Dopisivali smo se prije nekoliko godina, kad sam prevodio i za tisak pripremao pjesme za knjigu OVDJE I SADA, panorama novijeg slovenskog pjesništva 2000.-2015. u kojoj su objavljene tri Vaše pjesme (Prošlost i budućnost; Pismo; Oproštaj).
Nedavno sam nazvao nakladnika iz Novog Mesta i pitao je li već netko prevodi na hrvatski Vaš epos VRATA NEPOVRATA. Naime, osobno sam spreman za taj posao, naročito za treću knjigu Obitavališta duša. Urednica, gospođa Jelka Ciglenečki, ovako mi je odgovorila: „Danas sam kontaktirala autora, Borisa A. Novaka (sva prava za prevođenje na strane jezike su njegova), te saznala da se prevođenjem prve knjige bavi Luko Paljetak, ali s obzirom na ogromnu količinu materijala ne možemo naravno biti sigurni da će on to moći dovršiti. Radi se o ogromnom projektu za koji će trebati možda više prevoditelja.“ Dakle, spreman sam i vrlo rado bih preveo na hrvatski treću knjigu pod naslovom OBITAVALIŠTA DUŠA, zato Vas molim da me obavijestite kako je Luko Paljetak zamislio taj projekt, kod kojeg hrvatskog izdavača bi prijevod trebao izaći. Dotični izdavač bi prijevod trebao prijaviti prevodiolačkoj mreži Traduki, sa sjedištem u Berlinu, koja prevoditelju podmiruje honorar, a nakladniku troškove za otkup autorskih prava. Dosad sam tako preveo roman Vinka Möderndorfera Nitko više ne piše pisma, roman Andreja E. Skubica Samo dođi doma i roman Lojze Kovačiča Kristalno vrijeme. Radujem se Vašem odgovoru i našoj suradnji tijekom prevođenja. Srdačan pozdrav iz Hrvatskog zagorja!
6. 2019.
Poštovani kolega, gospodine Brezinščak,
najljepša hvala za ljubazno pismo i prijedlog da ste spremni prevoditi Obitavališta duša. Jelka Ciglenečki Vam je točno predočila sadašnju situaciju. Luko Paljetak, koji je dosad preveo velik broj mojih pjesama, poslao mi je prije nekog vremena prijevod početka prve knjige, Zemljovidi nostalgije, izrazivši mi želju da tu knjigu prevede u cijelosti, što sam naravno s veseljem prihvatio. Nakon toga je, kao što Vam je najvjerojatnije poznato, umrla njegova voljena žena Anuška, što je za njega strašan udarac. Poslao sam mu izraze svoje sućuti. Sada mu pišem pismo s opreznim pitanjem u vezi prevođenja mog epa. Ne znam kako će reagirati. Možda se u sadašnjem emocionalnom stanju ne može baviti prevođenjem, a možda je i obrnut slučaj – da će mu prevođenje pomoći te se opet uspravi na noge.
S obzirom na opseg epa VRATA NEPOVRATA osobno ne vidim problem u tome da ga prevodi više prevodiotelja, to bi čak moglo biti itekako smisleno. Ali, razumije se, potreban je odgovarajući dogovor. Stoga Vas molim za malo strpljenja i razumijevanje postojeće situacije. Još jednom Vam veliko hvala na lijepom poticaju.
7. 2019.
Poštovani gospodine Brezinščak Bagola,
u vezi prevođenja mog epa na hrvatski napisao sam pismo Luki Paljetku. On se vrlo pohvalno izrazio o Vašim sposobnostima i postignućima. Na temelju Vašeg i Lukinog prijedloga čini mi se najboljim rješenjem da se Vi prihvatite prevođenja treće knjige epa, Obitavališta duša, koja je daleko najopsežnija. Luko će nakon određenog vremena nastaviti s prevođenjem prve knjige. Bit ću Vam zahvalan, ako mi pošaljete koji preveden odlomak. Vaša spremnost za tako velik prevodilački podvig mnogo mi znači. Ostajemo na vezi. Još jednom hvala i svako dobro!
7. 2019.
Poštovani gospodine Novak,
u privitku Vam šaljem prijevod prvih dvaju pjevanja. Glede samog naslova knjige odlučio sam se za OBITAVALIŠTA DUŠA. Naime, slovenska riječ „bivališče“ može značiti prebivalište (za osobe), ili stanište (za životinje i biljke), ali za Boga, anđele, duhove i dušu primjernija je hrvatska riječ obitavalište(Biblija,Mk 5, 1: „Čim Isus iziđe iz lađe odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. Obitavalište je imao u grobnicama“).
S prevođenjem će zaista biti puno posla, pogotovo sa stihovima koji na slovenskom vrlo lijepo zvuče i rimuju se. Kao prevoditelj (i u neku ruku su-stvaralac) nastojat ću prije svega tako prevoditi da Vaši stihovi i na hrvatskom jeziku što izvornije i doslovnije lijepo zvuče.
Prije nekoliko dana poslao sam pisma namjere nekim zagrebačkim izdavačima (Disput, Ljevak, Breza, Sandorf), ali nitko ne odgovara. Želja mi je da zajedno s izdavačem prijavimo prijevod na Tradukijev natječaj. Možete li mi možda sami pomoći u traženju hrvatskog izdavača? S prevodilačkom mrežom Traduki (Andrej Lovšin) već godinama vrlo dobro surađujem. Nadam se da ćemo pravovremeno pronaći izdavača.
Veselim se našoj suradnji, ali i što skorijem susretu u Ljubljani ili ovdje, u Humu na Sutli, na hrvatskoj strani Sutlanskog podneblja, u neposrednoj blizini turističkog lječilišta Rogaška Slatina.
najljepša hvala za poslani prijevod prvih dvaju pjevanja, koji je vrlo dobar i razveselio me. Detaljno pratite original, a istovremeno moji stihovi na hrvatskom zvuče prirodno i lijepo. Vraćam Vam tekstove s nekim svojim ispravcima i komentarima. Ali toga je, kao što ćete vidjeti, zaista malo.
Što se tiče mogućnosti objavljivanja u Hrvatskoj, dogodilo Vam se isto kao i meni sa slovenskim nakladnicima, koji su nekoliko puta odbijali moj ep, očito zbog razloga trgovačke prirode, pod izgovorom da tako debele knjige, a k tome još i pisane u arhaičkim stihovima, ne mogu biti komercijalno uspješne. Srećom, nakladnik Goga u novom Mestu, pokazao je od svih ostalih više hrabrosti i usudio se ep tiskati u tri zasebne knjige – a rezultati su i u komercijalnom smislu iznenađujući: prva knjiga doživjela je već dva ponovna izdanja, a druga i treća knjiga po jedno. Velik je interes i za prevođenje na strane jezike. Zbog dugogodišnjeg pisanja ovog epa izgubio sam donekle kontakt s hrvatskom nakladničkom situacijom, zato ću pitati prijatelje glede mogućnosti objavljivanja. Čim saznam nešto konkretnije, javit ću se. U potpunosti razumijem da tako velik prevodilački projekt treba imati jamstvo nakladnika i zajamčenu financijsku potporu. Meni svakako mnogo znači već sama činjenica da ste za prevođenje izabrali moju pjesničku ludost. Neka Vam to bude na čast – kao i sama kvaliteta prijevoda. Ostajemo na vezi. Nadam se da ćemo dočekati dan kad ćemo u ruci držati tisuću stranica Obitavališta duša (taj hrvatski prijevod naslova lijepo zvuči).
7. 2019.
Poštovani i dragi Borise,
prosljeđujem Vam dopis g. Serdarevića, jednog od najvećih i najboljih hrvatskih nakladnika. Mislim da imamo šanse knjigu objaviti kod njega. Zato Vas molim da mu, temeljem ovog dopisa, napišete pismo i pošaljete knjigu.
7. 2019.
Poštovani i dragi Božo,
to je odlična ideja! Seida već dugo znam, i sjajan je čovjek. Ja sam trenutno na putu. U Sloveniju se vraćam za dva tjedna, u prvoj polovici kolovoza, pa ću tada rado poslati Seidu knjigu. A pisat ću mu već ranije. Hvala za veliki trud i srdačan pozdrav!
7. 2019.
Poštovani i dragi Borise,
temeljito sam pročitao i uvažio Vaše primjedbe. Zbog sumnje u ispravnost riječi spjev koja znači ep ovih sam dana opet uzeo u ruke Homerovu Odiseju. Odiseja je epos ili spjev koji su helenistički filozofi podijelili na 24 pjevanja. Danteova Božanstvena komedija ima uvodno pjevanje i tri dijela (Pakao, Čistilište, Raj) od kojih svaki ima po 33 pjevanja. Gundulićev Osman sastoji se od 20 pjevanja. Prema tome, Obitavališta duša sadrže 9 svezaka po 11 pjevanja ili ukupno 99 pjevanja. Zato sam uza sve Vaše primjedbe zamijenio riječ spjev riječju pjevanje. Slažete li se? Uskoro ću nastaviti s prevođenjem i poslati vam nekoliko novih pjevanja.
7. 2019.
Poštovani i dragi Božo,
slažem se da se slovenska riječ “spev” zamijeni “pjevanjem”. Iste riječi imaju u našim jezicima djelomično različita značenja. Ostajemo u kontaktu.
8. 2019.
Poštovani i dragi Borise,
jeste li se javili Seidu Serdareviću i poslali mu knjigu? Postajem nestrpljiv, jer malo je vremena ostalo za prijavu na natječaj Tradukija. Srdačan pozdrav i svako dobro.
8. 2019.
Poštovani i dragi Božo,
Seidu Serdareviću sam po elektronskoj pošti poslao pdf verzije svih triju knjiga, tako da ima informaciju o cjelini. Prije desetak dana vrlo ljubazno mi je odgovorio, s ljetovanja na Korčuli, da će pregledati mogućnosti prikupljanja sredstava za objavljivanje. Ja se nadam da će se te mogućnosti naći.
8. 2019.
Dragi Seide i Božo,
mnogo mi znači da je tako kvalitetna izdavačka kuća kao što je Fraktura zainteresirana za Obitavališta duša, tu moju pjesničku ludost, i da će to obimno i teško djelo prevesti prevodilac koji je i sam odličan pjesnik. Obojici hvala na spremnosti za tu zajedničku avanturu. Nadam se da će projekt privući i pažnju ustanova koje daju subvencije za prevođenje. Obojici velika hvala i srdačan pozdrav.
8. 2019.
Poštovani i dragi Božo,
nisam mogao odmah odgovoriti, jer sam bio na putu. Veoma me raduje da je odlična izdavačka kuća Fraktura zainteresirana za tako obimno djelo kao što su Obitavališta duša. Dirnut sam i time da Vi već tako intenzivno prevodite tu za prevođenje tešku poeziju. To mi mnogo znači.
I ja se nadam da ćemo se uskoro sresti. Razgovarat ću sa Branetom Senegačnikom i drugim kolegama kako da Vas dovedemo u Ljubljanu i da ovdašnju javnost bolje upoznamo s Vašim gigantskim prevodilačkim opusom iz slovenske književnosti.
9. 2019.
Dragi Borise,
šaljem Vam treće i četvrto pjevanje. Zanima me da li u sedmoj pjesmi Trećeg pjevanja citirate stihove iz Danteove Komedije? Ako je tako, onda Vas molim da navedete iz kojeg pjevanja su ti stihovi, kako bih se mogao konzultirati s hrvatskim prijevodima. U zadnjem stihu Trećeg pjevanja upotrijebio sam zbog rime riječ skut koja znači donji kraj ženske haljine; prednji dio odjeće koja pri sjedenju pokriva koljeno; ali znači i krilo ili okrilje. Očekujem Vaše primjedbe i sugestije te Vas najsrdačnije pozdravljam.
9. 2019.
Dragi Božo,
najlepša hvala za prijevode trećeg i četvrtog pjevanja koji jako lijepo zvuče. I značenjski Vam je uspjela neobična bilskost s orginalom. U prvom stihu šeste pjesme Trećeg pjevanja upotrijebio sam početni stih Danteove Komedije. Vraćam Vam prijevode sa svojim komentarima i ispravcima na problematičnim mjestima, ali toga nema puno. Radujem se lijepoj suradnji. Nisam mogao odmah odgovoriti, jer sam se vraćao s godišnjeg odmora, a doma su me čekali ispitni rokovi na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, gdje sam zaposlen kao redovni profesor.
9. 2019.
Dragi Borise,
hvala Vam za komentare, sugestije i ispravke. S veseljem i zahvalnošću uvažavam svaku Vašu autorsku primjedbu u želji da budem što bolji prevodilac-suautor. Zato Vas molim da nađete i ubuduće vremena za pomno čitanje prevedenih pjevanja, kako bi to velebno djelo što izvornije zasjalo i na hrvatskom književnom obzorju.
U privitku Vam šaljem pozivnicu za promociju knjiga u mom prijevodu koja će se održati u prostorijama Slovenskog doma u Zagrebu. Veliko mi je zadovoljstvo što sam hrvatskim čitateljima otkrio Lojze Kovačiča i preveo tri njegova značajna romana – TRI ŽENE (fragmenti iz knjige Pet fragmentov), PRIDOŠLICE i KRISTALNO VRIJEME. Možda uspijete sebi rezervirati ovaj petak. Bit će to najprimjerenija prigoda za naše osobno upoznavanje. Nastavljam s prevođenjem Vaših pjevanja i srdačno Vas pozdravljam.
9. 2019.
Dragi Božo,
najljepša hvala za ljubazne riječi i pozivnicu za predstavljanje Vaših prijevoda Lojzeta Kovačiča, velikog književnika. Vi očigledno kao prevodilac jurišate na najteže borbene zadatke, što je danas rijetko i što me raduje, tu smo slični. Na žalost, taj dan imam obaveze na fakultetu. Želim Vam uspješno predstavljanje prijevoda, nakon takvog maratonskog rada to će biti praznik! Ostajemo u kontaktu. Svako dobro!
9. 2019.
Dragi Borise,
Sinoć sam na yutube-u gledao i slušao Vaše predavanje na Filozofskom fakultetu, održano početkom lipnja ove godine, u povodu stote obljetnice ljubljanskog Sveučilišta. Pravi užitak! To će mi zacijelo biti od velike pomoći kod prevođenja, jer vrlo je značajno slušati autora kao interpretatora vlastitih stihova, pratiti njegovo artikuliranje i svjedočenje o nadahnućima za pojedine pjesme. Vaš nastup prožeo me kao „vrata povrata“, vratili ste me u studentske godine na ljubljanskom Teološkom fakultetu od 1968. do 1970. godine. U povodu pedesete obljetnice ljubljanskog Sveučilišta tada je urednik Franci Zagoričnik objavio u studentskom listu Tribuna moju pjesmu posvećenu Frančeku Križniku, koji nas je (buntovne studente) oduševio svojim esejem pod naslovom Katoliški nihilizam u Sloveniji, a s kojim sam nešto kasnije tri godine prijateljevao u Münchenu… Podsjetili ste me na Dušana Pirjevca, čija predavanja sam kriomice slušao… Svoje prve pjesme nosio sam na ogled Edvardu Kocbeku u Veselovoj ulici. O, vrata nepovrata!
Dragi Borise, uistinu sam sretan i radostan zbog činjenice da nas je naše stvaralaštvo učinilo tako bliskima. Za tisak imam pripremljen rukopis zapisa, eseja, ogleda i pogleda pod naslovom ZDRAVICA DOBROSUSJEDSTVU HRVATA I SLOVENACA. Vrlo lijepu recenziju napisao je hrvatski književni kritičar Zdravko Zima. Knjiga bi trebala izaći iduće godine u izdanju Društva hrvatskih književnika. Rukopis šaljem u privitku. Nada se da ćete pronaći malo slobodnog vremena za čitanje. Vaše mišljenje, bolje reći recenzija koju bismo zajedno sa Ziminom objavili u pogovoru, bila bi za mene od velikog značenja.
9. 2019.
Dragi Božo,
zahvaljujem se na toplim riječima i lijepim uspomenama na studentske godine, koje su nam u vezi s profesorom Pirjevcem zajedničke. Raduje me da Vam se moje predavanje svidjelo. Budući da sam i sam prevoditelj, poznato mi je od kolikog je značenja poznavanje ozračja, boja, mirisa određenih razdoblja, kultura, gradova, događaja. I neizrecivo me raduje činjenica da Vi to intimno i osjećajno poznavanje posjedujete. Tu smo doista slični jedan drugome. Trenutno sam na putu u Istanbul i vraćam se u Ljubljanu za desetak dana.
10. 2019.
Dragi Borise,
u privitku Vam šaljem prijevod petog, šestog, sedmog i osmog pjevanja prvog sveska – Plutajuća kula. Tijekom prevođenja uistinu sam uživao kao pjesnik, teolog i filozof. Vaša me pjevanja sve više privlače. Ali su itekako zahtjevna, zato Vas molim da me upozorite na svako poskliznuće. Još malo i završit ću prvi svezak i poslati Vam preostala pjevanja, deveto, deseto i jedanaesto. Nakon što sve pregledate, volio bih Prvi svezak poslati uredništvu časopisa Forum što ga izdaje HAZU u Zagrebu. Zato Vam u privitku šaljem i Bilješku o autoru i molim Vas da istu nadopunite.
10. 2019.
Dragi Borise,
u privitku Vam šaljem deveto, deseto i jadanaesto pjevanje. Prvi svezak je, dakle, dovršen. Sada prevodim Pogovor Janeza Vrečka O poeziji kao povijesti i oživljenom epu, napisanom vrlo promišljeno i zanimljivo. Radim poprilično marljivo. Nadam se da će Serdarušić projekt prijaviti na natečaj Tradukija. Molim Vas da mi javite točan podatak o tome koliko stihova ima knjiga, jer će mi to vjerojatno trebati kod ispunjavanja prijavnice.
11. 2019.
Dragi Borise,
očekujem Vaše komentare uz deveto, deseto i jedanaesto pjevanje. Šaljem Vam prijevod Pogovora i molim Vas da ga proslijedite autoru dr. Janezu Vrečku, kako bi mi mogao poslati svoje primjedbe ili ispravke.
Dolazite li možda na ovogodišnji Interliber u Zagrebu od 12. do 17. studenog? Ja ću 16. studenog u 15 sati potpisivati na štandu nakladnika Alfa svoj novi roman Hitac u potiljak. To je biografski roman o životu, djelovanju i tragičnoj smrti prof. dr. Ljudevita Juraka, osnivača humane i animalne patologije u Hrvatskoj. Djelo nije samo biografija, već je i povijesni prikaz okolnosti u kojima se odvijao život velikog čovjeka i mučenika.
11. 2019.
Dragi Božo,
najprije želim istaknuti da su Vaši prijevodi izvanredno kvalitetni – ne samo radi značenjske vjernosti i dubinskog razumijevanja, već i jezično, stihovi na hrvatskom zvuče neobično lijepo i živahno. Za mene, koji sam Obitavališta duša napisao, izvanredan je užitak putovati tom lađom na drugom jeziku, u registrima i tonalitetima koji daju ovoj mojoj pjesničkoj ludosti novu nijansu boje, zvuk i senzibilnost.
