1. Diktatura započinje kada većina onih koji od sebe daju glasa podrže odluku o diktaturi.
2. Imaju potrebu reći da inače ne podržavaju diktatorski režim, u vrijeme demokracije nisu njegovi glasači, daleko od toga. Ali situacija je naprosto takva.
3. Premda je većina podržala režim u suspenziji demokracije – jer “situacija je naprosto takva” – diktaturom ustanovljeni podržavatelji režima glasno će se i veoma grubo okomiti na svakog tko se, recimo u ime slobode, odvaži da ospori diktat režima. To će učiniti premda takav pojedinac nema nikakvu moć da ospori odluku o diktaturi, niti njegovo mišljenje ima ikakvu podršku u javnosti. Na taj način oni ostvaruju važan smisao svake diktature: (simbolički) strijeljaju, vješaju, giljotiniraju unutarnje neprijatelje.
4. Diktatura započinje kada neka politička grupacija postupi protivno ranije prihvaćeno društvenoj proceduri, Ustavu, društvenom dogovoru, rezultatu parlamentarnih izbora, i kada većina javnosti iskaže prešutnu ili glasnu podršku takvoj odluci. Svaka diktatura u ljudskoj povijesti izraz je najvišeg društvenog interesa, jer se njome štite smrtno ugroženi interesi društvene zajednice, naroda, rase, ili se, recimo, štiti općenarodno zdravlje koje je ugroženo virusom.
5. Nema razlike među diktaturama. Diktatura započinje kada većina zahvaćenih glasno pristane na to da postoje dobri i loši razlozi za diktaturu.
6. Zar netko ima nešto protiv vojske i policije? Diktatura započinje kada se samo onaj jedan pojedinac usuđuje reći da ima nešto protiv vojske i policije, da ima nešto protiv onih koji postavljaju takva pitanja, kao i da slobodu neometanog postavljanja takvih pitanja smatra diktaturom.
7. Svaka diktatura je privremena, jer je svakoj diktaturi, uključujući Hitlerovu i Staljinovu diktaturu, cilj rajsko stanje bez diktature. Tako je i s diktaturom koja se uspostavlja zbog covida-19. Čim virus bude pobijeđen, diktatura će biti dokinuta. Samo diktator zna kad prestaju razlozi za diktaturu i kad počinje komunizam. Taj je trenutak daleko negdje u vječnosti.
8. Prvi zreli simptom diktature jest: do jučer razumni i pristojni ljudi, inteligentni i obrazovani, tvrde posve nevjerojatne, nerazumne stvari. Recimo, da vlasti u Velikoj Britaniji (Švedskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj…) u borbi protiv virusa primjenjuju metode koje nisu diktatorske zato što ih nije briga za starce i bolesne, te za smrtnu pogibelj u koju ih dovodi covid-19. Do jučer razumni i pristojni ljudi time tvrde da diktatorske vlasti u Hrvatskoj i Srbiji, za razliku od vlasti u Velikoj Britaniji, vode računa o starim i bolesnim, i o njihovoj dobrobiti. Suština diktature je da se ljude natjera da vjeruju ono što je posve nevjerojatno, što je protivno razumu i što će u onoga jednog pojedinca koji na to ne pristaje izazvati strah.
9. Strah od diktature nije strah od diktatora, od njegove vojske i policije, od prijekih sudova. Strah od diktature je strah od ljudi koji su do jučer djelovali razumno i pristojno. Njihov konačni argument za diktaturu jest: naš narod nije kao narod u Velikoj Britaniji, Singapuru, Švedskoj, Tunguziji, naš narod je primitivan i nediscipliniran, pa zato diktatura. Diktatura nikad nije protiv naroda, diktatura je protiv slobode pojedinca.
10. Diktatura je stanje u kojem se do jučer razumni i pristojni ljudi odvaže reći da ovdje nije riječ o slobodi, nego o virusu. Izvan diktature ne postoji stanje u kojemu nije riječ o slobodi, ne postoji stanje kada vrijeme za slobodu tek treba doći. Svaki razgovor o budućoj slobodi stanje je neslobode. Sloboda je sloboda samo u sadašnjosti. I u prošlosti.
11. Diktatura nikad ne biva okončana slobodnom voljom diktatora. Nakon što je jednom uvedena, diktatura ostaje trajno, samo mijenja forme, preoblači se i maskira.
12 Jednom suspendirana sloboda trajno je suspendirana sloboda. Onaj tko danas ne želi razgovarati o slobodi, nije sugovornik s kojim bismo o slobodi mogli razgovarati sutra. Jer sutra će njegov govor o slobodi biti dodatno obilježen načinom mišljenja kreiranim u uvjetima diktature. Konačno, virus nije pobijeđen. Virus ne može biti pobijeđen, ali mi smo u borbi, mi smo vječno na putu da ga pobijedimo.
