Dron

Umjetnost je bila uzvišena radost.

Od posljednjih umjetničkih projekata sa Sašom Bukvićem prošlo je dvadeset i sedam godina. S dvadeset i sedam godina mladić biva zreo čovjek. U našim životima, i u Sašinom životu, te su se godine, međutim, nadovezale na cijeli jedan protekli vijek.

Kada se saberu dva životna vijeka, onda je to već dugo vrijeme.

Našli smo se u Rovinju, gdje je Sem primao književnu nagradu. On je došao iz Amerike, Saša iz Sarajeva, a ja sam došao s nekog trećeg mjesta.

Ispred starog rovinjskog kina okupljali su se ljudi koji će prisustvovati dodjeli nagrade. Jedni su znali što se događa, drugi nisu znali.

Saša je čuo da master Štef, frajer iz onog Sarajeva, svjetski stručnjak za hidrocentrale i brane, koji se prije nekog vremena iz bijela svijeta povukao u Rovinj, posjeduje dron i prilično se vješto igra s njim, fotografira.

Zamislio je, Saša Bukvić, da gledamo prema gore, da mašemo dronu i grlimo nebo dok nas on fotografira. Svi zajedno. Oni koji smo bili prije dvadeset i sedam godina i oni koji nismo bili prije dvadeset i sedam godina.

Bio je to novi zajednički projekt. Umjetnost kao uzvišena radost.

Tako smo se pod nadzorom master Štefa, čuvara svih svjetskih brana, gledali s onim nama, od nas dvadeset i sedam godina mlađim.

 

Miljenko Jergović 30. 09. 2018.