Naišao sam na neke probleme, označio ih i komentirao uz rub Vašeg prijevoda – fajl Vam šaljem u privitku. Često se radi o “lažnim prijateljima”, riječima za koje se čini da imaju isto značenje u slovenskom i hrvatskom jeziku, a ipak su im značenja različita. Pritom moram naglasiti da je Vaše poznavanje slovenskog jezika zapanjujuće dobro.
Nisam bio u mogućnosti ranije odgovoriti – zbog operacije i brojnih službenih obveza na fakultetu te ostalih poteškoća, između ostalog i zbog prometne nesreće moje gospođe, belgijske (flamanske) spisateljice, na čiji auto je netko naletio, srećom bez sudbonosnih posljedica, ali s nužnim oporavljanjem. I upravo zbog toga ne mogu posjetiti ovogodišnji Interliber u Zagrebu.
11. 2019.
Dragi Božo,
evo, napokon vraćam komentirane prijevode devetog, desetog i jedanaestog pjevanja Prvog sveska Obitavališta duša. Kao što sam Vam pisao već uz prijevode ranijih pjevanja, oduševljen sam Vašim jezikoslovnim znanjem i sluhom na svim razinama pjesničkog jezika. Prvi svezak odlično zvuči na hrvatskom i ja sam kao autor vrlo zadovoljan činjenicom da je Vaša prevodilačka umjetnost pomoću specifičnosti hrvatskog jezika podarila mojim stihovima malo drugačiji emocionalni registar te na taj način proširuje polje poruke mojih stihova.
I da ne zaboravim: prva knjiga sadrži približno 9.000 stihova, druga 13.000, a treća 22.000, dakle, sveukupno 44.000 stihova. Pjesnička ludost! … i zato me utoliko više raduje činjenica da ste Vi također ludi, što je kompliment.
11. 2019.
Dragi Borise,
primio sam Vaš fajl, pročitao sve naznačene probleme. Zahvalan sam za „lažne prijatelje“, koje ste vrlo detaljno naznačili. Svi Vaši prijedlozi meni su dragocjeni i s velikom zahvalnošću zamijenio sam sve riječi ili značenja koja ste naznačili na marginama.
11. 2019.
Dragi Božo,
javljam da je Janez Vrečko oduševljen kvalitetom Vašeg prijevoda njegova Pogovora i da nema nikakvih primjedbi. Moj životopis je također u redu, predlažem jedino još dvije nadopune: prvi književni prijevod moje poezije na hrvatski bila je “Sveta Svjetlost”, izbor pjesama koji je 1996. izašao kod nakladnika Durieux, a pjesme su preveli Jadranka Matić Zupančič, Luko i Anamarija Paljetak te Željka Čorak. Možda ne bi bilo na odmet navesti i podatak da sam u ime Međunarodnog PEN-a 90-tih godina organizirao humanitarnu pomoć za bjegunce iz svih republika nekadašnje Jugoslavije te za pisce opkoljena Sarajeva.
12. 2019.
Dragi Borise,
šaljem Vam novogodišnji poklon – prijevod Drugog sveska – od dvanaestog do dvadeset i drugog pjevanja. Trudio sam se koliko sam najviše mogao, ali još uvijek se neki izrazi i rime mogu poboljšati. Vjerujem da ću uz Vaše komentare i primjedbe u tome uspjeti. Neka nam nova 2020. bude stvaralački radosna!
1. 2020.
Dragi Božo,
evo, konačno šaljem svoje komentare uz prijevod Drugog sveska. Ono što je daleko najvažnije jest činjenica da su prijevodi odlični, izričajno i muzikalno. Divim se i semantičkoj bliskosti. Svoje komentare napisao sam na margini Vašeg prijevoda.
2. 2020.
Dragi Borise,
teško je udovoljiti Vašem izričajnom poigravanju. Naslov sveska „Brez-dno“ u doslovnom prijevodu ne zvuči dobro na hrvatskom. Zato sam se odlučio za „Bez-dan“ u smislu tame ili dubine potpalublja iz koje se ne nazire dan, svjetlost.
Čestitam Vam na sočno sročenim srpskim stihovima na kraju 31. pjevanja! Očekujem Vaše komentare i primjedbe. Iz Frakture su mi javili da su projekt poslali na natječaj Tradukija. Nadam se da će biti prihvaćen.
U srijedu 12. veljače imam književnu večer u Slovenskom domu u Zagrebu (Masarykova 13) u sklopu obilježavanja Prešernova dana, a u petak 21. veljače u Karlovcu (Središnja knjižnica Slovenaca u Hrvatskoj) održat će se predstavljanje zbirke pjesama Tijela tišine Brane Senegačnika (u mom prijevodu) te predstavljanje mog romana Hitac u potiljak. Možda biste tom prilikom mogli s kolegom Senegačnikom doći u Karlovac, pa da se i osobno upoznamo?
2. 2020.
Dragi Božo,
najljepša hvala za prijevod Trećeg sveska. Nisam mogao odoljeti i odmah sam protrčao kroz to potpalublje gdje se otvara bez-dan. (Rješenje “bez-dan” kao prijevod za “brez-dno” je veoma dobro.) Oduševljen sam zvučanjem tih stihova na hrvatskom. Čini mi se da ima tekst drugačiji, ali autentičan i poetičan ton. Imam i osjećaj da pjevanja koja su tematski povezana s ratovima u 90-tim godinama zvuče kao svjedočenje, te su slike na hrvatskom emocionalno bolno bliske, dakako zbog teškog iskustva ratnog stradanja.
Hvala za kompliment da stihovi o pukovniku sočno zvuče na srpskom.
Iz Frakture su me kontaktirali u vezi s Tradukijem i pitanjem autorskih prava.
Na žalost, u Karlovac ne mogu doći, jer ću tada biti u Belgiji. Želim Vam uspješne nastupe u Zagrebu i Karlovcu. Prijevod Trećeg sveska pokušat ću što prije komentirati.
E-mail, 22. 2. 2020.
Dragi Božo,
evo, šaljem svoje komentare uz prijevod Trećeg sveska. Detaljno čitanje potvrdilo mi je prvi utisak da ta pjevanja i stihovi odlično zvuče na hrvatskom. Zato Vas molim da moje primjedbe uzmete kao blagonaklone i marginalne u usporedbi s kvalitetom prijevoda u cjelini. Kao što ćete vidjeti, najčešće se radi o “lažnim prijateljima”, riječima koje imaju isti etimološki korijen na slovenskom i hrvatskom, ali drugačije značenje, ponekad i nešto drugačiji emocionalni tonalitet. Međutim, ono što je najvaznije i što u Vašem prijevodu apsolutno postoji i stoji jest temeljito poznavanje slovenskog jezika, osjećaj za značenje i zvučanje, pjesnički dah i energija koji nose taj prijevod. Sretan sam da baš Vi prevodite Obitavališta duša, najdužu, najkompleksniju i u jezičkom smislu sigurno najtežu moju knjigu.
2. 2020.
Dragi Borise,
komentare sam primio i pročitao. Hvala na upozorenjima glede „lažnih prijatelja“ i emocionalnih tonaliteta. Time znatno doprinosite mom produbljivanju i boljem poznavanju hrvatskog i slovenskog jezika. Uvažio sam sve Vaše primjedbe i u tekst unio ispravke. Hvala Vam na informaciji o Aleksandru Todoroviću – Aci. Žao mi je što je svoj život okončao samoubojstvom. U sjećanje prizivam Nietschea i njegovu knjižicu Ecce Homo!
Prije nekoliko dana završio sam s prevođenjem Četvrtog sveska. Moram ga ponovno pregledati i dotjerati, tako da ga možete očekivati za tjedan ili dva. U nepuna dva mjeseca imao sam četiri predstavljanja svog romana Hitac u potiljak (Rogaška Slatina, gdje me među šezdesetak slušatelja iznenadio Tone Peršak iz Trzina; Marija Bistrica, Slovenski dom u Zagrebu i Gradska knjižnica u Karlovcu, gdje nije bilo puno slušatelja, ali bila je TV-ekipa i lijepo druženje).
Šaljem Četvrti svezak pod naslovom ‒ Duša je glagol. Uvod u fenomenologiju duša.
2. 2020.
Dragi Božo,
pa to je nevjerojatno, evo, već Četvrti svezak! Pokušat ću što brže pregledati i odgovoriti. Danas navečer imam u Trubarjevoj hiši literature u Ljubljani zanimljivo kolektivno pjesničko čitanje – zajedno sa Branetom Senegačnikom, Miklavžem Komeljem, Miljanom Cunta i Klarisom Jovanović. Još jednom hvala i svako dobro,
3. 2020.
Dragi Božo,
nadam se da Vas zemljotres nije pogodio i oštetio. Nadam se, također, da dobro podnosite opsadno stanje povodom epidemije koronavirusa. To je razlog zašto i ja kasnim s komentarima. Premda bih sada trebao imati puno slobodnog vremena, ja sam stalno zauzet nekim silnim obvezama. Uskoro ću Vam poslati komentare Vaših novih prijevoda.
Renata Zamida, direktorica JAK-a (Javne agencije za knjigu Republike Slovenije) obavijestila me da je Fraktura zamolila za subvenciju Vašeg prijevoda što je dobar znak. Želim Vam čvrsto zdravlje, mirne živce i svako dobro!
3. 2020.
Dragi Borise,
potres nas je u nedjelju ujutro jako zdrmao, ali kuća je čvrsta i svi smo dobro. Što se pak tiče izolacije zbog korona virusa, ja uglavnom sjedim pred računalom, odnosno pred Vratima nepovrata i prevodim. Prekjučer sam završio Peti svezak, ali prije negoli ga pošaljem na čitanje i ocjenu, moram prijevod još jednom temeljito pročitati i dotjerati.
Vjerujem da će direktorica Renata Zamida, odnosno Javna agencija za knjigu Republike Slovenije subvencionirati ovaj prijevod. Andrej Lovšin iz Tradukija piše mi da je Fraktura najbolji izdavač za naš projekt. Predložio mi je da se najprije prijavimo s jednom knjigom, a po dovršenju prve sa sljedećom. Dakle, sve skupa djeluje ohrabrujuće i ja se nadam da ću prijevod završiti najkasnije do kraja ljeta.
3. 2020.
Dragi Borise,
upravo sam pročitao Tvoj članak u časopisu Mladina. Čestitam na riječima neustrašiva duha u ovim kriznim situacijama! I sam imam dosta gorkih iskustava u vezi „kroćenja intelektualaca“. Znam da Te sada napadaju iz mnogih desničarskih utvrda, ali uzalud im trud, iza tebe je epska trilogija kojoj političari nisu dorasli, baš kao ni mnogi takozvani intelektualci.
3. 2020.
Dragi Božo,
jako si me razveselio svojim javljanjem i pružanjem potpore. Hvala, to mi mnogo znači! Upravo mi je angažman oko tih stvari uzeo mnogo vremena, što je ujedno i razlog zašto nisam poslao komentare uz Tvoj odličan prijevod.
U privitku šaljem izjavu “Bijeda političke klase: Krizni štab nesposobnih baraba”, iz koje možeš razabrati da nova Janševa vlada žustro napada Slavoja Žižeka, Darka Štrajna, Blaža Zgaga i mene zbog naših kritika. Hrvatske novine Nacional pisale su o tome.
4. 2020.
Dragi Božo,
evo, konačno šaljem komentare uz pjevanja Četvrtog sveska. Ne znam kako je s Tobom – ja u ovoj karanteni, u ovoj takozvanoj izolaciji, kad bih se trebao dosađivati zbog preobilja slobodnog vremena, imam mnogo više posla nego obično.
Spontano sam prešao na “Ti” – ako se slažeš, bilo bi lakše, a s obzirom na naše sudjelovanje i prirodnije. Tvoj prijevod je odličan, zvuči prirodno, prijatno sam iznenađen značenjem kojeg moj pjesnički tekst dobiva na hrvatskom, zahvaljujući Tvom prevodilačkom i, dakako, pjesničkom umijeću.
Zabrana kretanja iznenadila me na Bledu, što znači da nemam sve knjige i rječnike, ali ima to i dobru stranu, barem mogu popodne na šetnju po poljima i šumama. Nadam se da si Ti u redu. Pazi na zdravlje! Želim Ti lijepe uskrsne dane i svako dobro!
4. 2020.
Dragi Borise,
primio sam komentare. Hvala na primjedbama i ispravcima. Sve sam unio u finalnu verziju. Tvoju spontanost u vezi prelaženja na „Ti“ objeručke prihvaćam, jer Ti si prema meni „dečec“ kojeg mogu poslati po šibice (tak se to kod nas nekad govorilo).
Peti svezak poslat ću Ti poslije praznika, jer sam proteklih tjedana radio na rukopisu knjige ZDRAVICA DOBROSUSJEDSTVU HRVATA I SLOVENACA koja je dobila zeleno svjetlo i trebala bi ugledati svjetlo dana za koji tjedan u ediciji Male knjižnice Društva hrvatskih književnika.
Osjećam se zdravo i poletno, svaki dan odlazim sa svojim kućnim ljubimcem Aresom (zlatnim retriverom) na šetnju, četiri do pet kilometara po brežuljcima ponad rijeke Sutle, odakle se otvara predivan pogled na slovenske planine, sve do Kamniških Alpa.
Pozdrav Tebi i Moniki koja je predivno opjevana u Tvom eposu.
Nadam se da si lijepo i zdravo proživio uskrsne blagdane zajedno sa svojim najbližima. Meni je doista bilo lijepo s obiteljima sina Igora i dviju kćerki, Estere i Viktorije, te s unukom Noom i unučicama Leonardom i Noemi.
Šaljem Ti Peti zvezek– Duša prve žene, a preveo sam i većinu pjevanja Šestog sveska – Duša prvog pripovjedača, što znači da smo već na drugoj polovici knjige koju iz pjevanja u pjevanje sve radosnije prevodim.
4. 2020.
Dragi Božo,
nevjerojatan si – veseli me da Ti prevođenje tako zahtjevnoga djela ne zadaje velikih muka. Drago mi je da si uskrsne blagdane proslavio u obiteljskom krugu sa svojom djecom, unukom i unučicama. Nažalost, ja nisam imao tu sreću. Zabrana kretanja zatekla me na Bledu, djeca – sin i kćerka – žive u Ljubljani (zdravi, hvala Bogu, neka tako ostane!), a moja ljubav i dugogodišnja partnerica, belgijska (flamanska) spisateljica Monika van Paemel živi 1200 kilometara daleko. Baš sam se bio pripremio da autom otputujem do nje, kad ono, zatvorene su sve ceste. Ona je u redu, ali tri su joj rođaka umrla od koronavirusa, danas mi je javila o smrti zajedničkog nama znanca i kolege, književnog povjesničara.
Biti na Bledu u ovoj situaciji je u neku ruku privilegij: kad odnesem na poštu ovo pismo, poći ću na šetnju po poljima između Bleda i sela Koritno, u smjeru prema Savi. Preteklih nekoliko dana bilo je čarobno, a sutra će navodno snijeg.
E-mail, 29. 4. 2020.
Dragi Borise,
dobro sam i odlično se osjećam ovih dana. Poslije višetjednog „lockdowna“ ili restriktivnih mjera prošli vikend mogao mopgao sam opet provesti zajedno sa svojom partnericom Spomenkom Štimec, esperantskom spisateljicom i predsjednicom Hrvatskog saveza za esperanto. Ona ima stan u Zagrebu i kuriju u istočnom dijelu Hrvatskog zagorja, u općini Hrašćina, udaljenoj od Huma na Sutli 70 kilometara.Više od mjesec dana nismo se mogli sastajati…
Hvala Ti na komentarima, primjedbama i pohvalama. Sve primjedbe i ponuđena rješenja prihvaćam. A evo nekih pojašnjenja:
– „zaklad“ je na hrvatskom „blago, riznica“; kod prevođenja nisam mislio na poklade, ni govora!, nego na riječ „poklad“ iz vremena bosanskih vladara i velmoža, kad je ta riječ značila čuvanje dragocjenosti na sigurnom i zaštićenom mjestu. No, slažem se s Tobom i prihvaćam kao jednostavnije i bolje rješenje riječ „riznica“.
– prihvaćam „boja voćnih mrlja“ (iako se i madeži na koži često pojavljuju kao male tamnosmeđe mrlje)
– „škržat“ je na hrvatskom cvrčak, te životinjice pjevaju u krošnjama dalmatinskih smreka ili smrča (Nazor: „I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru stare smrče“); a pošto se kod Tebe pjesma ori u kukuruzištu, odlučio sam se za riječ „zrikavci“, jer njih svakog dana slušam kako pjevaju na obližnjim njivama…
– „bosi bog“ mi ne zvuči lijepo, može li „bog bosonog“? – U nicanju djevojačkih nogu krije se starodrevni bog bosonog?
Šaljem Ti Šesti svezak, predivno sjećanje na oca. Uživao sam u prevođenju stihova o istrebljivačima ušljiva svijeta, o Sinanu i Idrizu, o Pirjevcu, Kermauneru i drugima… Sanitetski govori kao da su pisani za današnju epidemiju! Najviše poteškoća zadavao mi je Sonetni vijenac, pogotovo Magistrale. Kod Tebe magistrale glasi SONCU OČETU SENC, u doslovnom prijevodu SUNCU OCU SJENA fali jedno slovo… dugo sam smišljao kako da pronađem još jedno slovo, dva ili tri stiha morao sam prepjevati, što je na kraju rezultiralo po meni zadovoljavajućim prijevodom SUNCU SVIH SJENA.
Prvomajske praznike provest ću u kuriji, doma se vraćam u ponedjeljak. Sretan Ti Praznika rada, dragi moj Pedante, Elegante, Galante, Šarmante!
E-mail, 30. 4. 2020.
Dragi Božo,
mnogo Ti hvala za divno pismo i za novi svezak kojeg si već preveo – kakvog li iznenađenja? Imaš li Ti možda prevodilačku školu čiji ti polaznici ropski crnče?! Nadam se da ih dobro hraniš, jer izvrsno prevode.
“Cvrčak” je riječ koju sam tražio. Stavi “cvrčak” ili “zrikavac”, kako Ti više odgovara. “Bog bosonog” je odlično rješenje. Prevođenje – a, bogami, i pisanje – akrostiha je muka. Akrostih “Suncu svih sjena” divno zvuči. Inače, kad sam prvi put napisao ovaj sonetni vijenac, 1982. godine pod jednostavnijim naslovom “Faeton” (objavljen je dvije godine kasnije u zbirci četiri sonetna vijenca “Kronanje – Krunidba”), akrostih je glasio “Suncu je ime Ante”, ali mi je otac zabranio da to objavim, tvrdeći da upotreba ličnih imena šteti književnosti, da nije važna – tu je taj ljevičar upotrebio fenomenološki hokus pokus – “Wirklichkeit (stvarnost)”, nego “dichterische Wahrheit (pjesnička istina)”. Isti smo problem imali kad sam prvi put upotrijebio obiteljske priče u dramskom obliku, kronici “Vojnici povijesti” (1988), kad sam morao ime obitelji promijeniti u Gruden, a i lična imena (tako moj otac Ante Novak tamo nastupa kao Tone Gruden).