Dvanaest teza o diktaturi
Teofilu Pančiću, posvećeno
1. Diktatura započinje kada većina onih koji od sebe daju glasa podrže odluku o diktaturi.
2. Imaju potrebu reći da inače ne podržavaju diktatorski režim, u vrijeme demokracije nisu njegovi glasači, daleko od toga. Ali situacija je naprosto takva.
3. Premda je većina podržala režim u suspenziji demokracije – jer “situacija je naprosto takva” – diktaturom ustanovljeni podržavatelji režima glasno će se i veoma grubo okomiti na svakog tko se, recimo u ime slobode, odvaži da ospori diktat režima. To će učiniti premda takav pojedinac nema nikakvu moć da ospori odluku o diktaturi, niti njegovo mišljenje ima ikakvu podršku u javnosti. Na taj način oni ostvaruju važan smisao svake diktature: (simbolički) strijeljaju, vješaju, giljotiniraju unutarnje neprijatelje.
4. Diktatura započinje kada neka politička grupacija postupi protivno ranije prihvaćeno društvenoj proceduri, Ustavu, društvenom dogovoru, rezultatu parlamentarnih izbora, i kada većina javnosti iskaže prešutnu ili glasnu podršku takvoj odluci. Svaka diktatura u ljudskoj povijesti izraz je najvišeg društvenog interesa, jer se njome štite smrtno ugroženi interesi društvene zajednice, naroda, rase, ili se, recimo, štiti općenarodno zdravlje koje je ugroženo virusom.
5. Nema razlike među diktaturama. Diktatura započinje kada većina zahvaćenih glasno pristane na to da postoje dobri i loši razlozi za diktaturu.
6. Zar netko ima nešto protiv vojske i policije? Diktatura započinje kada se samo onaj jedan pojedinac usuđuje reći da ima nešto protiv vojske i policije, da ima nešto protiv onih koji postavljaju takva pitanja, kao i da slobodu neometanog postavljanja takvih pitanja smatra diktaturom.
7. Svaka diktatura je privremena, jer je svakoj diktaturi, uključujući Hitlerovu i Staljinovu diktaturu, cilj rajsko stanje bez diktature. Tako je i s diktaturom koja se uspostavlja zbog covida-19. Čim virus bude pobijeđen, diktatura će biti dokinuta. Samo diktator zna kad prestaju razlozi za diktaturu i kad počinje komunizam. Taj je trenutak daleko negdje u vječnosti.
8. Prvi zreli simptom diktature jest: do jučer razumni i pristojni ljudi, inteligentni i obrazovani, tvrde posve nevjerojatne, nerazumne stvari. Recimo, da vlasti u Velikoj Britaniji (Švedskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj…) u borbi protiv virusa primjenjuju metode koje nisu diktatorske zato što ih nije briga za starce i bolesne, te za smrtnu pogibelj u koju ih dovodi covid-19. Do jučer razumni i pristojni ljudi time tvrde da diktatorske vlasti u Hrvatskoj i Srbiji, za razliku od vlasti u Velikoj Britaniji, vode računa o starim i bolesnim, i o njihovoj dobrobiti. Suština diktature je da se ljude natjera da vjeruju ono što je posve nevjerojatno, što je protivno razumu i što će u onoga jednog pojedinca koji na to ne pristaje izazvati strah.
9. Strah od diktature nije strah od diktatora, od njegove vojske i policije, od prijekih sudova. Strah od diktature je strah od ljudi koji su do jučer djelovali razumno i pristojno. Njihov konačni argument za diktaturu jest: naš narod nije kao narod u Velikoj Britaniji, Singapuru, Švedskoj, Tunguziji, naš narod je primitivan i nediscipliniran, pa zato diktatura. Diktatura nikad nije protiv naroda, diktatura je protiv slobode pojedinca.
10. Diktatura je stanje u kojem se do jučer razumni i pristojni ljudi odvaže reći da ovdje nije riječ o slobodi, nego o virusu. Izvan diktature ne postoji stanje u kojemu nije riječ o slobodi, ne postoji stanje kada vrijeme za slobodu tek treba doći. Svaki razgovor o budućoj slobodi stanje je neslobode. Sloboda je sloboda samo u sadašnjosti. I u prošlosti.
11. Diktatura nikad ne biva okončana slobodnom voljom diktatora. Nakon što je jednom uvedena, diktatura ostaje trajno, samo mijenja forme, preoblači se i maskira.
12 Jednom suspendirana sloboda trajno je suspendirana sloboda. Onaj tko danas ne želi razgovarati o slobodi, nije sugovornik s kojim bismo o slobodi mogli razgovarati sutra. Jer sutra će njegov govor o slobodi biti dodatno obilježen načinom mišljenja kreiranim u uvjetima diktature. Konačno, virus nije pobijeđen. Virus ne može biti pobijeđen, ali mi smo u borbi, mi smo vječno na putu da ga pobijedimo.