Pročitao sam nekoliko Dašinih knjiga. Svaka me se dojmila, Belladonna ponajviše. Ritam njenog romana, njegova poetika okrutnosti, njegova maštovitost koja je ogolila stvarnost ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Iako nisam književni kritičar, ipak sam pokušao napisati tekst o Dašinoj knjizi, najprije o romanu Sonnenschein (roman je u Engleskoj preveden kao Trieste), pa o Belladonni. Nisam uspio, možda zato što mi je Daša kao osoba draga, a možda još više zato što je ona mnogo bolji pisac nego što sam ja tumač. I upravo tu velika književnost započinje: nadraste svoje tumače, nadraste svoju interpretaciju i ostaje u svojoj estetskoj istini zagonetna i nakon svakog tumačenja, jer u djelu uvijek ima još nešto, ono “nešto” koje ga čini posebnim, istinskim djelom.
Drndić, Daša
Pročitao sam nekoliko Dašinih knjiga. Svaka me se dojmila, Belladonna ponajviše. Ritam njenog romana, njegova poetika okrutnosti, njegova maštovitost koja je ogolila stvarnost ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Iako nisam književni kritičar, ipak sam pokušao napisati tekst o Dašinoj knjizi, najprije o romanu Sonnenschein (roman je u Engleskoj preveden kao Trieste), pa o Belladonni. Nisam uspio, možda zato što mi je Daša kao osoba draga, a možda još više zato što je ona mnogo bolji pisac nego što sam ja tumač. I upravo tu velika književnost započinje: nadraste svoje tumače, nadraste svoju interpretaciju i ostaje u svojoj estetskoj istini zagonetna i nakon svakog tumačenja, jer u djelu uvijek ima još nešto, ono “nešto” koje ga čini posebnim, istinskim djelom.