Kaži svojoj partnerici da je bio moj stric Leo Novak velik pobornik esperanta, na taj jezik je prevodio slovensku poeziju, između ostalog Otona Župančiča. Njegov profesor esperanta bio je Henrik Haas, njemački pravnik, otac Herte Haas, Titove žene, divne gospođe koju sam ja zvao “teta Herta”, jer je bila prijateljica mog oca od djetinjstva dalje, braća Novak su je kasnije uveli u ljevičarski pokret. Leo Novak bio je skladatelj, dirigent i pijanist, organizator ilegalnog pokreta u Mariboru početkom 2. svjetskog rata, Gestapo ga je uhvatio i strašno mučio dva mjeseca; strijeljali su ga 30. listopada 1941. (O tome imam mnoge pjesme i pjevanja u drugoj knjizi pod naslovom Vrijeme očeva.)
Naša nona Leopoldina bila je Njemica. Kad su je doveli u mučionicu Gestapa u Mariboru, najprije se pravila da ne zna tko je mlad čovjek koji je bio potpuno izmrcvaren. Međutim, kad je postalo jasno da Nijemci znaju da je to njen sin Leo, ona je vikala na njih: »Što ste uradili s mojim sinom, ajme, ni rođena mati ga više ne prepoznaje?!« Gestapovski oficir, inače Nijemac iz Maribora, obeća da joj vratiti sina. I doista, 31. listopada 1941. netko je rano ujutro pozvonio na vrata. Kad je nona otvorila, pred njom je bio taj oficir Gestapa, rekavši: »Kao što znate, jer ste i sama Njemica, mi Nijemci uvijek držimo do svoje riječi. Obećao sam da ću vam vratiti sina – i, evo, držim obećanje: vraćam vam sina.« Kad je nona, iznenađena, pitala: »A gdje je on? Gdje je Leo?«, Nijemac je izvukao iza leđa zelenu konzervu s njegovim pepelom. (Poslije strijeljanja kremirali su ga, kako bi sakrili tragove mučenja.) Pedantno joj je izručio njegova poslednja pisma za ženu, roditelje i sestru Maru, spisak zaostavštine (među kojom je bila i partitura 5. Beethovnove simfonije), veoma korektno 29,46 Reichs maraka, vrećicu sa njegovom noktima i džepni sat, jedini materijalni znak njegova života, koji sam ja 60 godina kasnije na želju svog oca dao za 18. rođendan svome sinu koji nosi isto ime – Leo. Čitav skladateljski opus Lea Novaka krila je u svom klaviru u Ljubljani, u četvrti zvanoj Mirje, na Tršćanskoj cesti 42, Leova kolegica s Muzičkog konzervatorija Pavla Kanc. U ožujku 1945 saveznici su bombardirali njemački transportni konvoj i greškom bacili dvije, tri bombe na Mirje. Jedna je pala točno na tu kuću i na taj klavir, usmrtivši pianisticu i njenu majku, a čitav opus Lea Novaka otišao je istim putem kao i njegov stvaralac – u pepeo. Eto, to je sudbina Lea Novaka, kompozitora, ljevičara i esperantista, jedna od glavnih priča “Vrata nepovrata”. Uskoro ćeš stići na 7. kat lađe, u koncertnu dvoranu “La musica mai perduta” gdje simfonijski orkestar izvodi spaljene kompozicije Lea Novaka.
Tvojoj partnerici i Tebi, Božo, Božidare, Božji dare, želim svako dobro,
Boris
E-mail, 4. 5. 2020.
Dragi Borise,
Tvoja e-poruka o stricu Leu jako je raznježila i rastužila Spomenku koja je poznavala Hertu Haas, saznala od nje mnogo toga u vezi s dr. Henrikom Haasom, osnivačem prvog esperantskog društva u Sloveniji, te kao posebnu dragocjenost čuva Hertino pismo koje joj je napisala neposredno prije smrti.
Spomenku jako zanima znaš li možda nešto više o Leovom prevođenju slovenske poezije na esperanto, jer koliko je njoj poznato, to nije zabilježeno u povijesti esperantske književnosti, a svakako bi trebalo zabilježiti.
Oboje smo ostali zgranuti nad sudbinom Lea Novaka, ljevičara i esperantiste. Spomenka mi reče da je njemački esperantist dr. Ulrich Lins (studirao povijest, političke znanosti i japanologiju) prije nekoliko godina objavio knjigu „Die gfährliche Sprache. Die Verfolgung der Esperantisten unter Hitler und Stalin“. Zanima nas je li Leo Novak bio osuđivan i kao esperantist, a ne samo kao ljevičar?
Spomenka i ja željno očekujemo da što prije prođe sve ovo s korona virusom, pa da Tebe i Tvoju partnericu Moniku, barunicu van Paemel, možemo pogostiti u zagorskoj kuriji, gdje ćemo uz roštilj i zagorsku kapljicu razgovarati o zajedničkim zanimljivim temama. A dotle srdačan pozdrav i svako dobro,
Božo
E-mail, 6. 5. 2020.
Dragi Božo,
divno si preveo Šesti svezak, hvala Ti! Semantički točno, lijepo zvuči, jezik je gust (kao, uostalom, i u originalu), ali je prirodan i dobro se čita. Mojih primjedaba je relativno malo. Veoma cijenim da si se tako potrudio s pjesničkim slikama i formom, ritmom i zvučanjem. Zadivljujuće je kako dobro Ti je uspio prijevod sonetnog vijenca “Faetonova sjena”. Vidjet ćeš, tu imam neke prijedloge, prije svega zbog značenja, ali ne narušavaju, nego se drže hrvatskog akrostiha.
Hvala gospođi Spomenki na zanimanju za mog strica Lea Novaka. Njega je Gestapo mučio i poslije dva mjeseca strijeljao kao glavnog organizatora ilegalne organizacije u Mariboru, kamo ga je Centralni komite KP Slovenije kao svog člana poslao da organizira otpor protiv njemačkih okupatora, mada je to – po svjedočenju mog oca – značilo da ide u smrt, jer je Leo bio Mariborčan te su ga svi poznavali. Bio je, doduše, zajedno s mojim ocem, majstor maske, ali ipak je to bila – kao što mi je otac oprezno nagovijestio – osuda na smrt, možda i potpuno svjesna politička manipulacija i likvidacija od strane CK KPS. Moj otac je tada pokušao da mu spriječi odlazak u Maribor, ali mu to nije uspjelo. I Leo i moj otac Ante i najmlađi brat Mirko išli su 6. travnja boriti se protiv nijemačkih okupatora, tako da nipošto nisu poštovali pakt između Stalina i Hitlera. Sve je to zanimljivo i u svjetlosti činjenice da je bila njihova majka, naša nona, Njemica. U stanu sestre Mare, najstarije u toj generaciji, pianistice, Gestapo je racijom na početku kolovoza 1941 razbio jezgru mariborske ilegalne organizacije, nju su poslali kao prvu Slovenku u Ravensbruck, njezinog sina Maksa u Mauthausen, a sina Leona u Buchenwald. Leon je preživjeo, Maksa su kao komesara 2. pohorskog bataljuna vlastiti drugovi staljinističkom glupošću osudili kao gestapovskog agenta i umertili ga mučenjem na žeravici. Slična sudbina zadesila je i mog strica Mirka koji je bio likvidiran od strane vlastitih drugova po nalogu Glavnog štaba i CK KPS. Stariji brat mog oca Rudolf prije drugog svjetskog rata živio je u Zagrebu, bio je državljanin NDH i mobiliziran na Istočni front, gdje je prebjegao na rusku stranu, borio se kao crvenoarmejac (mada nije bio komunist) i onda je nestao, poslednji trag bila mu je bolnica za tifus u Sibiru; njegov sin Veljko bio je interniran u Njemačkoj, gdje je poginuo prilikom bombardiranja. Najstariji očev brat Jerolim (Jerko) bio je vojni pilot i međunarodni zrakoplovni as; umro je u nesreći 1933. godine. Tradicija dalmatinskih imena u obitelji proizilazi iz činjenice da je djed, austro-ugarski oficir Anton Novak, bio slavenofil, te su ga za kaznu često premještali iz kasarne u kasarnu, većinom po Dalmaciji.
Od Leovih stvari ostalo je tek nekoliko stranica partitura, većinom u vezi s nekim koncertom lakšeg karaktera iz druge polovine 30-tih godina, gdje je nastupala i njegova tadašnja zaručnica, glumica Milena Godina. Negdje sam vidio i neke stihove njegovih prijevoda Župančiča na esperanto, ali moram ponovno pretražiti papire koji su mi došli u ruke nakon očeve smrti. Sasvim je moguće, i čak vjerojatno, da je većina njegovih prijevoda na esperanto doživjela istu sudbinu kao i čitav njegov skladateljski opus, prilikom bombardiranja Ljubljane u ožujku 1945. Ali neki podatci o njegovoj prevodilačkoh djelatnosti ipak postoje, pa ću ih pokušati naći. O tome mi je pričao i otac.
Ako želiš, poslat ću Ti analizu Leove sudbine koju je napisala odlična povijesničarka Mateja Ratej, također iz Maribora. Ona upotrebljava i moje stihove u vezi sa Leovom sudbinom, prije svega iz zbirke “MOM: Mala Osobna Mitologija” (2007), kojom sam u stvari počeo pisati ep. Na hrvatski ju je, inače, preveo moj dragi prijatelj Tonko Maroević; izašla je kot Matice hrvatske (ogranak Dubrovnik) 2011. godine.
Leo Novak je jedan od glavnih junaka mog epa. Najviše pjesama o njemu je u drugoj knjizi, Vrijeme očeva. Svaka od tri knjige epa Vrata nepovrata je cjelina, ali se nadovezuje na druge dvije knjige i stvara s njima višu cjelinu. Prva knjiga, Zemljeovidi nostalgije, je ogroman uvod, geografija sjećanja i nostalgije, najpoetičnija između sve tri knjige. Druga je najepskija. A treća je zasigurno najkompleksnija.
Mnogo hvala i za ljubazan poziv da Vas sa Monikom posjetimo u Zagorju. Isto važi i za vas dvoje, da se nađemo u Sloveniji. Kao što vjerojatno znaš, epidemija je u Belgiji poprimila težak oblik, i to s brojnim žrtvama. Među njima su tri Monikina rođaka. Monika je srećom mudra i hrabra. Htio sam otputovati do nje, ali su neposredno prije toga zatvorili sve granice.
Dragi Božo, pazi na sebe in na svoju gospođu!
Svako dobro,
Boris
5. 2020.
Dragi Borise,
hvala za dragocjene primjedbe i pojašnjenja, a ponajviše za komplimente… Spomenka Te lijepo moli da ponovno potražiš papire s Leonovim prijevodima Župančiča na esperanto. Ona je prije nekoliko godina surađivala s Tonkom Maroevićem, zato mu je jučer poslala zamolbu s prijedlogom da održi predavanje na književnoj večeri u prostorijama Hrvatskog saveza za esperanto.
Evo, šaljem prijevod Sedmog sveska. Ovo je dosad najopsežniji svezak i zahtijevao je malo više vremena. Nažalost, nemam nikakve prevoditeljske radionice, pa da netko „crnči“ umjesto mene. Ja sam individualist i sve uradim sam, pisac i prevoditelj koji sjeda za računalo rano ujutro. Takav radni ritam ucijepili su mi odgojitelji u zagrebačkom sjemeništu, kad smo se budili u pola pet ujutro…
Ovaj mi je svezak posebno drag zbog pjesama u pjevanjima Blagovaonica srca, Muzej prvih ljubavi, Muzej spomen-sličica, Koncertna dvorana i Svemirska knjižnica… Slažem se da poezija nije tek puki čar riječi, već je čisti dar koji živi i razdaje se u čudesnim sjećanjima na Biljanu Jovanović, Susan Sontag, šaptačicu Lučku, Bertu Bojetu, Rudija Šeliga, Tarasa Kermaunera…
Nas dvojica smo i religiozno bliski jedan drugome, naime, obojica vjerujemo da je Bog u beskonačnoj milosti podario čovjeku samog sebe, da progovara kroz nas kao krhak, prhak glas. U milijunskim šumovima moguće je osjetiti izljev duše u prapočelo božanstva. S posebnim pijetetom prevodio sam pjesme posvećene Tvom stricu Leonu Novaku… No, prilično poteškoća zadavalo mi je prevođenje sonetnog vijenca… Nastojao sam što dosljednije pronaći hrvatsko zvučanje sadržajno nabijenih rima… S nestrpljenjem očekujem Tvoju prosudbu i komentare. Nadam se da ćemo se uskoro svi skupa (Monika, Ti, Spomenka i ja) moći družiti u Hrvatskom zagorju ili na Bledu.
7. 2020.
Dragi Božo,
nadam se da si u redu, kao i Tvoja gospođa Spomenka. Evo, konačno šaljem komentare uz odličan prijevoda Sedmog sveska. Potrajalo je neko vrijeme, djelimično zbog mojih brojnih obaveza, ali i zbog izvanrednog obima ovog sveska knjige te jezičkih problema s kojima si se ovdje borio i izborio. Ustanovio sam da je jezik mnogo kompleksniji nego u ranijim svescima, a od pjevanja do pjevanja se i mijenja. Često se tu igram riječima, što si fino i duhovito prenio. Čestitam Ti za izvanredno jezičko umijeće, sluh za zvučanje i semantičke nijanse te odlična rješenja koja si našao. A najznačajniji je utisak cjeline tih pjesama, pjevanja i čitavog sveska, na kraju, jasno, i čitave knjige. Ti si na toj razini postigao nevjerojatnu snagu: sa svom pažnjom do poetskih slika, ritma i eufonije Tvoj prijevod zvuči prirodno, a time mojim stihovima omogućava na hrvatskom i emocionalnu energiju. Velika Ti hvala za trud i značajno prevodilačko-poetsko ostvarenje!
7. 2020.
Dragi Borise,
primio sam komentare Sedmog sveska te uvažio sve Tvoje primjedbe i upozorenja. Zahvaljujući Tvojim sugestijama, postajem osjetljiviji za nijanse i zvukove svog materinskog hrvatskog jezika.
U privitku šaljem Osmi svezak – Pjesničke duše. Itekako sam se namučio ovim prijevodom. Ali, srećom, na muci razumijevanja Tvojih iskustava upotpunio sam svoja sjećanja na Šeherezadu, Sindbada, Dantea i brojne europske pjesnike, odao poštovanje pjesničkim očevima i starijoj pjesničkoj braći, te utvrdio znanje iz ars poetice i u potpunosti se slažem s Tobom glede „cijene poezije“.
7. 2020.
Dragi Božo,
Ti si stvarno nevjerojatan! Hvala Ti! Mogu zamisliti da su Pjesničke duše jezički veoma teške. Prionut ću čitanju i komentarima u slijedećim danima. Proteklih mjeseci i tjedana jako sam se angažirao u protestnom pokretu, prije svega pišući pjesme i proteste te nastupajući na različitim manifestacijama. Osjećam se pritisnutim uza zid i nemam nikakvu drugu mogućnost nego da se borim, a to u mom slučaju znači boriti se riječima, prije svega pjesmom. “Sloboda je glagol” postala je u neku ruku nezvaničnom himnom protestnog pokreta. Sada imamo i seriju protestnih večeri na vrtu Društva slovenskih pisaca pod tim naslovom.
7. 2020.
Dragi Borise,
primio sam Tvoje pismo i zahvalnu pjesmu studenticama i studentima. Svaka čast! Odmah iza toga stigla je i obavijest da je u časopisu POEZIJA izašao izbor pjesama iz Prvog sveska u mom prijevodu.
8. 2020.
Dragi Božo,
s osobitim veseljem javljam Ti da sam primio primjerak časopisa Poezija, u kojem je objavljen Tvoj odličan prijevod izabranih pjevanja iz Prvog sveska. Primjerak mi je poslao naš prijatelj Tonko Maroević, koji je ujedno član redakcije. Kod ponovnog čitanja, sada otisnutih prevedenih stihova, ponovno me oduševilo zvučanje stihova na hrvatskom jeziku, zahvaljujući Tvom izuzetnom trudu i sluhu. Na svjetlo dana izlaze dimenzije koje me iznenađuju kao autora.
Renata Zamida, direktorica slovenske Javne agencije za knjigu, javila mi je da je razgovarala s direktoricom Knjižnog sajma u Puli, gdje bismo u prosincu nas dvojica u suradnji s Frakturom predstavili Obitavališta duša. Očekujem dopis direktorice pulskog sajma. Razumije se, sve ovisi o korona virusu i epidemiološkim mjerama. Ali, valja nam unatoč epidemiji i dalje raditi i živjeti. Nekoliko puta pokušao sam otputovati u Belgiju kod Monike, ali uvijek bi me nešto spriječilo u tome, avionsku kartu morao sam zbog sve strožih epidemioloških mjera u Belgiji nekoliko puta produžiti, prodao sem čak i stari Golf te kupio novog, dovoljno jakog za tu razdaljinu, ali putovanje je zasad odloženo u neku neodređenu budućnost. Naime, Monika živi u Mechelenu, staroj prijestolnici nizozemskih zemalja između Bruxellesa i Antwerpena, gdje je situacija najopasnija. Upozorila me da ne dolazim, jer bi me odmah stavili u karantenu, bez ikakvog jamstva da bi karantenu mogao preživjeti kod nje. Još gore dogodilo bi se njoj, ako bi kojim slučajem došla na slovensku granicu. Boji se – nažalost opravdano – i slovenskog neprijateljstva prema strancima, kojemu smo godinama tegobno i bolno oboje bili izloženi. Sada se kampanja Janševe vlade protiv mene očituje i na terenu, skupine rasista deru se na mene u gostionicama i na cestama, kako me oni hrane i kako je vrijeme da nestanem iz njihove zemlje, jer „zna se tko jer u Sloveniji gospodar“. Ne plašim se njihova urlanja, ali s pravom sam ogorčen zato što su ti idioti već ranijih godina – a sada još značajnije – obilježili moj život i živote nas dvoje. Jedan od susjeda u Gorenjskoj, koji me već godinama drsko napada i kleveće, pitao me kad ću se naučiti slovenski pričati; premda sam ne zna sastaviti ni najkraću rečenicu na standardnom slovenskom jeziku. Ovdje me, inače, zovu „dotepencem“, što je itekako pogrdna oznaka za “pridošlicu”, a znači “skitnica, probisvijet, vagabund”, od glagola „dotepsti se – doskitatise, dolutati”. Srećom, velik dio Slovenaca drži me svojim pjesnikom, pogotovo u vrijeme održavanja prosvjeda na ulicama. Razumije se da je Moniki u tom pogledu mnogo gore. Ona je doduše mirna, mudra i oprezna, ali sada su i kod njih temperature podivljale, tako da je pored izvanrednog stanja zbog epidemije uvedeno i izvaneredno stanje zbog ljetnih vrućina. Nadam se da Ti i Spomenka nemate tih problema, da uživate u ugodnoj hladovini.
