kumrija dobuje na simsu pendžera dok ruter romori, dažd ga ritmom dvori I šta ako nestane internetska veza? Ostaću ja u ovom gradu, gdje sam doletio unatoč svom jatu jer nisam ja ta ptica koja u sigurnost svoga jata teži na to me podsjeća zvonjava zvona s Marijin Dvora i tamne planine u kojima Hristos rukama pod pazuhom smrznut ispod jednog čempresa čeka sabah bez vajrlesa i moli Oca grome, ožeži!
Dvije pjesme
Iz ciklusa “Breka čikma”
Kičma
Ameru Tikveši
Psi su čuvali kičmu ulice
kod autobuske okretnice na Breki,
u Himze Polovine
Čuvali su kičmu ovog grada
Najbitniju čikmu Sarajeva
Noću, kada se popale svjetla na
zgradama crvenih i žutih cigala,
ljudi su sa svojih prozora posmatrali
kako psi čekaju onoga koga će to veče prevaspitati,
dovesti ga tobe
I on je sa svog prozora
iz radne sobe gledao
kako rijetkim prolaznicima
lome kičmu
tu gdje je osjetio
da je kičma grada
najbitnija čikma Sarajeva
gdje se nogavica farmerke
transformira u froncle
Oko jacije namaza
bijesni su napadali
nakostrešeni pjenili na ljude
a on je zapisivao kako koji čojk
slomljen u trku nekud ode
hramljući od bijelog očnjaka koji
u petu je zaboden
Pada kiša, jesen je
i jedan insan pod uličnom lampom
oči u oči sa zvjerkom
odlučno drži se za kičmu
bljesnu farovi automobila
penjući se u gornju čikmu
a pisac ugasi laptop
i sav se preda tom
neprikosnovenom klinču
Trebević posut maglom
Okrajak prozora, Trebević posut maglom
i zvonjava zvona s Marijin Dvora
ja skvrčen kraj svog kompjutera
pišem poeziju unatoč kvrčanju
rutera
Tako je danas u Sarajevu,
spora jesenja kiša
i zvonjava zvona s Marijin Dvora
dok pišem pjesan
a jedna kumrija dobuje na simsu pendžera
dok ruter romori, dažd ga ritmom dvori
I šta ako nestane internetska veza?
Ostaću ja u ovom gradu, gdje sam doletio
unatoč svom jatu
jer nisam ja ta ptica koja u sigurnost svoga
jata teži
na to me podsjeća zvonjava zvona s Marijin Dvora
i tamne planine u kojima Hristos rukama pod
pazuhom smrznut ispod jednog čempresa
čeka sabah bez vajrlesa i moli Oca
grome, ožeži!