Austrijski pjesnik Ernst Jandl – kojemu se u prošloj, 2020. godini navršilo 95 godina otkako se rodio i 20 godina otkako je umro – napisao je prije točno 30 godina dvije novogodišnje pjesme.
Sklon jednostavnom izričaju, ali ne i jednostavnim mislima, Jandl je i u tim novogodišnjim stihovima s lakoćom spojio djetinje čuđenje i filozofsku refleksiju, mrkli mrak prolaznosti i svjetlucave trenutke nade, ono veliko i ovo maleno.
Prvoga dana 2021. godine uz Jandla ćutim šutnju velikoga i jade malenoga, i potrebu da se nešto kaže. Potresi u dubini Zemlje i stradanje naroda Banije, Pokuplja, Pounja. Globalna politika i očaj migranata u koncentracijskom kampu Lipa kraj Bihaća. Pandemija i novogodišnji koncert Filharmoničara pred praznom dvoranom Musikvereina u Jandlovu Beču.
* * *
jučer zadnji dan godine 1990. danas prvi dan godine 91. i dosad tolike i odsad tolike i svi broje i svi brojimo čim naučimo dokle god možemo i nemamo što da biramo
* * *
godina treba biti dobra. što znači dobra? znaš što znači dobra. ali biti, što znači biti? znaš da biti znači prolaziti. ne, biti znači ostajati. onda ostani još malo prije nego što pođeš. A što znači treba? da bi moglo biti i drugačije nego što želimo. Naposljetku godina. brojimo u godinama. nije li to strašno? ipak: godina treba biti dobra.
(Ernst Jandl, Letzte Gedichte, München: Luchterhand, 2001., str. 98 i 97.)
Dvije novogodišnje pjesme
Austrijski pjesnik Ernst Jandl – kojemu se u prošloj, 2020. godini navršilo 95 godina otkako se rodio i 20 godina otkako je umro – napisao je prije točno 30 godina dvije novogodišnje pjesme.
Sklon jednostavnom izričaju, ali ne i jednostavnim mislima, Jandl je i u tim novogodišnjim stihovima s lakoćom spojio djetinje čuđenje i filozofsku refleksiju, mrkli mrak prolaznosti i svjetlucave trenutke nade, ono veliko i ovo maleno.
Prvoga dana 2021. godine uz Jandla ćutim šutnju velikoga i jade malenoga, i potrebu da se nešto kaže. Potresi u dubini Zemlje i stradanje naroda Banije, Pokuplja, Pounja. Globalna politika i očaj migranata u koncentracijskom kampu Lipa kraj Bihaća. Pandemija i novogodišnji koncert Filharmoničara pred praznom dvoranom Musikvereina u Jandlovu Beču.
* * *
jučer zadnji dan
godine 1990.
danas prvi dan
godine 91.
i dosad
tolike
i odsad
tolike
i svi broje
i svi brojimo
čim naučimo
dokle god možemo
i nemamo što da biramo
* * *
godina treba biti dobra.
što znači dobra?
znaš što znači dobra.
ali biti, što znači biti?
znaš da biti znači prolaziti.
ne, biti znači ostajati.
onda ostani još malo prije nego što pođeš.
A što znači treba?
da bi moglo biti i drugačije nego što želimo.
Naposljetku godina.
brojimo u godinama.
nije li to strašno?
ipak: godina treba biti dobra.
(Ernst Jandl, Letzte Gedichte, München: Luchterhand, 2001., str. 98 i 97.)