8. 2020.
Dragi Borise,
Spomenka ima uz svoju kuriju apartman za turiste, tako da se vikendima družimo u ugodnoj hladovini sa zanimljivim gostima iz Slovaške, Češke, Poljske, Ukrajine… Uživanje tijekom prevođenja Tvojih epskih pjevanja nadopunjujem „roštiljanjem“ ispod stogodišnje trešnje s ogromnim krošnjama. Slažem se s Tobom, valja nam dalje raditi, živjeti i očekivati vaš skori posjet kuriji na čudesnom, mirnom i raspjevanom brdašcu Hrvatskog zagorja.
Vjerujem da si čuo ili pročitao vijest o iznenadnoj smrti dragog nam Tonka Maroevića. Mene je vijest o naglom odlasku vratila našem nedavnom susretu, posve usputnom susretu u zagrebačkoj Masarykovoj ulici, kad me nije odmah prepoznao, a onda se od srca nasmijao. Poznavali smo se izdaleka, od prvih pjesničkih nagrada i ponekog letimičnog susreta. Znali smo jedan za drugoga, a najviše nas je zbližilo prevođenje Tvog eposa. Namjeravao sam mu poslati dovršen prijevod treće knjige, ali nikako nisam uspio pronaći njegovu e-adresu, što mi je postalo sasvim razumljivo sada, dok čitam kako je ujutro kupio srdele, a popodne ga prekinulo srce.
Šaljem Ti Deveti svezak i pogovor pod naslovom „Uz prevođenje Obitavališta duša, treće knjige eposa Vrata nepovrata“. Pročitaj prvo pogovor i pošalji mi svoje primjedbe ili nadopune, jer bih taj tekst rado poslao Biljani Romić, urednici Trećeg programa Hrvatskog radija, i Mladenu Machiedu, uredniku Akademijina časopisa Forum. Komentare uz deveti svezak pošalji mi najkasnije do sredine rujna, kako bih mogao kompletan prijevod s pogovorom predati izdavaču početkom listopada.
8. 2020.
Dragi Božo,
doista imam strašno puno radnih obaveza, a i problema. Evo, da Te utješim, pretipkavam posljednje Tonkovo pismo s poštanskim žigom mjeseca svibnja. U vezi s Tvojim prijevodima Obitavališta duša Tonko je napisao: “Dragi Borise, (…) Moram ti se javiti prilikom novog čitanja dijelova tvojega epa. Naime, Božidar Brezinščak Bagola poslao mi je prepisku s tobom i svoje prijevode niza poglavlja, uglavnom desetak onih što se odnose na očevu epopeju i tvoj odnos s njim. Ostao sam zadivljen, kao da ih po prvi put čitam, i javljam ti se zapravo samo stoga da ti kažem kako i u prepjevu (koji je dosta vjeran, pogotovo s obzirom na neke tvoje opravdane intervencije) imaju snagu autentičnog iskaza, strastvenog i ništa manje nježnog govorenja. Možda sam bio nepravedan kad u nizu praćenja tvojeg pisanja nisam poklonio opravdanu pažnju najemotivnijim mjestima, baveći se valjda više samom konstrukcijom i civilizacijskim kontekstom, a sad vidim kako je ep prepun čiste lirike. Toliko o tome. Veseli me, dakako, što se kolega Bagola odlučio za prepjev. Nisam zavidan, jer znam koliko je teško i nezahvalno boriti se sa smislom i oblikom. (…) Budi miran, to jest bavi se drugim nemalim problemima što nam ih zadaje i samo vrijeme (odgovarajuće nevrijeme), a samo primi znakove moje neravnodušnosti, iskaze dobrih želja i seriju prijateljskih srdačnih pozdrava, Tvoj Tonko”
Mislim da ove Tonkove riječi predstavljaju lijepu ocjenu Tvojih prijevoda – da do izražaja dolazi poezija. Sve su ostalo nijanse.
9. 2020.
Dragi Božo,
šaljem Ti komentiranu verziju Osmog sveska. Kao što sam Ti već rekao, prijevod je odličan, ali je moj prvi utisak, da ću sa komentiranjem i popravljanjem ovog sveska imati manje posla, bio pogrešan. Uz to radi se o svesku koji je veoma obiman.
Problemi su različiti, djelomično semantički, a djelomično i pjesnički; tako sam Ti morao prilično popraviti skoro čitav ciklus “gorkih haikua”, jer se uopće nisi pridržavao silabičkih pravila. Ni ja ne mislim da je potrebno držati se toga apsolutno (na kraju krajeva, broj slogova na japanskom i na našim jezicima nije potpuno ista stvar), ali je ipak potrebna što veća kondenzacija.
Veoma sam Ti zahvalan da si moju pjesničku “ludost” udvostručio svojom prevodilačkom. Imam veoma dobar osjećaj i oko kvalitete Tvojih prijevoda i oko kvalitete naše suradnje. Zato Te lijepo molim da me ne požuruješ, jer ja na ovom prijevodu, koji mi mnogo znači, radim sa svim snagama, koliko mogu. Više i brže nije moguće. A pošto knjiga izlazi tek iduće godine, mislim da neće biti problema ni s izdavačkom kućom.
9. 2020.
Dragi Borise,
oprosti mi ne preuzetnosti (pa čak i neprimjerenoj drskosti!) glede požurivanja. Itekako sam svjestan Tvog autorskog angažmana i pomoći u mom prevodilačkom stvaralaštvu. Neizmjerno sam Ti zahvalan na uloženom trudu (3 mjeseca pažljivog iščitavanja i komentiranja). Iz Tvojih komentara mnogo sam naučio kao prevoditelj i vjerujem da će ovo biti moj najbolji prijevod.
Prošlog četvrtka bio sam u Zagrebu na otvaranju festivala „Stih u regiji“. Svečano otvorenje bilo je posvećeno Tonku Maroeviću. O njemu su govorili organizatori, urednici časopisa Poezija Ivan Herceg i Ervin Jahić, te poznavatelji njegova rada Pavao Pavličić, Krešimir Bagić, Miroslav Mićanović, Tomislav Brlek i Davor Šalat. Ervin Jahić je u svom izlaganju spomenuo kako mu je Tonko zanosno pričao o Tvom eposu VRATA NEPOVRATA. Pritom je posebno istaknuo da je u časopisu Poezija preveden dio iz treće knjige eposa te pred cijelim skupom pozdravio mene kao prevoditelja i čestitao mi na tom pothvatu.
Istog dana javila mi je tajnica Foruma, časopisa HAZU, da su prije nekoliko mjeseci dobili od akademika Tonka Maroevića prijevod Tvojih pjesama te će ih objaviti u narednom broju. Zato je moj izbor iz Obitavališta duša odgođen za jedan od kasnijih brojeva…
Pročitao sam Tvoj članak u Nacionalu i ostao zadivljen Tvojim objektivnim i humanistički uvjerljivim raskrinkavanjem „janšaizma“. Nadam se da će i mnogi čitatelji biti jednako zadivljeni. Čestitam Ti na radišnosti i stvaralačkoj neustrašivosti.
9. 2020.
Dragi Božo,
potpuno je normalno da kod takvog gigantskog projekta – mog pjesničkog, a Tvog prevodilačkog – dolazi i do nesporazuma. S olakšanjem uzimam Tvoju informaciju da se nikud ne žuri. Naravno, pokušat ću što ranije pregledati Deveti svezak te napisati i poslati komentare.
Još uvijek sam pod dubokim dojmom Tonkove smrti. Moj “Nekrolog u vječitom sadašnjem vremenu” bio je više puta objavljen na različitim portalima, također i na portalu Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, a u tiskanom obliku bit će objavljen u narednom broju Sodobnosti. Tu spominjem i Tebe i Tvoj prijevod Obitavališta duša.
Imperijum zla zasad nije odgovorio na moj članak “Krugovi pakla od Srebrenice do Slovenije”, vjerojatno su u nedoumici kako odgovoriti, jer stvari koje navodim su dokumentirane. Ali će sigurno udariti po meni, izmislit će neku ogavnost i natjerati primitivce da me mjesecima napadaju, tako to ide u ovim krugovima pakla. Dobro, i to ćemo podnijeti, ali se plašim da je sve to samo početak. Zato mi toliko više znače lijepe stvari, među koje spada i Tvoj prijevod, dragi prijatelju.
9. 2020.
Dragi Božo,
vraćam Ti komentirani i korigirani prijevod Devetog sveska. Uza svu zahvalnost i oduševljenje nad Tvojim uglavnom odličnim prijevodom, ovaj put moram biti do Tebe i djelimično kritičan. I ranije sam već primjetio da se broj problema u prijevodu povećavao, a u ovom posljednjem svesku porastao je do kritične točke, prije svega u vezi s nekim tradicionalnim pjesničkim oblicima. Kao što sam već ranije spomenuo, imaš problema sa silabičkom strukturom u brojnim haikuima, ali tu ne zahtijevam od Tebe da za svaku cijenu poštuješ broj slogova, nego da što više zgusneš izraz. Kod španjolske forme Glosa i sonetnog vijenca Krunidba ne poštuješ princip ponavljanja stihova, što u osnovi ruši formu. Da ne bude nesporazuma: ja ne očekujem od Tebe da perfekcionistički kristaliziraš formu kao što to prakticira Luko Paljetak. Ti si jak u prirodnom zvučanju stihova što im daje emocionalnu vrijednost. Ali način kako si preveo tu glosu i sonetni vijenac do te mjere ruši te forme, da u ovoj verziji ti dijelovi knjige ne mogu ići u tisak. Očekujem, dakle, da ćeš poštovati moje primjedbe i korekcije.
Raduje me da se taj problem ne pojavljuje u koroni Zemljovid odsutnoti iz druge polovine sveska. Korona je, inače, srednjevjekovna ciklična sonetna forma iz koje se razvio sonetni vijenac, “corona di sonetti” – čudno je danas upotrebljavati te stare pjesničke izraze u povijesnom kontekstu, obilježenom nekim drugim, smrtonosnim značenjem te iste riječi.
Značenja pojedinih riječi često žrtvuješ rimi, zanemarujući pri tom da je za zvučanje rime presudno i značenje. Rima nije samo puko ponavljanje istih glasova na kraju riječi, nego je zrcalna igra značenja koja obogaćuje riječi značenjima koje te iste riječi nemaju ni u svakidašnjem životu ni u rječnicima.
9. 2020.
Dragi Borise,
žao mi je što sam se toliko žurio s prevođenjem, i to još u ljetnim mjesecima, kad je koncentracija znatno slabija. Ispričavam se još jednom zbog svoje nemarnosti i hvala Ti na strpljivim intervencijama, jer mi je najiskrenije stalo do što boljeg prijevoda Tvog veličanstvenog eposa. Žao mi je Tvojih živaca i vremena. Zato sam dva dana i dvije noći radio na ispravljanju i dotjerivanju prijevoda preostalih pjevanja koje Ti šaljem u privitku.
Hvala Ti na kritičnosti u vezi s nekim tradicionalnim pjesničkim oblicima. Prizanjem da imam problema sa silabičkom strukturom u haikuima, sa španjolskim formama glosa, pa i sa sonetnim vijencima (daleko sam od pokojnog Maroevića i starine Paljetka). Za razliku od Tebe i Luke, koji ste po zvanju književnici, ja sam po zvanju samo diplomirani teolog i filozof.
Sve Tvoje primjedbe i korekcije uvažavam s poštovanjem i zahvalčnošću.
Ostajem jedino u nedoumici kod primjedbe da prijevod „Ali napadao // je snijeg“ ne odgovara potpuno. Mislim da snijeg ne može ustati, još manje može podizati ustanak. Snijeg može napadati. A budući da se u stihu ispred govori o napadu, čini mi se prijevod „ali napadao“ boljim… No, uvažio sam Tvoj prijedlog i stavio „A ustao“, premda riječ „ustao“ asocira na ustaštvo?!
Primjedba da je „žrebiček“ u hrvatskom jeziku „ždrebence“ ne prolazi. Kobila se oždrijebi, na svijet donosi ždrijebe… Beba konja naziva se ždrijebetom ili mladuncem… Riječ mladunac čini mi se hrvatski poetskijom, zato sam riječi „ždrebenceta“ zamijenio mladuncima: „najprije kobile s mladuncima, // potom kobile bez mladunaca, na sredini mladi konji“
Glede imenica „polje“ i „livada“ imao sam uvijek na umu da je polje čovjekovom rukom obrađen i zasijan komad zemlje (kukuruzno polje, pšenično polje); dok je livada prirodno polje bogato travom i raznolikošću cvijeća; pojam livada čini mi se prirodnijim i bližim tvom pjesničkom izričaju.
9. 2020.
Dragi Božo,
nemoj se suviše uznemiravati zbog problema s prijevodom! Nema prevodioca koji nije napravio i koju grešku, i meni se to dešavalo. Baš zbog toga je naš način intenzivnog radnog sudjelovanja najbolji mogući način da se greške smanje na minimum odnosno na ono područje koje pripada različitim i podjednako legitimnim interpretacijama.
Potpuno razumijem i to da se radi o tako ogromnom poduhvatu, da je uzburkanost radne energije i jezične invencije neizbježna, kako kod pisanja tako i kod prevođenja. Da i ne govorim o raznim obavezama kojima smo preopterećeni.
Što se tiče zvanja, dragi Božo, Ti si po formaciji teolog i filozof, a po vokaciji si pjesnik koji je na najboljem putu da postane i odličan prevodilac. Dobro je da si još jednom prošao kroz poslednja pjevanja Devetog sveska i čitave knjige. Hvala Ti!
9. 2020.
Dragi Borise,
natjerao si me da još jednom provjerim riječi „ždrijebac“ i „ždrijebe“. Ja, stari ždrijebac, prizanjem da su mladunci konji stariji od ždrijebadi, zato sam stihove ispravio i sada glase:
najprije kobile sa ždrijebetima, nato kobile
bez žrdrijebadi, na sredini mladi konji,
a na kraju stari žrdrijepci
Što se tiče “polja” i “livade”, davat ću prednost riječi „polje“, premda je livada u hrvatskom jeziku bliža narodnim pjesmama: „Na livadi pod javorom…“, „Livada zelena, curica malena“…
U četvrtak 1. listopada imam dogovoren sastanak sa Seidom, kad ću mu predati ispis kompletnog prijevoda. Bolje da ga osobno predam, nego šaljem poštom, tu paketinu od 1.000 tipkanih stranica! U razgovoru ću mu predložiti prevođenje druge knjige. Ne znam dokle je Paljetak stigao s prevođenjem prve? Vjerujem da će sve tri ugledati svjetlo dana kod Frakture.
9. 2020.
Dragi Božo,
evo, šaljem Ti komentiranu i popravljenu verziju Tvog prijevoda drugog dijela Devetog sveska.
Veoma sam zadovoljan kvalitetom prijevoda, prirodno i lijepo zvuči, što je veliko dostignuće, još posebno zbog krajnje teškog jezika koji se kreće na različitim razinama i sa različitim izraznim sredstvima. Nadam se da ćeš moći staviti nove korekcije u konačnu verziju prijevoda koju ćeš odnijeti Seidu Serdareviću.
Moram Ti skrenuti pažnju na najveći problem pri prevođenju VRATA NEPOVRATA: to je riječ “Postava”, ključni simbol i najviša moć čitavog epa, koja se pojavljuje u ključnim trenucima svake od triju knjiga. Na slovenskom je Postava dvosmislena riječ – „Lik, Figura, Stas, Rast“, a istovremeno i „Zakon“. To je Lik koji u najdramatičnijim trenucima intervenira u događanje, od početka prve knjige kad se pojavi u australskoj pustinji Pinnacles. Pošto sam primjetio da si tu riječ prevodio na različite načine, moramo se dogovoriti za jedan sam prijevod. Predlažem da se svuda gdje se pojavi riječ „Postava“ prevede kao „Lik Zakonik“. Kod Tebe je to jednom “Lik”, a drugi put “Knjiga zavjetna”, što previše naginje katolicizmu i ne odgovara potpuno prirodi tog Lika u VRATIMA NEPOVRATA. Možemo razgovarati o različitim mogućnostima prijevoda, ali moramo naći jedinstveno rješenje.
Kao što sigurno osjećaš, Obitavališta duša i čitava VRATA NEPOVRATA jesu na određen način religiozni tekst s intenzivnim odnosom prema kršćanskoj Bibliji, ali ne potpuno i ne uvijek. Isus mi je veoma blizak. No, usprkos toj bliskosti Tvoja prijevodna rješenja ponekad previše naginju jeziku konfesionalnog katolicizma, kao što je primjer s prijevodom “Postave” u “Knjigu zavjetnu”. Kao pjesnik vjerujem da je poezija potrebna religiji, jer joj daje svjež jezik – i baš zbog toga su ustaljene religiozne formulacije za poeziju opasne.
Molim Te, uzmi sve ove moje primjedbe kao potpuno marginalne u odnosu na osnovnu vrijednost o kojoj se radi – izvanredno prevodilačko postignuće koje govori ne samo o Tvojoj velikoj energiji, nego i o nevjerojatnom prevodilačkom i pjesničkom žaru.
10. 2020.
Dragi Borise,
hvala Ti na komentiranoj i popravljenoj verziji drugog dijela Devetog sveska. Sinoć sam do pola noći unosio korekcije u konačnu verziju i danas u 10,30 predajem Seidu gotov rukopis prijevoda u elektronskom obliku i ispisu koji je težak četiri kilograma i šesto grama!
Slažem se i sviđa mi se Tvoj prijedlog da se „Postava“ prevede kao „Lik zakonik“. Mučio sam se oko toga. Kao teologu bio mi je pred očima „Duh nad vodama“ i Mojsijeve ploče (Tora, Knjiga zakona). Ti si to odlično pjesnički sročio i držat ću se tog jedinstvenog rješenja.
10. 2020.
Dragi Božo,
veoma si me obradovao svojom jučerašnjom porukom, hvala Ti! Neobično me raduje da tako lijepo surađujemo i da ta suradnja ima tako veličanstven rezultat, zahvaljujući Tvojoj nevjerojatnoj energiji i umijeću. Dok si predavao izdavaču prijevod, bio sam u mislima s Tobom i Seidom,
11. 2020.
Dragi Borise,
prije tjedan dana (9. studenog) proslavio sam 73. rođendan i evo me u 74.godini! Osjećam se zdravo, veselo i stvaralački poletno. Pripremam svoju novu zbirku pjesama za tisak. Javio mi se urednik Frakture Roman Simić, koji će se dalje baviti mojim prijevodom i pripremom za tiskanje Obitavališta duša.
