Dragi sv. Nikola
znam da mi ove godine nećeš
donijeti darove ni iduće niti ikad više
ove godine mi je umrla mama
i mom bratu također
vrijeme darivanja ostalo je za nama
ipak ako može jedna
pamučasta sušionica suza.
Već odavno ništa ne želim
samo da smo zdravi
da mala bude sretna
i mir u svijetu
i još me zanima
ti to bezbeli znaš
kako u protivnom nekom čokoladu
nekom krampusa i šibu
Sveti Nikola
češljaju li današnja djeca rese na tepisima
melju li kafu ručnim mlincima
glancaju li mesingane brave
klofaju batipanom tepihe
kojima će kasnije razmrsiti rese
rasanjanih očiju noću
čekaju na tvoje meke otiske u zaleđenom prozoru
pa jutrom u čarapi zagrabe
naranče kuglice i svilene bombone
njihove matere prije zore ustaju
na prstima se šuljaju
bez brade i žezla pod šlafrocima skrivaju
bojice, šljokice, gumice za kosu
batmane i barbike
vanil im kiflice pod prstima pucketaju
osmijesi na licima u jutarnjem tramvaju
djeca podgrijavaju sinoć skuhane
juhe koje zovu supe
prije odlaska u školu
kupuju kruh i kifle
olovke slažu u mirisne pernice
u glomazne torbe naranče i kute
matere s posla jedva čekaju
darove pokazuju
ambalaže gužvaju
dragi Sveti Nikola
pišu li ti pisma kao nekada mi:
za ovaj Božić htio bih da baka ozdravi
i da ćaća pije vodu
vješaju li na karniše izglačane zavjese
za marendu zavajon s prošekom
bratu pola čokolade s rižom
tetki dobar dan i doviđenja
blagajnici u granapu molim i hvala
ovratnici čisti, nokti podrezani
šute li dok ćaća poslije ručka spava
a djedovi u špajz-radionama kariće na balinjere blanjaju
kradu li zelene mamule iz komšijskog vrta
ne spoznavši zrelost i slatkoću ploda
umiju li kao nekada mi
uloviti zjaku udarit palamač
iskrast se iz postelje
bosonogi i topli u mraku šapatom
igrati kalodont strpljivo čekajući
na volšebnu sjenu dok nečujno
puniš crvenu čizmicu vunenu hulahopku
jutrom će se zaklinjat’ da su te vidjeli pod sjajem mjesečine presveti tvoj trag
i dugo dugo će nijekati kao nekada mi:
to naše sanjive matere
svjetlošću svojom svijetle
na mamurne pijetle
Dragi sv. Nikola
Dragi sv. Nikola
znam da mi ove godine nećeš
donijeti darove ni iduće niti ikad više
ove godine mi je umrla mama
i mom bratu također
vrijeme darivanja ostalo je za nama
ipak ako može jedna
pamučasta sušionica suza.
Već odavno ništa ne želim
samo da smo zdravi
da mala bude sretna
i mir u svijetu
i još me zanima
ti to bezbeli znaš
kako u protivnom nekom čokoladu
nekom krampusa i šibu
Sveti Nikola
češljaju li današnja djeca rese na tepisima
melju li kafu ručnim mlincima
glancaju li mesingane brave
klofaju batipanom tepihe
kojima će kasnije razmrsiti rese
rasanjanih očiju noću
čekaju na tvoje meke otiske u zaleđenom prozoru
pa jutrom u čarapi zagrabe
naranče kuglice i svilene bombone
njihove matere prije zore ustaju
na prstima se šuljaju
bez brade i žezla pod šlafrocima skrivaju
bojice, šljokice, gumice za kosu
batmane i barbike
vanil im kiflice pod prstima pucketaju
osmijesi na licima u jutarnjem tramvaju
djeca podgrijavaju sinoć skuhane
juhe koje zovu supe
prije odlaska u školu
kupuju kruh i kifle
olovke slažu u mirisne pernice
u glomazne torbe naranče i kute
matere s posla jedva čekaju
darove pokazuju
ambalaže gužvaju
dragi Sveti Nikola
pišu li ti pisma kao nekada mi:
za ovaj Božić htio bih da baka ozdravi
i da ćaća pije vodu
vješaju li na karniše izglačane zavjese
za marendu zavajon s prošekom
bratu pola čokolade s rižom
tetki dobar dan i doviđenja
blagajnici u granapu molim i hvala
ovratnici čisti, nokti podrezani
šute li dok ćaća poslije ručka spava
a djedovi u špajz-radionama kariće na balinjere blanjaju
kradu li zelene mamule iz komšijskog vrta
ne spoznavši zrelost i slatkoću ploda
umiju li kao nekada mi
uloviti zjaku udarit palamač
iskrast se iz postelje
bosonogi i topli u mraku šapatom
igrati kalodont strpljivo čekajući
na volšebnu sjenu dok nečujno
puniš crvenu čizmicu vunenu hulahopku
jutrom će se zaklinjat’ da su te vidjeli
pod sjajem mjesečine presveti tvoj trag
i dugo dugo će nijekati kao nekada mi:
to naše sanjive matere
svjetlošću svojom svijetle
na mamurne pijetle