S velikom radošću pročitao sam vijest da je u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u ponedjeljak 16. studenog predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt proglasio nove članove, sedam redovitih članova, osam dopisnih članova i jedaneset članova suradnika. Među novim dopisnim članovima na prvom mjestu si Ti, dragi Borise. Srdačane čestitke! Sada su izgledi za prevođenje prve i druge knjige eposa Vrata nepovrata još izgledniji i vjerujem da ćemo u tome uspjeti.
Za objavljivanje priredio: Božidar Brezinščak Bagola
Dopisivanje prevoditelja s autorom
(Božidar Brezinščak Bagola – Boris A. Novak)
Poštovani kolega, gospodine Novak!
Dopisivali smo se prije nekoliko godina, kad sam prevodio i za tisak pripremao pjesme za knjigu OVDJE I SADA, panorama novijeg slovenskog pjesništva 2000.-2015. u kojoj su objavljene tri Vaše pjesme (Prošlost i budućnost; Pismo; Oproštaj).
Nedavno sam nazvao nakladnika iz Novog Mesta i pitao je li već netko prevodi na hrvatski Vaš epos VRATA NEPOVRATA. Naime, osobno sam spreman za taj posao, naročito za treću knjigu Obitavališta duša. Urednica, gospođa Jelka Ciglenečki, ovako mi je odgovorila: „Danas sam kontaktirala autora, Borisa A. Novaka (sva prava za prevođenje na strane jezike su njegova), te saznala da se prevođenjem prve knjige bavi Luko Paljetak, ali s obzirom na ogromnu količinu materijala ne možemo naravno biti sigurni da će on to moći dovršiti. Radi se o ogromnom projektu za koji će trebati možda više prevoditelja.“ Dakle, spreman sam i vrlo rado bih preveo na hrvatski treću knjigu pod naslovom OBITAVALIŠTA DUŠA, zato Vas molim da me obavijestite kako je Luko Paljetak zamislio taj projekt, kod kojeg hrvatskog izdavača bi prijevod trebao izaći. Dotični izdavač bi prijevod trebao prijaviti prevodiolačkoj mreži Traduki, sa sjedištem u Berlinu, koja prevoditelju podmiruje honorar, a nakladniku troškove za otkup autorskih prava. Dosad sam tako preveo roman Vinka Möderndorfera Nitko više ne piše pisma, roman Andreja E. Skubica Samo dođi doma i roman Lojze Kovačiča Kristalno vrijeme. Radujem se Vašem odgovoru i našoj suradnji tijekom prevođenja. Srdačan pozdrav iz Hrvatskog zagorja!
Poštovani kolega, gospodine Brezinščak,
najljepša hvala za ljubazno pismo i prijedlog da ste spremni prevoditi Obitavališta duša. Jelka Ciglenečki Vam je točno predočila sadašnju situaciju. Luko Paljetak, koji je dosad preveo velik broj mojih pjesama, poslao mi je prije nekog vremena prijevod početka prve knjige, Zemljovidi nostalgije, izrazivši mi želju da tu knjigu prevede u cijelosti, što sam naravno s veseljem prihvatio. Nakon toga je, kao što Vam je najvjerojatnije poznato, umrla njegova voljena žena Anuška, što je za njega strašan udarac. Poslao sam mu izraze svoje sućuti. Sada mu pišem pismo s opreznim pitanjem u vezi prevođenja mog epa. Ne znam kako će reagirati. Možda se u sadašnjem emocionalnom stanju ne može baviti prevođenjem, a možda je i obrnut slučaj – da će mu prevođenje pomoći te se opet uspravi na noge.
S obzirom na opseg epa VRATA NEPOVRATA osobno ne vidim problem u tome da ga prevodi više prevodiotelja, to bi čak moglo biti itekako smisleno. Ali, razumije se, potreban je odgovarajući dogovor. Stoga Vas molim za malo strpljenja i razumijevanje postojeće situacije. Još jednom Vam veliko hvala na lijepom poticaju.
Poštovani gospodine Brezinščak Bagola,
u vezi prevođenja mog epa na hrvatski napisao sam pismo Luki Paljetku. On se vrlo pohvalno izrazio o Vašim sposobnostima i postignućima. Na temelju Vašeg i Lukinog prijedloga čini mi se najboljim rješenjem da se Vi prihvatite prevođenja treće knjige epa, Obitavališta duša, koja je daleko najopsežnija. Luko će nakon određenog vremena nastaviti s prevođenjem prve knjige. Bit ću Vam zahvalan, ako mi pošaljete koji preveden odlomak. Vaša spremnost za tako velik prevodilački podvig mnogo mi znači. Ostajemo na vezi. Još jednom hvala i svako dobro!
Poštovani gospodine Novak,
u privitku Vam šaljem prijevod prvih dvaju pjevanja. Glede samog naslova knjige odlučio sam se za OBITAVALIŠTA DUŠA. Naime, slovenska riječ „bivališče“ može značiti prebivalište (za osobe), ili stanište (za životinje i biljke), ali za Boga, anđele, duhove i dušu primjernija je hrvatska riječ obitavalište (Biblija, Mk 5, 1: „Čim Isus iziđe iz lađe odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. Obitavalište je imao u grobnicama“).
S prevođenjem će zaista biti puno posla, pogotovo sa stihovima koji na slovenskom vrlo lijepo zvuče i rimuju se. Kao prevoditelj (i u neku ruku su-stvaralac) nastojat ću prije svega tako prevoditi da Vaši stihovi i na hrvatskom jeziku što izvornije i doslovnije lijepo zvuče.
Prije nekoliko dana poslao sam pisma namjere nekim zagrebačkim izdavačima (Disput, Ljevak, Breza, Sandorf), ali nitko ne odgovara. Želja mi je da zajedno s izdavačem prijavimo prijevod na Tradukijev natječaj. Možete li mi možda sami pomoći u traženju hrvatskog izdavača? S prevodilačkom mrežom Traduki (Andrej Lovšin) već godinama vrlo dobro surađujem. Nadam se da ćemo pravovremeno pronaći izdavača.
Veselim se našoj suradnji, ali i što skorijem susretu u Ljubljani ili ovdje, u Humu na Sutli, na hrvatskoj strani Sutlanskog podneblja, u neposrednoj blizini turističkog lječilišta Rogaška Slatina.
Poštovani gospodine Brezinščak Bagola, dragi Božidar,
najljepša hvala za poslani prijevod prvih dvaju pjevanja, koji je vrlo dobar i razveselio me. Detaljno pratite original, a istovremeno moji stihovi na hrvatskom zvuče prirodno i lijepo. Vraćam Vam tekstove s nekim svojim ispravcima i komentarima. Ali toga je, kao što ćete vidjeti, zaista malo.
Što se tiče mogućnosti objavljivanja u Hrvatskoj, dogodilo Vam se isto kao i meni sa slovenskim nakladnicima, koji su nekoliko puta odbijali moj ep, očito zbog razloga trgovačke prirode, pod izgovorom da tako debele knjige, a k tome još i pisane u arhaičkim stihovima, ne mogu biti komercijalno uspješne. Srećom, nakladnik Goga u novom Mestu, pokazao je od svih ostalih više hrabrosti i usudio se ep tiskati u tri zasebne knjige – a rezultati su i u komercijalnom smislu iznenađujući: prva knjiga doživjela je već dva ponovna izdanja, a druga i treća knjiga po jedno. Velik je interes i za prevođenje na strane jezike. Zbog dugogodišnjeg pisanja ovog epa izgubio sam donekle kontakt s hrvatskom nakladničkom situacijom, zato ću pitati prijatelje glede mogućnosti objavljivanja. Čim saznam nešto konkretnije, javit ću se. U potpunosti razumijem da tako velik prevodilački projekt treba imati jamstvo nakladnika i zajamčenu financijsku potporu. Meni svakako mnogo znači već sama činjenica da ste za prevođenje izabrali moju pjesničku ludost. Neka Vam to bude na čast – kao i sama kvaliteta prijevoda. Ostajemo na vezi. Nadam se da ćemo dočekati dan kad ćemo u ruci držati tisuću stranica Obitavališta duša (taj hrvatski prijevod naslova lijepo zvuči).
Poštovani i dragi Borise,
prosljeđujem Vam dopis g. Serdarevića, jednog od najvećih i najboljih hrvatskih nakladnika. Mislim da imamo šanse knjigu objaviti kod njega. Zato Vas molim da mu, temeljem ovog dopisa, napišete pismo i pošaljete knjigu.
Poštovani i dragi Božo,
to je odlična ideja! Seida već dugo znam, i sjajan je čovjek. Ja sam trenutno na putu. U Sloveniju se vraćam za dva tjedna, u prvoj polovici kolovoza, pa ću tada rado poslati Seidu knjigu. A pisat ću mu već ranije. Hvala za veliki trud i srdačan pozdrav!
Poštovani i dragi Borise,
temeljito sam pročitao i uvažio Vaše primjedbe. Zbog sumnje u ispravnost riječi spjev koja znači ep ovih sam dana opet uzeo u ruke Homerovu Odiseju. Odiseja je epos ili spjev koji su helenistički filozofi podijelili na 24 pjevanja. Danteova Božanstvena komedija ima uvodno pjevanje i tri dijela (Pakao, Čistilište, Raj) od kojih svaki ima po 33 pjevanja. Gundulićev Osman sastoji se od 20 pjevanja. Prema tome, Obitavališta duša sadrže 9 svezaka po 11 pjevanja ili ukupno 99 pjevanja. Zato sam uza sve Vaše primjedbe zamijenio riječ spjev riječju pjevanje. Slažete li se? Uskoro ću nastaviti s prevođenjem i poslati vam nekoliko novih pjevanja.
Poštovani i dragi Božo,
slažem se da se slovenska riječ “spev” zamijeni “pjevanjem”. Iste riječi imaju u našim jezicima djelomično različita značenja. Ostajemo u kontaktu.
Poštovani i dragi Borise,
jeste li se javili Seidu Serdareviću i poslali mu knjigu? Postajem nestrpljiv, jer malo je vremena ostalo za prijavu na natječaj Tradukija. Srdačan pozdrav i svako dobro.
Poštovani i dragi Božo,
Seidu Serdareviću sam po elektronskoj pošti poslao pdf verzije svih triju knjiga, tako da ima informaciju o cjelini. Prije desetak dana vrlo ljubazno mi je odgovorio, s ljetovanja na Korčuli, da će pregledati mogućnosti prikupljanja sredstava za objavljivanje. Ja se nadam da će se te mogućnosti naći.
Dragi Seide i Božo,
mnogo mi znači da je tako kvalitetna izdavačka kuća kao što je Fraktura zainteresirana za Obitavališta duša, tu moju pjesničku ludost, i da će to obimno i teško djelo prevesti prevodilac koji je i sam odličan pjesnik. Obojici hvala na spremnosti za tu zajedničku avanturu. Nadam se da će projekt privući i pažnju ustanova koje daju subvencije za prevođenje. Obojici velika hvala i srdačan pozdrav.
Poštovani i dragi Božo,
nisam mogao odmah odgovoriti, jer sam bio na putu. Veoma me raduje da je odlična izdavačka kuća Fraktura zainteresirana za tako obimno djelo kao što su Obitavališta duša. Dirnut sam i time da Vi već tako intenzivno prevodite tu za prevođenje tešku poeziju. To mi mnogo znači.
I ja se nadam da ćemo se uskoro sresti. Razgovarat ću sa Branetom Senegačnikom i drugim kolegama kako da Vas dovedemo u Ljubljanu i da ovdašnju javnost bolje upoznamo s Vašim gigantskim prevodilačkim opusom iz slovenske književnosti.
Dragi Borise,
šaljem Vam treće i četvrto pjevanje. Zanima me da li u sedmoj pjesmi Trećeg pjevanja citirate stihove iz Danteove Komedije? Ako je tako, onda Vas molim da navedete iz kojeg pjevanja su ti stihovi, kako bih se mogao konzultirati s hrvatskim prijevodima. U zadnjem stihu Trećeg pjevanja upotrijebio sam zbog rime riječ skut koja znači donji kraj ženske haljine; prednji dio odjeće koja pri sjedenju pokriva koljeno; ali znači i krilo ili okrilje. Očekujem Vaše primjedbe i sugestije te Vas najsrdačnije pozdravljam.
Dragi Božo,
najlepša hvala za prijevode trećeg i četvrtog pjevanja koji jako lijepo zvuče. I značenjski Vam je uspjela neobična bilskost s orginalom. U prvom stihu šeste pjesme Trećeg pjevanja upotrijebio sam početni stih Danteove Komedije. Vraćam Vam prijevode sa svojim komentarima i ispravcima na problematičnim mjestima, ali toga nema puno. Radujem se lijepoj suradnji. Nisam mogao odmah odgovoriti, jer sam se vraćao s godišnjeg odmora, a doma su me čekali ispitni rokovi na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, gdje sam zaposlen kao redovni profesor.
Dragi Borise,
hvala Vam za komentare, sugestije i ispravke. S veseljem i zahvalnošću uvažavam svaku Vašu autorsku primjedbu u želji da budem što bolji prevodilac-suautor. Zato Vas molim da nađete i ubuduće vremena za pomno čitanje prevedenih pjevanja, kako bi to velebno djelo što izvornije zasjalo i na hrvatskom književnom obzorju.
U privitku Vam šaljem pozivnicu za promociju knjiga u mom prijevodu koja će se održati u prostorijama Slovenskog doma u Zagrebu. Veliko mi je zadovoljstvo što sam hrvatskim čitateljima otkrio Lojze Kovačiča i preveo tri njegova značajna romana – TRI ŽENE (fragmenti iz knjige Pet fragmentov), PRIDOŠLICE i KRISTALNO VRIJEME. Možda uspijete sebi rezervirati ovaj petak. Bit će to najprimjerenija prigoda za naše osobno upoznavanje. Nastavljam s prevođenjem Vaših pjevanja i srdačno Vas pozdravljam.
Dragi Božo,
najljepša hvala za ljubazne riječi i pozivnicu za predstavljanje Vaših prijevoda Lojzeta Kovačiča, velikog književnika. Vi očigledno kao prevodilac jurišate na najteže borbene zadatke, što je danas rijetko i što me raduje, tu smo slični. Na žalost, taj dan imam obaveze na fakultetu. Želim Vam uspješno predstavljanje prijevoda, nakon takvog maratonskog rada to će biti praznik! Ostajemo u kontaktu. Svako dobro!
Dragi Borise,
Sinoć sam na yutube-u gledao i slušao Vaše predavanje na Filozofskom fakultetu, održano početkom lipnja ove godine, u povodu stote obljetnice ljubljanskog Sveučilišta. Pravi užitak! To će mi zacijelo biti od velike pomoći kod prevođenja, jer vrlo je značajno slušati autora kao interpretatora vlastitih stihova, pratiti njegovo artikuliranje i svjedočenje o nadahnućima za pojedine pjesme. Vaš nastup prožeo me kao „vrata povrata“, vratili ste me u studentske godine na ljubljanskom Teološkom fakultetu od 1968. do 1970. godine. U povodu pedesete obljetnice ljubljanskog Sveučilišta tada je urednik Franci Zagoričnik objavio u studentskom listu Tribuna moju pjesmu posvećenu Frančeku Križniku, koji nas je (buntovne studente) oduševio svojim esejem pod naslovom Katoliški nihilizam u Sloveniji, a s kojim sam nešto kasnije tri godine prijateljevao u Münchenu… Podsjetili ste me na Dušana Pirjevca, čija predavanja sam kriomice slušao… Svoje prve pjesme nosio sam na ogled Edvardu Kocbeku u Veselovoj ulici. O, vrata nepovrata!
Dragi Borise, uistinu sam sretan i radostan zbog činjenice da nas je naše stvaralaštvo učinilo tako bliskima. Za tisak imam pripremljen rukopis zapisa, eseja, ogleda i pogleda pod naslovom ZDRAVICA DOBROSUSJEDSTVU HRVATA I SLOVENACA. Vrlo lijepu recenziju napisao je hrvatski književni kritičar Zdravko Zima. Knjiga bi trebala izaći iduće godine u izdanju Društva hrvatskih književnika. Rukopis šaljem u privitku. Nada se da ćete pronaći malo slobodnog vremena za čitanje. Vaše mišljenje, bolje reći recenzija koju bismo zajedno sa Ziminom objavili u pogovoru, bila bi za mene od velikog značenja.
Dragi Božo,
zahvaljujem se na toplim riječima i lijepim uspomenama na studentske godine, koje su nam u vezi s profesorom Pirjevcem zajedničke. Raduje me da Vam se moje predavanje svidjelo. Budući da sam i sam prevoditelj, poznato mi je od kolikog je značenja poznavanje ozračja, boja, mirisa određenih razdoblja, kultura, gradova, događaja. I neizrecivo me raduje činjenica da Vi to intimno i osjećajno poznavanje posjedujete. Tu smo doista slični jedan drugome. Trenutno sam na putu u Istanbul i vraćam se u Ljubljanu za desetak dana.
Dragi Borise,
u privitku Vam šaljem prijevod petog, šestog, sedmog i osmog pjevanja prvog sveska – Plutajuća kula. Tijekom prevođenja uistinu sam uživao kao pjesnik, teolog i filozof. Vaša me pjevanja sve više privlače. Ali su itekako zahtjevna, zato Vas molim da me upozorite na svako poskliznuće. Još malo i završit ću prvi svezak i poslati Vam preostala pjevanja, deveto, deseto i jedanaesto. Nakon što sve pregledate, volio bih Prvi svezak poslati uredništvu časopisa Forum što ga izdaje HAZU u Zagrebu. Zato Vam u privitku šaljem i Bilješku o autoru i molim Vas da istu nadopunite.
Dragi Borise,
u privitku Vam šaljem deveto, deseto i jadanaesto pjevanje. Prvi svezak je, dakle, dovršen. Sada prevodim Pogovor Janeza Vrečka O poeziji kao povijesti i oživljenom epu, napisanom vrlo promišljeno i zanimljivo. Radim poprilično marljivo. Nadam se da će Serdarušić projekt prijaviti na natečaj Tradukija. Molim Vas da mi javite točan podatak o tome koliko stihova ima knjiga, jer će mi to vjerojatno trebati kod ispunjavanja prijavnice.
Dragi Borise,
očekujem Vaše komentare uz deveto, deseto i jedanaesto pjevanje. Šaljem Vam prijevod Pogovora i molim Vas da ga proslijedite autoru dr. Janezu Vrečku, kako bi mi mogao poslati svoje primjedbe ili ispravke.
Dolazite li možda na ovogodišnji Interliber u Zagrebu od 12. do 17. studenog? Ja ću 16. studenog u 15 sati potpisivati na štandu nakladnika Alfa svoj novi roman Hitac u potiljak. To je biografski roman o životu, djelovanju i tragičnoj smrti prof. dr. Ljudevita Juraka, osnivača humane i animalne patologije u Hrvatskoj. Djelo nije samo biografija, već je i povijesni prikaz okolnosti u kojima se odvijao život velikog čovjeka i mučenika.
Dragi Božo,
najprije želim istaknuti da su Vaši prijevodi izvanredno kvalitetni – ne samo radi značenjske vjernosti i dubinskog razumijevanja, već i jezično, stihovi na hrvatskom zvuče neobično lijepo i živahno. Za mene, koji sam Obitavališta duša napisao, izvanredan je užitak putovati tom lađom na drugom jeziku, u registrima i tonalitetima koji daju ovoj mojoj pjesničkoj ludosti novu nijansu boje, zvuk i senzibilnost.
Naišao sam na neke probleme, označio ih i komentirao uz rub Vašeg prijevoda – fajl Vam šaljem u privitku. Često se radi o “lažnim prijateljima”, riječima za koje se čini da imaju isto značenje u slovenskom i hrvatskom jeziku, a ipak su im značenja različita. Pritom moram naglasiti da je Vaše poznavanje slovenskog jezika zapanjujuće dobro.
Nisam bio u mogućnosti ranije odgovoriti – zbog operacije i brojnih službenih obveza na fakultetu te ostalih poteškoća, između ostalog i zbog prometne nesreće moje gospođe, belgijske (flamanske) spisateljice, na čiji auto je netko naletio, srećom bez sudbonosnih posljedica, ali s nužnim oporavljanjem. I upravo zbog toga ne mogu posjetiti ovogodišnji Interliber u Zagrebu.
Dragi Božo,
evo, napokon vraćam komentirane prijevode devetog, desetog i jedanaestog pjevanja Prvog sveska Obitavališta duša. Kao što sam Vam pisao već uz prijevode ranijih pjevanja, oduševljen sam Vašim jezikoslovnim znanjem i sluhom na svim razinama pjesničkog jezika. Prvi svezak odlično zvuči na hrvatskom i ja sam kao autor vrlo zadovoljan činjenicom da je Vaša prevodilačka umjetnost pomoću specifičnosti hrvatskog jezika podarila mojim stihovima malo drugačiji emocionalni registar te na taj način proširuje polje poruke mojih stihova.
I da ne zaboravim: prva knjiga sadrži približno 9.000 stihova, druga 13.000, a treća 22.000, dakle, sveukupno 44.000 stihova. Pjesnička ludost! … i zato me utoliko više raduje činjenica da ste Vi također ludi, što je kompliment.
Dragi Borise,
primio sam Vaš fajl, pročitao sve naznačene probleme. Zahvalan sam za „lažne prijatelje“, koje ste vrlo detaljno naznačili. Svi Vaši prijedlozi meni su dragocjeni i s velikom zahvalnošću zamijenio sam sve riječi ili značenja koja ste naznačili na marginama.
Dragi Božo,
javljam da je Janez Vrečko oduševljen kvalitetom Vašeg prijevoda njegova Pogovora i da nema nikakvih primjedbi. Moj životopis je također u redu, predlažem jedino još dvije nadopune: prvi književni prijevod moje poezije na hrvatski bila je “Sveta Svjetlost”, izbor pjesama koji je 1996. izašao kod nakladnika Durieux, a pjesme su preveli Jadranka Matić Zupančič, Luko i Anamarija Paljetak te Željka Čorak. Možda ne bi bilo na odmet navesti i podatak da sam u ime Međunarodnog PEN-a 90-tih godina organizirao humanitarnu pomoć za bjegunce iz svih republika nekadašnje Jugoslavije te za pisce opkoljena Sarajeva.
Dragi Borise,
šaljem Vam novogodišnji poklon – prijevod Drugog sveska – od dvanaestog do dvadeset i drugog pjevanja. Trudio sam se koliko sam najviše mogao, ali još uvijek se neki izrazi i rime mogu poboljšati. Vjerujem da ću uz Vaše komentare i primjedbe u tome uspjeti. Neka nam nova 2020. bude stvaralački radosna!
Dragi Božo,
evo, konačno šaljem svoje komentare uz prijevod Drugog sveska. Ono što je daleko najvažnije jest činjenica da su prijevodi odlični, izričajno i muzikalno. Divim se i semantičkoj bliskosti. Svoje komentare napisao sam na margini Vašeg prijevoda.
Dragi Borise,
teško je udovoljiti Vašem izričajnom poigravanju. Naslov sveska „Brez-dno“ u doslovnom prijevodu ne zvuči dobro na hrvatskom. Zato sam se odlučio za „Bez-dan“ u smislu tame ili dubine potpalublja iz koje se ne nazire dan, svjetlost.
Čestitam Vam na sočno sročenim srpskim stihovima na kraju 31. pjevanja! Očekujem Vaše komentare i primjedbe. Iz Frakture su mi javili da su projekt poslali na natječaj Tradukija. Nadam se da će biti prihvaćen.
U srijedu 12. veljače imam književnu večer u Slovenskom domu u Zagrebu (Masarykova 13) u sklopu obilježavanja Prešernova dana, a u petak 21. veljače u Karlovcu (Središnja knjižnica Slovenaca u Hrvatskoj) održat će se predstavljanje zbirke pjesama Tijela tišine Brane Senegačnika (u mom prijevodu) te predstavljanje mog romana Hitac u potiljak. Možda biste tom prilikom mogli s kolegom Senegačnikom doći u Karlovac, pa da se i osobno upoznamo?
Dragi Božo,
najljepša hvala za prijevod Trećeg sveska. Nisam mogao odoljeti i odmah sam protrčao kroz to potpalublje gdje se otvara bez-dan. (Rješenje “bez-dan” kao prijevod za “brez-dno” je veoma dobro.) Oduševljen sam zvučanjem tih stihova na hrvatskom. Čini mi se da ima tekst drugačiji, ali autentičan i poetičan ton. Imam i osjećaj da pjevanja koja su tematski povezana s ratovima u 90-tim godinama zvuče kao svjedočenje, te su slike na hrvatskom emocionalno bolno bliske, dakako zbog teškog iskustva ratnog stradanja.
Hvala za kompliment da stihovi o pukovniku sočno zvuče na srpskom.
Iz Frakture su me kontaktirali u vezi s Tradukijem i pitanjem autorskih prava.
Na žalost, u Karlovac ne mogu doći, jer ću tada biti u Belgiji. Želim Vam uspješne nastupe u Zagrebu i Karlovcu. Prijevod Trećeg sveska pokušat ću što prije komentirati.
E-mail, 22. 2. 2020.
Dragi Božo,
evo, šaljem svoje komentare uz prijevod Trećeg sveska. Detaljno čitanje potvrdilo mi je prvi utisak da ta pjevanja i stihovi odlično zvuče na hrvatskom. Zato Vas molim da moje primjedbe uzmete kao blagonaklone i marginalne u usporedbi s kvalitetom prijevoda u cjelini. Kao što ćete vidjeti, najčešće se radi o “lažnim prijateljima”, riječima koje imaju isti etimološki korijen na slovenskom i hrvatskom, ali drugačije značenje, ponekad i nešto drugačiji emocionalni tonalitet. Međutim, ono što je najvaznije i što u Vašem prijevodu apsolutno postoji i stoji jest temeljito poznavanje slovenskog jezika, osjećaj za značenje i zvučanje, pjesnički dah i energija koji nose taj prijevod. Sretan sam da baš Vi prevodite Obitavališta duša, najdužu, najkompleksniju i u jezičkom smislu sigurno najtežu moju knjigu.
Dragi Borise,
komentare sam primio i pročitao. Hvala na upozorenjima glede „lažnih prijatelja“ i emocionalnih tonaliteta. Time znatno doprinosite mom produbljivanju i boljem poznavanju hrvatskog i slovenskog jezika. Uvažio sam sve Vaše primjedbe i u tekst unio ispravke. Hvala Vam na informaciji o Aleksandru Todoroviću – Aci. Žao mi je što je svoj život okončao samoubojstvom. U sjećanje prizivam Nietschea i njegovu knjižicu Ecce Homo!
Prije nekoliko dana završio sam s prevođenjem Četvrtog sveska. Moram ga ponovno pregledati i dotjerati, tako da ga možete očekivati za tjedan ili dva. U nepuna dva mjeseca imao sam četiri predstavljanja svog romana Hitac u potiljak (Rogaška Slatina, gdje me među šezdesetak slušatelja iznenadio Tone Peršak iz Trzina; Marija Bistrica, Slovenski dom u Zagrebu i Gradska knjižnica u Karlovcu, gdje nije bilo puno slušatelja, ali bila je TV-ekipa i lijepo druženje).
Šaljem Četvrti svezak pod naslovom ‒ Duša je glagol. Uvod u fenomenologiju duša.
Dragi Božo,
pa to je nevjerojatno, evo, već Četvrti svezak! Pokušat ću što brže pregledati i odgovoriti. Danas navečer imam u Trubarjevoj hiši literature u Ljubljani zanimljivo kolektivno pjesničko čitanje – zajedno sa Branetom Senegačnikom, Miklavžem Komeljem, Miljanom Cunta i Klarisom Jovanović. Još jednom hvala i svako dobro,
Dragi Božo,
nadam se da Vas zemljotres nije pogodio i oštetio. Nadam se, također, da dobro podnosite opsadno stanje povodom epidemije koronavirusa. To je razlog zašto i ja kasnim s komentarima. Premda bih sada trebao imati puno slobodnog vremena, ja sam stalno zauzet nekim silnim obvezama. Uskoro ću Vam poslati komentare Vaših novih prijevoda.
Renata Zamida, direktorica JAK-a (Javne agencije za knjigu Republike Slovenije) obavijestila me da je Fraktura zamolila za subvenciju Vašeg prijevoda što je dobar znak. Želim Vam čvrsto zdravlje, mirne živce i svako dobro!
Dragi Borise,
potres nas je u nedjelju ujutro jako zdrmao, ali kuća je čvrsta i svi smo dobro. Što se pak tiče izolacije zbog korona virusa, ja uglavnom sjedim pred računalom, odnosno pred Vratima nepovrata i prevodim. Prekjučer sam završio Peti svezak, ali prije negoli ga pošaljem na čitanje i ocjenu, moram prijevod još jednom temeljito pročitati i dotjerati.
Vjerujem da će direktorica Renata Zamida, odnosno Javna agencija za knjigu Republike Slovenije subvencionirati ovaj prijevod. Andrej Lovšin iz Tradukija piše mi da je Fraktura najbolji izdavač za naš projekt. Predložio mi je da se najprije prijavimo s jednom knjigom, a po dovršenju prve sa sljedećom. Dakle, sve skupa djeluje ohrabrujuće i ja se nadam da ću prijevod završiti najkasnije do kraja ljeta.
Dragi Borise,
upravo sam pročitao Tvoj članak u časopisu Mladina. Čestitam na riječima neustrašiva duha u ovim kriznim situacijama! I sam imam dosta gorkih iskustava u vezi „kroćenja intelektualaca“. Znam da Te sada napadaju iz mnogih desničarskih utvrda, ali uzalud im trud, iza tebe je epska trilogija kojoj političari nisu dorasli, baš kao ni mnogi takozvani intelektualci.
Dragi Božo,
jako si me razveselio svojim javljanjem i pružanjem potpore. Hvala, to mi mnogo znači! Upravo mi je angažman oko tih stvari uzeo mnogo vremena, što je ujedno i razlog zašto nisam poslao komentare uz Tvoj odličan prijevod.
U privitku šaljem izjavu “Bijeda političke klase: Krizni štab nesposobnih baraba”, iz koje možeš razabrati da nova Janševa vlada žustro napada Slavoja Žižeka, Darka Štrajna, Blaža Zgaga i mene zbog naših kritika. Hrvatske novine Nacional pisale su o tome.
Dragi Božo,
evo, konačno šaljem komentare uz pjevanja Četvrtog sveska. Ne znam kako je s Tobom – ja u ovoj karanteni, u ovoj takozvanoj izolaciji, kad bih se trebao dosađivati zbog preobilja slobodnog vremena, imam mnogo više posla nego obično.
Spontano sam prešao na “Ti” – ako se slažeš, bilo bi lakše, a s obzirom na naše sudjelovanje i prirodnije. Tvoj prijevod je odličan, zvuči prirodno, prijatno sam iznenađen značenjem kojeg moj pjesnički tekst dobiva na hrvatskom, zahvaljujući Tvom prevodilačkom i, dakako, pjesničkom umijeću.
Zabrana kretanja iznenadila me na Bledu, što znači da nemam sve knjige i rječnike, ali ima to i dobru stranu, barem mogu popodne na šetnju po poljima i šumama. Nadam se da si Ti u redu. Pazi na zdravlje! Želim Ti lijepe uskrsne dane i svako dobro!
Dragi Borise,
primio sam komentare. Hvala na primjedbama i ispravcima. Sve sam unio u finalnu verziju. Tvoju spontanost u vezi prelaženja na „Ti“ objeručke prihvaćam, jer Ti si prema meni „dečec“ kojeg mogu poslati po šibice (tak se to kod nas nekad govorilo).
Peti svezak poslat ću Ti poslije praznika, jer sam proteklih tjedana radio na rukopisu knjige ZDRAVICA DOBROSUSJEDSTVU HRVATA I SLOVENACA koja je dobila zeleno svjetlo i trebala bi ugledati svjetlo dana za koji tjedan u ediciji Male knjižnice Društva hrvatskih književnika.
Osjećam se zdravo i poletno, svaki dan odlazim sa svojim kućnim ljubimcem Aresom (zlatnim retriverom) na šetnju, četiri do pet kilometara po brežuljcima ponad rijeke Sutle, odakle se otvara predivan pogled na slovenske planine, sve do Kamniških Alpa.
Pozdrav Tebi i Moniki koja je predivno opjevana u Tvom eposu.
Nadam se da si lijepo i zdravo proživio uskrsne blagdane zajedno sa svojim najbližima. Meni je doista bilo lijepo s obiteljima sina Igora i dviju kćerki, Estere i Viktorije, te s unukom Noom i unučicama Leonardom i Noemi.
Šaljem Ti Peti zvezek – Duša prve žene, a preveo sam i većinu pjevanja Šestog sveska – Duša prvog pripovjedača, što znači da smo već na drugoj polovici knjige koju iz pjevanja u pjevanje sve radosnije prevodim.
Dragi Božo,
nevjerojatan si – veseli me da Ti prevođenje tako zahtjevnoga djela ne zadaje velikih muka. Drago mi je da si uskrsne blagdane proslavio u obiteljskom krugu sa svojom djecom, unukom i unučicama. Nažalost, ja nisam imao tu sreću. Zabrana kretanja zatekla me na Bledu, djeca – sin i kćerka – žive u Ljubljani (zdravi, hvala Bogu, neka tako ostane!), a moja ljubav i dugogodišnja partnerica, belgijska (flamanska) spisateljica Monika van Paemel živi 1200 kilometara daleko. Baš sam se bio pripremio da autom otputujem do nje, kad ono, zatvorene su sve ceste. Ona je u redu, ali tri su joj rođaka umrla od koronavirusa, danas mi je javila o smrti zajedničkog nama znanca i kolege, književnog povjesničara.
Biti na Bledu u ovoj situaciji je u neku ruku privilegij: kad odnesem na poštu ovo pismo, poći ću na šetnju po poljima između Bleda i sela Koritno, u smjeru prema Savi. Preteklih nekoliko dana bilo je čarobno, a sutra će navodno snijeg.
E-mail, 29. 4. 2020.
Dragi Borise,
dobro sam i odlično se osjećam ovih dana. Poslije višetjednog „lockdowna“ ili restriktivnih mjera prošli vikend mogao mopgao sam opet provesti zajedno sa svojom partnericom Spomenkom Štimec, esperantskom spisateljicom i predsjednicom Hrvatskog saveza za esperanto. Ona ima stan u Zagrebu i kuriju u istočnom dijelu Hrvatskog zagorja, u općini Hrašćina, udaljenoj od Huma na Sutli 70 kilometara.Više od mjesec dana nismo se mogli sastajati…
Hvala Ti na komentarima, primjedbama i pohvalama. Sve primjedbe i ponuđena rješenja prihvaćam. A evo nekih pojašnjenja:
– „zaklad“ je na hrvatskom „blago, riznica“; kod prevođenja nisam mislio na poklade, ni govora!, nego na riječ „poklad“ iz vremena bosanskih vladara i velmoža, kad je ta riječ značila čuvanje dragocjenosti na sigurnom i zaštićenom mjestu. No, slažem se s Tobom i prihvaćam kao jednostavnije i bolje rješenje riječ „riznica“.
– prihvaćam „boja voćnih mrlja“ (iako se i madeži na koži često pojavljuju kao male tamnosmeđe mrlje)
– „škržat“ je na hrvatskom cvrčak, te životinjice pjevaju u krošnjama dalmatinskih smreka ili smrča (Nazor: „I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru stare smrče“); a pošto se kod Tebe pjesma ori u kukuruzištu, odlučio sam se za riječ „zrikavci“, jer njih svakog dana slušam kako pjevaju na obližnjim njivama…
– „bosi bog“ mi ne zvuči lijepo, može li „bog bosonog“? – U nicanju djevojačkih nogu krije se starodrevni bog bosonog?
Šaljem Ti Šesti svezak, predivno sjećanje na oca. Uživao sam u prevođenju stihova o istrebljivačima ušljiva svijeta, o Sinanu i Idrizu, o Pirjevcu, Kermauneru i drugima… Sanitetski govori kao da su pisani za današnju epidemiju! Najviše poteškoća zadavao mi je Sonetni vijenac, pogotovo Magistrale. Kod Tebe magistrale glasi SONCU OČETU SENC, u doslovnom prijevodu SUNCU OCU SJENA fali jedno slovo… dugo sam smišljao kako da pronađem još jedno slovo, dva ili tri stiha morao sam prepjevati, što je na kraju rezultiralo po meni zadovoljavajućim prijevodom SUNCU SVIH SJENA.
Prvomajske praznike provest ću u kuriji, doma se vraćam u ponedjeljak. Sretan Ti Praznika rada, dragi moj Pedante, Elegante, Galante, Šarmante!
E-mail, 30. 4. 2020.
Dragi Božo,
mnogo Ti hvala za divno pismo i za novi svezak kojeg si već preveo – kakvog li iznenađenja? Imaš li Ti možda prevodilačku školu čiji ti polaznici ropski crnče?! Nadam se da ih dobro hraniš, jer izvrsno prevode.
“Cvrčak” je riječ koju sam tražio. Stavi “cvrčak” ili “zrikavac”, kako Ti više odgovara. “Bog bosonog” je odlično rješenje. Prevođenje – a, bogami, i pisanje – akrostiha je muka. Akrostih “Suncu svih sjena” divno zvuči. Inače, kad sam prvi put napisao ovaj sonetni vijenac, 1982. godine pod jednostavnijim naslovom “Faeton” (objavljen je dvije godine kasnije u zbirci četiri sonetna vijenca “Kronanje – Krunidba”), akrostih je glasio “Suncu je ime Ante”, ali mi je otac zabranio da to objavim, tvrdeći da upotreba ličnih imena šteti književnosti, da nije važna – tu je taj ljevičar upotrebio fenomenološki hokus pokus – “Wirklichkeit (stvarnost)”, nego “dichterische Wahrheit (pjesnička istina)”. Isti smo problem imali kad sam prvi put upotrijebio obiteljske priče u dramskom obliku, kronici “Vojnici povijesti” (1988), kad sam morao ime obitelji promijeniti u Gruden, a i lična imena (tako moj otac Ante Novak tamo nastupa kao Tone Gruden).
Kaži svojoj partnerici da je bio moj stric Leo Novak velik pobornik esperanta, na taj jezik je prevodio slovensku poeziju, između ostalog Otona Župančiča. Njegov profesor esperanta bio je Henrik Haas, njemački pravnik, otac Herte Haas, Titove žene, divne gospođe koju sam ja zvao “teta Herta”, jer je bila prijateljica mog oca od djetinjstva dalje, braća Novak su je kasnije uveli u ljevičarski pokret. Leo Novak bio je skladatelj, dirigent i pijanist, organizator ilegalnog pokreta u Mariboru početkom 2. svjetskog rata, Gestapo ga je uhvatio i strašno mučio dva mjeseca; strijeljali su ga 30. listopada 1941. (O tome imam mnoge pjesme i pjevanja u drugoj knjizi pod naslovom Vrijeme očeva.)
Naša nona Leopoldina bila je Njemica. Kad su je doveli u mučionicu Gestapa u Mariboru, najprije se pravila da ne zna tko je mlad čovjek koji je bio potpuno izmrcvaren. Međutim, kad je postalo jasno da Nijemci znaju da je to njen sin Leo, ona je vikala na njih: »Što ste uradili s mojim sinom, ajme, ni rođena mati ga više ne prepoznaje?!« Gestapovski oficir, inače Nijemac iz Maribora, obeća da joj vratiti sina. I doista, 31. listopada 1941. netko je rano ujutro pozvonio na vrata. Kad je nona otvorila, pred njom je bio taj oficir Gestapa, rekavši: »Kao što znate, jer ste i sama Njemica, mi Nijemci uvijek držimo do svoje riječi. Obećao sam da ću vam vratiti sina – i, evo, držim obećanje: vraćam vam sina.« Kad je nona, iznenađena, pitala: »A gdje je on? Gdje je Leo?«, Nijemac je izvukao iza leđa zelenu konzervu s njegovim pepelom. (Poslije strijeljanja kremirali su ga, kako bi sakrili tragove mučenja.) Pedantno joj je izručio njegova poslednja pisma za ženu, roditelje i sestru Maru, spisak zaostavštine (među kojom je bila i partitura 5. Beethovnove simfonije), veoma korektno 29,46 Reichs maraka, vrećicu sa njegovom noktima i džepni sat, jedini materijalni znak njegova života, koji sam ja 60 godina kasnije na želju svog oca dao za 18. rođendan svome sinu koji nosi isto ime – Leo. Čitav skladateljski opus Lea Novaka krila je u svom klaviru u Ljubljani, u četvrti zvanoj Mirje, na Tršćanskoj cesti 42, Leova kolegica s Muzičkog konzervatorija Pavla Kanc. U ožujku 1945 saveznici su bombardirali njemački transportni konvoj i greškom bacili dvije, tri bombe na Mirje. Jedna je pala točno na tu kuću i na taj klavir, usmrtivši pianisticu i njenu majku, a čitav opus Lea Novaka otišao je istim putem kao i njegov stvaralac – u pepeo. Eto, to je sudbina Lea Novaka, kompozitora, ljevičara i esperantista, jedna od glavnih priča “Vrata nepovrata”. Uskoro ćeš stići na 7. kat lađe, u koncertnu dvoranu “La musica mai perduta” gdje simfonijski orkestar izvodi spaljene kompozicije Lea Novaka.
Tvojoj partnerici i Tebi, Božo, Božidare, Božji dare, želim svako dobro,
Boris
E-mail, 4. 5. 2020.
Dragi Borise,
Tvoja e-poruka o stricu Leu jako je raznježila i rastužila Spomenku koja je poznavala Hertu Haas, saznala od nje mnogo toga u vezi s dr. Henrikom Haasom, osnivačem prvog esperantskog društva u Sloveniji, te kao posebnu dragocjenost čuva Hertino pismo koje joj je napisala neposredno prije smrti.
Spomenku jako zanima znaš li možda nešto više o Leovom prevođenju slovenske poezije na esperanto, jer koliko je njoj poznato, to nije zabilježeno u povijesti esperantske književnosti, a svakako bi trebalo zabilježiti.
Oboje smo ostali zgranuti nad sudbinom Lea Novaka, ljevičara i esperantiste. Spomenka mi reče da je njemački esperantist dr. Ulrich Lins (studirao povijest, političke znanosti i japanologiju) prije nekoliko godina objavio knjigu „Die gfährliche Sprache. Die Verfolgung der Esperantisten unter Hitler und Stalin“. Zanima nas je li Leo Novak bio osuđivan i kao esperantist, a ne samo kao ljevičar?
Spomenka i ja željno očekujemo da što prije prođe sve ovo s korona virusom, pa da Tebe i Tvoju partnericu Moniku, barunicu van Paemel, možemo pogostiti u zagorskoj kuriji, gdje ćemo uz roštilj i zagorsku kapljicu razgovarati o zajedničkim zanimljivim temama. A dotle srdačan pozdrav i svako dobro,
Božo
E-mail, 6. 5. 2020.
Dragi Božo,
divno si preveo Šesti svezak, hvala Ti! Semantički točno, lijepo zvuči, jezik je gust (kao, uostalom, i u originalu), ali je prirodan i dobro se čita. Mojih primjedaba je relativno malo. Veoma cijenim da si se tako potrudio s pjesničkim slikama i formom, ritmom i zvučanjem. Zadivljujuće je kako dobro Ti je uspio prijevod sonetnog vijenca “Faetonova sjena”. Vidjet ćeš, tu imam neke prijedloge, prije svega zbog značenja, ali ne narušavaju, nego se drže hrvatskog akrostiha.
Hvala gospođi Spomenki na zanimanju za mog strica Lea Novaka. Njega je Gestapo mučio i poslije dva mjeseca strijeljao kao glavnog organizatora ilegalne organizacije u Mariboru, kamo ga je Centralni komite KP Slovenije kao svog člana poslao da organizira otpor protiv njemačkih okupatora, mada je to – po svjedočenju mog oca – značilo da ide u smrt, jer je Leo bio Mariborčan te su ga svi poznavali. Bio je, doduše, zajedno s mojim ocem, majstor maske, ali ipak je to bila – kao što mi je otac oprezno nagovijestio – osuda na smrt, možda i potpuno svjesna politička manipulacija i likvidacija od strane CK KPS. Moj otac je tada pokušao da mu spriječi odlazak u Maribor, ali mu to nije uspjelo. I Leo i moj otac Ante i najmlađi brat Mirko išli su 6. travnja boriti se protiv nijemačkih okupatora, tako da nipošto nisu poštovali pakt između Stalina i Hitlera. Sve je to zanimljivo i u svjetlosti činjenice da je bila njihova majka, naša nona, Njemica. U stanu sestre Mare, najstarije u toj generaciji, pianistice, Gestapo je racijom na početku kolovoza 1941 razbio jezgru mariborske ilegalne organizacije, nju su poslali kao prvu Slovenku u Ravensbruck, njezinog sina Maksa u Mauthausen, a sina Leona u Buchenwald. Leon je preživjeo, Maksa su kao komesara 2. pohorskog bataljuna vlastiti drugovi staljinističkom glupošću osudili kao gestapovskog agenta i umertili ga mučenjem na žeravici. Slična sudbina zadesila je i mog strica Mirka koji je bio likvidiran od strane vlastitih drugova po nalogu Glavnog štaba i CK KPS. Stariji brat mog oca Rudolf prije drugog svjetskog rata živio je u Zagrebu, bio je državljanin NDH i mobiliziran na Istočni front, gdje je prebjegao na rusku stranu, borio se kao crvenoarmejac (mada nije bio komunist) i onda je nestao, poslednji trag bila mu je bolnica za tifus u Sibiru; njegov sin Veljko bio je interniran u Njemačkoj, gdje je poginuo prilikom bombardiranja. Najstariji očev brat Jerolim (Jerko) bio je vojni pilot i međunarodni zrakoplovni as; umro je u nesreći 1933. godine. Tradicija dalmatinskih imena u obitelji proizilazi iz činjenice da je djed, austro-ugarski oficir Anton Novak, bio slavenofil, te su ga za kaznu često premještali iz kasarne u kasarnu, većinom po Dalmaciji.
Od Leovih stvari ostalo je tek nekoliko stranica partitura, većinom u vezi s nekim koncertom lakšeg karaktera iz druge polovine 30-tih godina, gdje je nastupala i njegova tadašnja zaručnica, glumica Milena Godina. Negdje sam vidio i neke stihove njegovih prijevoda Župančiča na esperanto, ali moram ponovno pretražiti papire koji su mi došli u ruke nakon očeve smrti. Sasvim je moguće, i čak vjerojatno, da je većina njegovih prijevoda na esperanto doživjela istu sudbinu kao i čitav njegov skladateljski opus, prilikom bombardiranja Ljubljane u ožujku 1945. Ali neki podatci o njegovoj prevodilačkoh djelatnosti ipak postoje, pa ću ih pokušati naći. O tome mi je pričao i otac.
Ako želiš, poslat ću Ti analizu Leove sudbine koju je napisala odlična povijesničarka Mateja Ratej, također iz Maribora. Ona upotrebljava i moje stihove u vezi sa Leovom sudbinom, prije svega iz zbirke “MOM: Mala Osobna Mitologija” (2007), kojom sam u stvari počeo pisati ep. Na hrvatski ju je, inače, preveo moj dragi prijatelj Tonko Maroević; izašla je kot Matice hrvatske (ogranak Dubrovnik) 2011. godine.
Leo Novak je jedan od glavnih junaka mog epa. Najviše pjesama o njemu je u drugoj knjizi, Vrijeme očeva. Svaka od tri knjige epa Vrata nepovrata je cjelina, ali se nadovezuje na druge dvije knjige i stvara s njima višu cjelinu. Prva knjiga, Zemljeovidi nostalgije, je ogroman uvod, geografija sjećanja i nostalgije, najpoetičnija između sve tri knjige. Druga je najepskija. A treća je zasigurno najkompleksnija.
Mnogo hvala i za ljubazan poziv da Vas sa Monikom posjetimo u Zagorju. Isto važi i za vas dvoje, da se nađemo u Sloveniji. Kao što vjerojatno znaš, epidemija je u Belgiji poprimila težak oblik, i to s brojnim žrtvama. Među njima su tri Monikina rođaka. Monika je srećom mudra i hrabra. Htio sam otputovati do nje, ali su neposredno prije toga zatvorili sve granice.
Dragi Božo, pazi na sebe in na svoju gospođu!
Svako dobro,
Boris
Dragi Borise,
hvala za dragocjene primjedbe i pojašnjenja, a ponajviše za komplimente… Spomenka Te lijepo moli da ponovno potražiš papire s Leonovim prijevodima Župančiča na esperanto. Ona je prije nekoliko godina surađivala s Tonkom Maroevićem, zato mu je jučer poslala zamolbu s prijedlogom da održi predavanje na književnoj večeri u prostorijama Hrvatskog saveza za esperanto.
Evo, šaljem prijevod Sedmog sveska. Ovo je dosad najopsežniji svezak i zahtijevao je malo više vremena. Nažalost, nemam nikakve prevoditeljske radionice, pa da netko „crnči“ umjesto mene. Ja sam individualist i sve uradim sam, pisac i prevoditelj koji sjeda za računalo rano ujutro. Takav radni ritam ucijepili su mi odgojitelji u zagrebačkom sjemeništu, kad smo se budili u pola pet ujutro…
Ovaj mi je svezak posebno drag zbog pjesama u pjevanjima Blagovaonica srca, Muzej prvih ljubavi, Muzej spomen-sličica, Koncertna dvorana i Svemirska knjižnica… Slažem se da poezija nije tek puki čar riječi, već je čisti dar koji živi i razdaje se u čudesnim sjećanjima na Biljanu Jovanović, Susan Sontag, šaptačicu Lučku, Bertu Bojetu, Rudija Šeliga, Tarasa Kermaunera…
Nas dvojica smo i religiozno bliski jedan drugome, naime, obojica vjerujemo da je Bog u beskonačnoj milosti podario čovjeku samog sebe, da progovara kroz nas kao krhak, prhak glas. U milijunskim šumovima moguće je osjetiti izljev duše u prapočelo božanstva. S posebnim pijetetom prevodio sam pjesme posvećene Tvom stricu Leonu Novaku… No, prilično poteškoća zadavalo mi je prevođenje sonetnog vijenca… Nastojao sam što dosljednije pronaći hrvatsko zvučanje sadržajno nabijenih rima… S nestrpljenjem očekujem Tvoju prosudbu i komentare. Nadam se da ćemo se uskoro svi skupa (Monika, Ti, Spomenka i ja) moći družiti u Hrvatskom zagorju ili na Bledu.
Dragi Božo,
nadam se da si u redu, kao i Tvoja gospođa Spomenka. Evo, konačno šaljem komentare uz odličan prijevoda Sedmog sveska. Potrajalo je neko vrijeme, djelimično zbog mojih brojnih obaveza, ali i zbog izvanrednog obima ovog sveska knjige te jezičkih problema s kojima si se ovdje borio i izborio. Ustanovio sam da je jezik mnogo kompleksniji nego u ranijim svescima, a od pjevanja do pjevanja se i mijenja. Često se tu igram riječima, što si fino i duhovito prenio. Čestitam Ti za izvanredno jezičko umijeće, sluh za zvučanje i semantičke nijanse te odlična rješenja koja si našao. A najznačajniji je utisak cjeline tih pjesama, pjevanja i čitavog sveska, na kraju, jasno, i čitave knjige. Ti si na toj razini postigao nevjerojatnu snagu: sa svom pažnjom do poetskih slika, ritma i eufonije Tvoj prijevod zvuči prirodno, a time mojim stihovima omogućava na hrvatskom i emocionalnu energiju. Velika Ti hvala za trud i značajno prevodilačko-poetsko ostvarenje!
Dragi Borise,
primio sam komentare Sedmog sveska te uvažio sve Tvoje primjedbe i upozorenja. Zahvaljujući Tvojim sugestijama, postajem osjetljiviji za nijanse i zvukove svog materinskog hrvatskog jezika.
U privitku šaljem Osmi svezak – Pjesničke duše. Itekako sam se namučio ovim prijevodom. Ali, srećom, na muci razumijevanja Tvojih iskustava upotpunio sam svoja sjećanja na Šeherezadu, Sindbada, Dantea i brojne europske pjesnike, odao poštovanje pjesničkim očevima i starijoj pjesničkoj braći, te utvrdio znanje iz ars poetice i u potpunosti se slažem s Tobom glede „cijene poezije“.
Dragi Božo,
Ti si stvarno nevjerojatan! Hvala Ti! Mogu zamisliti da su Pjesničke duše jezički veoma teške. Prionut ću čitanju i komentarima u slijedećim danima. Proteklih mjeseci i tjedana jako sam se angažirao u protestnom pokretu, prije svega pišući pjesme i proteste te nastupajući na različitim manifestacijama. Osjećam se pritisnutim uza zid i nemam nikakvu drugu mogućnost nego da se borim, a to u mom slučaju znači boriti se riječima, prije svega pjesmom. “Sloboda je glagol” postala je u neku ruku nezvaničnom himnom protestnog pokreta. Sada imamo i seriju protestnih večeri na vrtu Društva slovenskih pisaca pod tim naslovom.
Dragi Borise,
primio sam Tvoje pismo i zahvalnu pjesmu studenticama i studentima. Svaka čast! Odmah iza toga stigla je i obavijest da je u časopisu POEZIJA izašao izbor pjesama iz Prvog sveska u mom prijevodu.
Dragi Božo,
s osobitim veseljem javljam Ti da sam primio primjerak časopisa Poezija, u kojem je objavljen Tvoj odličan prijevod izabranih pjevanja iz Prvog sveska. Primjerak mi je poslao naš prijatelj Tonko Maroević, koji je ujedno član redakcije. Kod ponovnog čitanja, sada otisnutih prevedenih stihova, ponovno me oduševilo zvučanje stihova na hrvatskom jeziku, zahvaljujući Tvom izuzetnom trudu i sluhu. Na svjetlo dana izlaze dimenzije koje me iznenađuju kao autora.
Renata Zamida, direktorica slovenske Javne agencije za knjigu, javila mi je da je razgovarala s direktoricom Knjižnog sajma u Puli, gdje bismo u prosincu nas dvojica u suradnji s Frakturom predstavili Obitavališta duša. Očekujem dopis direktorice pulskog sajma. Razumije se, sve ovisi o korona virusu i epidemiološkim mjerama. Ali, valja nam unatoč epidemiji i dalje raditi i živjeti. Nekoliko puta pokušao sam otputovati u Belgiju kod Monike, ali uvijek bi me nešto spriječilo u tome, avionsku kartu morao sam zbog sve strožih epidemioloških mjera u Belgiji nekoliko puta produžiti, prodao sem čak i stari Golf te kupio novog, dovoljno jakog za tu razdaljinu, ali putovanje je zasad odloženo u neku neodređenu budućnost. Naime, Monika živi u Mechelenu, staroj prijestolnici nizozemskih zemalja između Bruxellesa i Antwerpena, gdje je situacija najopasnija. Upozorila me da ne dolazim, jer bi me odmah stavili u karantenu, bez ikakvog jamstva da bi karantenu mogao preživjeti kod nje. Još gore dogodilo bi se njoj, ako bi kojim slučajem došla na slovensku granicu. Boji se – nažalost opravdano – i slovenskog neprijateljstva prema strancima, kojemu smo godinama tegobno i bolno oboje bili izloženi. Sada se kampanja Janševe vlade protiv mene očituje i na terenu, skupine rasista deru se na mene u gostionicama i na cestama, kako me oni hrane i kako je vrijeme da nestanem iz njihove zemlje, jer „zna se tko jer u Sloveniji gospodar“. Ne plašim se njihova urlanja, ali s pravom sam ogorčen zato što su ti idioti već ranijih godina – a sada još značajnije – obilježili moj život i živote nas dvoje. Jedan od susjeda u Gorenjskoj, koji me već godinama drsko napada i kleveće, pitao me kad ću se naučiti slovenski pričati; premda sam ne zna sastaviti ni najkraću rečenicu na standardnom slovenskom jeziku. Ovdje me, inače, zovu „dotepencem“, što je itekako pogrdna oznaka za “pridošlicu”, a znači “skitnica, probisvijet, vagabund”, od glagola „dotepsti se – doskitatise, dolutati”. Srećom, velik dio Slovenaca drži me svojim pjesnikom, pogotovo u vrijeme održavanja prosvjeda na ulicama. Razumije se da je Moniki u tom pogledu mnogo gore. Ona je doduše mirna, mudra i oprezna, ali sada su i kod njih temperature podivljale, tako da je pored izvanrednog stanja zbog epidemije uvedeno i izvaneredno stanje zbog ljetnih vrućina. Nadam se da Ti i Spomenka nemate tih problema, da uživate u ugodnoj hladovini.
Dragi Borise,
Spomenka ima uz svoju kuriju apartman za turiste, tako da se vikendima družimo u ugodnoj hladovini sa zanimljivim gostima iz Slovaške, Češke, Poljske, Ukrajine… Uživanje tijekom prevođenja Tvojih epskih pjevanja nadopunjujem „roštiljanjem“ ispod stogodišnje trešnje s ogromnim krošnjama. Slažem se s Tobom, valja nam dalje raditi, živjeti i očekivati vaš skori posjet kuriji na čudesnom, mirnom i raspjevanom brdašcu Hrvatskog zagorja.
Vjerujem da si čuo ili pročitao vijest o iznenadnoj smrti dragog nam Tonka Maroevića. Mene je vijest o naglom odlasku vratila našem nedavnom susretu, posve usputnom susretu u zagrebačkoj Masarykovoj ulici, kad me nije odmah prepoznao, a onda se od srca nasmijao. Poznavali smo se izdaleka, od prvih pjesničkih nagrada i ponekog letimičnog susreta. Znali smo jedan za drugoga, a najviše nas je zbližilo prevođenje Tvog eposa. Namjeravao sam mu poslati dovršen prijevod treće knjige, ali nikako nisam uspio pronaći njegovu e-adresu, što mi je postalo sasvim razumljivo sada, dok čitam kako je ujutro kupio srdele, a popodne ga prekinulo srce.
Šaljem Ti Deveti svezak i pogovor pod naslovom „Uz prevođenje Obitavališta duša, treće knjige eposa Vrata nepovrata“. Pročitaj prvo pogovor i pošalji mi svoje primjedbe ili nadopune, jer bih taj tekst rado poslao Biljani Romić, urednici Trećeg programa Hrvatskog radija, i Mladenu Machiedu, uredniku Akademijina časopisa Forum. Komentare uz deveti svezak pošalji mi najkasnije do sredine rujna, kako bih mogao kompletan prijevod s pogovorom predati izdavaču početkom listopada.
Dragi Božo,
doista imam strašno puno radnih obaveza, a i problema. Evo, da Te utješim, pretipkavam posljednje Tonkovo pismo s poštanskim žigom mjeseca svibnja. U vezi s Tvojim prijevodima Obitavališta duša Tonko je napisao: “Dragi Borise, (…) Moram ti se javiti prilikom novog čitanja dijelova tvojega epa. Naime, Božidar Brezinščak Bagola poslao mi je prepisku s tobom i svoje prijevode niza poglavlja, uglavnom desetak onih što se odnose na očevu epopeju i tvoj odnos s njim. Ostao sam zadivljen, kao da ih po prvi put čitam, i javljam ti se zapravo samo stoga da ti kažem kako i u prepjevu (koji je dosta vjeran, pogotovo s obzirom na neke tvoje opravdane intervencije) imaju snagu autentičnog iskaza, strastvenog i ništa manje nježnog govorenja. Možda sam bio nepravedan kad u nizu praćenja tvojeg pisanja nisam poklonio opravdanu pažnju najemotivnijim mjestima, baveći se valjda više samom konstrukcijom i civilizacijskim kontekstom, a sad vidim kako je ep prepun čiste lirike. Toliko o tome. Veseli me, dakako, što se kolega Bagola odlučio za prepjev. Nisam zavidan, jer znam koliko je teško i nezahvalno boriti se sa smislom i oblikom. (…) Budi miran, to jest bavi se drugim nemalim problemima što nam ih zadaje i samo vrijeme (odgovarajuće nevrijeme), a samo primi znakove moje neravnodušnosti, iskaze dobrih želja i seriju prijateljskih srdačnih pozdrava, Tvoj Tonko”
Mislim da ove Tonkove riječi predstavljaju lijepu ocjenu Tvojih prijevoda – da do izražaja dolazi poezija. Sve su ostalo nijanse.
Dragi Božo,
šaljem Ti komentiranu verziju Osmog sveska. Kao što sam Ti već rekao, prijevod je odličan, ali je moj prvi utisak, da ću sa komentiranjem i popravljanjem ovog sveska imati manje posla, bio pogrešan. Uz to radi se o svesku koji je veoma obiman.
Problemi su različiti, djelomično semantički, a djelomično i pjesnički; tako sam Ti morao prilično popraviti skoro čitav ciklus “gorkih haikua”, jer se uopće nisi pridržavao silabičkih pravila. Ni ja ne mislim da je potrebno držati se toga apsolutno (na kraju krajeva, broj slogova na japanskom i na našim jezicima nije potpuno ista stvar), ali je ipak potrebna što veća kondenzacija.
Veoma sam Ti zahvalan da si moju pjesničku “ludost” udvostručio svojom prevodilačkom. Imam veoma dobar osjećaj i oko kvalitete Tvojih prijevoda i oko kvalitete naše suradnje. Zato Te lijepo molim da me ne požuruješ, jer ja na ovom prijevodu, koji mi mnogo znači, radim sa svim snagama, koliko mogu. Više i brže nije moguće. A pošto knjiga izlazi tek iduće godine, mislim da neće biti problema ni s izdavačkom kućom.
Dragi Borise,
oprosti mi ne preuzetnosti (pa čak i neprimjerenoj drskosti!) glede požurivanja. Itekako sam svjestan Tvog autorskog angažmana i pomoći u mom prevodilačkom stvaralaštvu. Neizmjerno sam Ti zahvalan na uloženom trudu (3 mjeseca pažljivog iščitavanja i komentiranja). Iz Tvojih komentara mnogo sam naučio kao prevoditelj i vjerujem da će ovo biti moj najbolji prijevod.
Prošlog četvrtka bio sam u Zagrebu na otvaranju festivala „Stih u regiji“. Svečano otvorenje bilo je posvećeno Tonku Maroeviću. O njemu su govorili organizatori, urednici časopisa Poezija Ivan Herceg i Ervin Jahić, te poznavatelji njegova rada Pavao Pavličić, Krešimir Bagić, Miroslav Mićanović, Tomislav Brlek i Davor Šalat. Ervin Jahić je u svom izlaganju spomenuo kako mu je Tonko zanosno pričao o Tvom eposu VRATA NEPOVRATA. Pritom je posebno istaknuo da je u časopisu Poezija preveden dio iz treće knjige eposa te pred cijelim skupom pozdravio mene kao prevoditelja i čestitao mi na tom pothvatu.
Istog dana javila mi je tajnica Foruma, časopisa HAZU, da su prije nekoliko mjeseci dobili od akademika Tonka Maroevića prijevod Tvojih pjesama te će ih objaviti u narednom broju. Zato je moj izbor iz Obitavališta duša odgođen za jedan od kasnijih brojeva…
Pročitao sam Tvoj članak u Nacionalu i ostao zadivljen Tvojim objektivnim i humanistički uvjerljivim raskrinkavanjem „janšaizma“. Nadam se da će i mnogi čitatelji biti jednako zadivljeni. Čestitam Ti na radišnosti i stvaralačkoj neustrašivosti.
Dragi Božo,
potpuno je normalno da kod takvog gigantskog projekta – mog pjesničkog, a Tvog prevodilačkog – dolazi i do nesporazuma. S olakšanjem uzimam Tvoju informaciju da se nikud ne žuri. Naravno, pokušat ću što ranije pregledati Deveti svezak te napisati i poslati komentare.
Još uvijek sam pod dubokim dojmom Tonkove smrti. Moj “Nekrolog u vječitom sadašnjem vremenu” bio je više puta objavljen na različitim portalima, također i na portalu Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, a u tiskanom obliku bit će objavljen u narednom broju Sodobnosti. Tu spominjem i Tebe i Tvoj prijevod Obitavališta duša.
Imperijum zla zasad nije odgovorio na moj članak “Krugovi pakla od Srebrenice do Slovenije”, vjerojatno su u nedoumici kako odgovoriti, jer stvari koje navodim su dokumentirane. Ali će sigurno udariti po meni, izmislit će neku ogavnost i natjerati primitivce da me mjesecima napadaju, tako to ide u ovim krugovima pakla. Dobro, i to ćemo podnijeti, ali se plašim da je sve to samo početak. Zato mi toliko više znače lijepe stvari, među koje spada i Tvoj prijevod, dragi prijatelju.
Dragi Božo,
vraćam Ti komentirani i korigirani prijevod Devetog sveska. Uza svu zahvalnost i oduševljenje nad Tvojim uglavnom odličnim prijevodom, ovaj put moram biti do Tebe i djelimično kritičan. I ranije sam već primjetio da se broj problema u prijevodu povećavao, a u ovom posljednjem svesku porastao je do kritične točke, prije svega u vezi s nekim tradicionalnim pjesničkim oblicima. Kao što sam već ranije spomenuo, imaš problema sa silabičkom strukturom u brojnim haikuima, ali tu ne zahtijevam od Tebe da za svaku cijenu poštuješ broj slogova, nego da što više zgusneš izraz. Kod španjolske forme Glosa i sonetnog vijenca Krunidba ne poštuješ princip ponavljanja stihova, što u osnovi ruši formu. Da ne bude nesporazuma: ja ne očekujem od Tebe da perfekcionistički kristaliziraš formu kao što to prakticira Luko Paljetak. Ti si jak u prirodnom zvučanju stihova što im daje emocionalnu vrijednost. Ali način kako si preveo tu glosu i sonetni vijenac do te mjere ruši te forme, da u ovoj verziji ti dijelovi knjige ne mogu ići u tisak. Očekujem, dakle, da ćeš poštovati moje primjedbe i korekcije.
Raduje me da se taj problem ne pojavljuje u koroni Zemljovid odsutnoti iz druge polovine sveska. Korona je, inače, srednjevjekovna ciklična sonetna forma iz koje se razvio sonetni vijenac, “corona di sonetti” – čudno je danas upotrebljavati te stare pjesničke izraze u povijesnom kontekstu, obilježenom nekim drugim, smrtonosnim značenjem te iste riječi.
Značenja pojedinih riječi često žrtvuješ rimi, zanemarujući pri tom da je za zvučanje rime presudno i značenje. Rima nije samo puko ponavljanje istih glasova na kraju riječi, nego je zrcalna igra značenja koja obogaćuje riječi značenjima koje te iste riječi nemaju ni u svakidašnjem životu ni u rječnicima.
Dragi Borise,
žao mi je što sam se toliko žurio s prevođenjem, i to još u ljetnim mjesecima, kad je koncentracija znatno slabija. Ispričavam se još jednom zbog svoje nemarnosti i hvala Ti na strpljivim intervencijama, jer mi je najiskrenije stalo do što boljeg prijevoda Tvog veličanstvenog eposa. Žao mi je Tvojih živaca i vremena. Zato sam dva dana i dvije noći radio na ispravljanju i dotjerivanju prijevoda preostalih pjevanja koje Ti šaljem u privitku.
Hvala Ti na kritičnosti u vezi s nekim tradicionalnim pjesničkim oblicima. Prizanjem da imam problema sa silabičkom strukturom u haikuima, sa španjolskim formama glosa, pa i sa sonetnim vijencima (daleko sam od pokojnog Maroevića i starine Paljetka). Za razliku od Tebe i Luke, koji ste po zvanju književnici, ja sam po zvanju samo diplomirani teolog i filozof.
Sve Tvoje primjedbe i korekcije uvažavam s poštovanjem i zahvalčnošću.
Ostajem jedino u nedoumici kod primjedbe da prijevod „Ali napadao // je snijeg“ ne odgovara potpuno. Mislim da snijeg ne može ustati, još manje može podizati ustanak. Snijeg može napadati. A budući da se u stihu ispred govori o napadu, čini mi se prijevod „ali napadao“ boljim… No, uvažio sam Tvoj prijedlog i stavio „A ustao“, premda riječ „ustao“ asocira na ustaštvo?!
Primjedba da je „žrebiček“ u hrvatskom jeziku „ždrebence“ ne prolazi. Kobila se oždrijebi, na svijet donosi ždrijebe… Beba konja naziva se ždrijebetom ili mladuncem… Riječ mladunac čini mi se hrvatski poetskijom, zato sam riječi „ždrebenceta“ zamijenio mladuncima: „najprije kobile s mladuncima, // potom kobile bez mladunaca, na sredini mladi konji“
Glede imenica „polje“ i „livada“ imao sam uvijek na umu da je polje čovjekovom rukom obrađen i zasijan komad zemlje (kukuruzno polje, pšenično polje); dok je livada prirodno polje bogato travom i raznolikošću cvijeća; pojam livada čini mi se prirodnijim i bližim tvom pjesničkom izričaju.
Dragi Božo,
nemoj se suviše uznemiravati zbog problema s prijevodom! Nema prevodioca koji nije napravio i koju grešku, i meni se to dešavalo. Baš zbog toga je naš način intenzivnog radnog sudjelovanja najbolji mogući način da se greške smanje na minimum odnosno na ono područje koje pripada različitim i podjednako legitimnim interpretacijama.
Potpuno razumijem i to da se radi o tako ogromnom poduhvatu, da je uzburkanost radne energije i jezične invencije neizbježna, kako kod pisanja tako i kod prevođenja. Da i ne govorim o raznim obavezama kojima smo preopterećeni.
Što se tiče zvanja, dragi Božo, Ti si po formaciji teolog i filozof, a po vokaciji si pjesnik koji je na najboljem putu da postane i odličan prevodilac. Dobro je da si još jednom prošao kroz poslednja pjevanja Devetog sveska i čitave knjige. Hvala Ti!
Dragi Borise,
natjerao si me da još jednom provjerim riječi „ždrijebac“ i „ždrijebe“. Ja, stari ždrijebac, prizanjem da su mladunci konji stariji od ždrijebadi, zato sam stihove ispravio i sada glase:
najprije kobile sa ždrijebetima, nato kobile
bez žrdrijebadi, na sredini mladi konji,
a na kraju stari žrdrijepci
Što se tiče “polja” i “livade”, davat ću prednost riječi „polje“, premda je livada u hrvatskom jeziku bliža narodnim pjesmama: „Na livadi pod javorom…“, „Livada zelena, curica malena“…
U četvrtak 1. listopada imam dogovoren sastanak sa Seidom, kad ću mu predati ispis kompletnog prijevoda. Bolje da ga osobno predam, nego šaljem poštom, tu paketinu od 1.000 tipkanih stranica! U razgovoru ću mu predložiti prevođenje druge knjige. Ne znam dokle je Paljetak stigao s prevođenjem prve? Vjerujem da će sve tri ugledati svjetlo dana kod Frakture.
Dragi Božo,
evo, šaljem Ti komentiranu i popravljenu verziju Tvog prijevoda drugog dijela Devetog sveska.
Veoma sam zadovoljan kvalitetom prijevoda, prirodno i lijepo zvuči, što je veliko dostignuće, još posebno zbog krajnje teškog jezika koji se kreće na različitim razinama i sa različitim izraznim sredstvima. Nadam se da ćeš moći staviti nove korekcije u konačnu verziju prijevoda koju ćeš odnijeti Seidu Serdareviću.
Moram Ti skrenuti pažnju na najveći problem pri prevođenju VRATA NEPOVRATA: to je riječ “Postava”, ključni simbol i najviša moć čitavog epa, koja se pojavljuje u ključnim trenucima svake od triju knjiga. Na slovenskom je Postava dvosmislena riječ – „Lik, Figura, Stas, Rast“, a istovremeno i „Zakon“. To je Lik koji u najdramatičnijim trenucima intervenira u događanje, od početka prve knjige kad se pojavi u australskoj pustinji Pinnacles. Pošto sam primjetio da si tu riječ prevodio na različite načine, moramo se dogovoriti za jedan sam prijevod. Predlažem da se svuda gdje se pojavi riječ „Postava“ prevede kao „Lik Zakonik“. Kod Tebe je to jednom “Lik”, a drugi put “Knjiga zavjetna”, što previše naginje katolicizmu i ne odgovara potpuno prirodi tog Lika u VRATIMA NEPOVRATA. Možemo razgovarati o različitim mogućnostima prijevoda, ali moramo naći jedinstveno rješenje.
Kao što sigurno osjećaš, Obitavališta duša i čitava VRATA NEPOVRATA jesu na određen način religiozni tekst s intenzivnim odnosom prema kršćanskoj Bibliji, ali ne potpuno i ne uvijek. Isus mi je veoma blizak. No, usprkos toj bliskosti Tvoja prijevodna rješenja ponekad previše naginju jeziku konfesionalnog katolicizma, kao što je primjer s prijevodom “Postave” u “Knjigu zavjetnu”. Kao pjesnik vjerujem da je poezija potrebna religiji, jer joj daje svjež jezik – i baš zbog toga su ustaljene religiozne formulacije za poeziju opasne.
Molim Te, uzmi sve ove moje primjedbe kao potpuno marginalne u odnosu na osnovnu vrijednost o kojoj se radi – izvanredno prevodilačko postignuće koje govori ne samo o Tvojoj velikoj energiji, nego i o nevjerojatnom prevodilačkom i pjesničkom žaru.
Dragi Borise,
hvala Ti na komentiranoj i popravljenoj verziji drugog dijela Devetog sveska. Sinoć sam do pola noći unosio korekcije u konačnu verziju i danas u 10,30 predajem Seidu gotov rukopis prijevoda u elektronskom obliku i ispisu koji je težak četiri kilograma i šesto grama!
Slažem se i sviđa mi se Tvoj prijedlog da se „Postava“ prevede kao „Lik zakonik“. Mučio sam se oko toga. Kao teologu bio mi je pred očima „Duh nad vodama“ i Mojsijeve ploče (Tora, Knjiga zakona). Ti si to odlično pjesnički sročio i držat ću se tog jedinstvenog rješenja.
Dragi Božo,
veoma si me obradovao svojom jučerašnjom porukom, hvala Ti! Neobično me raduje da tako lijepo surađujemo i da ta suradnja ima tako veličanstven rezultat, zahvaljujući Tvojoj nevjerojatnoj energiji i umijeću. Dok si predavao izdavaču prijevod, bio sam u mislima s Tobom i Seidom,
Dragi Borise,
prije tjedan dana (9. studenog) proslavio sam 73. rođendan i evo me u 74.godini! Osjećam se zdravo, veselo i stvaralački poletno. Pripremam svoju novu zbirku pjesama za tisak. Javio mi se urednik Frakture Roman Simić, koji će se dalje baviti mojim prijevodom i pripremom za tiskanje Obitavališta duša.
S velikom radošću pročitao sam vijest da je u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u ponedjeljak 16. studenog predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt proglasio nove članove, sedam redovitih članova, osam dopisnih članova i jedaneset članova suradnika. Među novim dopisnim članovima na prvom mjestu si Ti, dragi Borise. Srdačane čestitke! Sada su izgledi za prevođenje prve i druge knjige eposa Vrata nepovrata još izgledniji i vjerujem da ćemo u tome uspjeti.
Za objavljivanje priredio:
Božidar Brezinščak Bagola