“Prolazinici bi se ustavljali pred sprovodom, prebrajali vijence, križali se. Radoznaliji bi ulazili u povorku i zapitkivali: ‘Koga pokapaju?’ Odgovorili bi im: ‘Živago’. ‘Njega li! Onda je jasno.’ ‘Ma ne njega. Nju.’ ‘Svejedno. Pokoj duši. Bogat ukop.’“[1]
Drugi je to pasus te velike divne knjige kakva je Doktor Živago. Ali komičnost razmjene riječi u potpunosti pogađa samo onaj tko zna da Živago, na ruskom, znači živ.
Kao i tolike druge stvari i ovu sam naučio od svog oca.
II.
“El gera un bellissimo morto, el gera longo cofà la Culiada”[2].
Kada sam mu jednoga dana u ulici Nino Bixio, u mjestu Thiene, pričao da mi je otac često s udivljenjem spominjao te dvije rečenice i tu rustičnu sličnost, iskopanu iz knjige anegdotâ čijeg se autora više nije sjećao, Meneghello koji je u svoje doba pročitao Doktora Živaga, i o njemu pisao, priupitao me: “Koliko je tvoj otac literat?”
III.
Opet sam se prisjetio Doktora Živaga, Meneghella, i svog oca, neki dan kad sam se zatekao na repu za bankomat. Ispred mene su bile dvije gospođe prilično šik, dvije prijateljice. Dok su podizale novac, ćakulale su. Čuo sam da jedna onu drugu pita: “Dakle, pričaj mi kakav je bio Larin sprovod?”.
Ali odmah su otišle dalje, pa mi se činilo pretjerano nepristojno da idem za njima kao kakav gnjavator ili uhoda; pa tako , o toj nepoznatoj Lari (ili je to možda bila Ilaria?) jer ne košta me ništa zamišljati ju s crtama lica Julie Christie, više ništa nisam doznao. Ali negdje će netko živ, malo ili više literat, i dalje pričati o njoj, u to sam uvjeren.
[1] U prijevodu Milana Mirića: B. L. Pasternak, Doktor Živago, izd. Školska knjiga, Zagreb 2006., str. 9. — prim. prev.
[2] Doslovno: “Taj je bio tako lijep mrtvac, dug kao Culiada”, a Culiada je dugačka, pravocrtna aleja kojom se s jugoistoka stiže u Feltre — op. a.
Doktor Živago i druge priče
I.
“Prolazinici bi se ustavljali pred sprovodom, prebrajali vijence, križali se. Radoznaliji bi ulazili u povorku i zapitkivali: ‘Koga pokapaju?’ Odgovorili bi im: ‘Živago’. ‘Njega li! Onda je jasno.’ ‘Ma ne njega. Nju.’ ‘Svejedno. Pokoj duši. Bogat ukop.’“[1]
Drugi je to pasus te velike divne knjige kakva je Doktor Živago. Ali komičnost razmjene riječi u potpunosti pogađa samo onaj tko zna da Živago, na ruskom, znači živ.
Kao i tolike druge stvari i ovu sam naučio od svog oca.
II.
“El gera un bellissimo morto, el gera longo cofà la Culiada”[2].
Kada sam mu jednoga dana u ulici Nino Bixio, u mjestu Thiene, pričao da mi je otac često s udivljenjem spominjao te dvije rečenice i tu rustičnu sličnost, iskopanu iz knjige anegdotâ čijeg se autora više nije sjećao, Meneghello koji je u svoje doba pročitao Doktora Živaga, i o njemu pisao, priupitao me: “Koliko je tvoj otac literat?”
III.
Opet sam se prisjetio Doktora Živaga, Meneghella, i svog oca, neki dan kad sam se zatekao na repu za bankomat. Ispred mene su bile dvije gospođe prilično šik, dvije prijateljice. Dok su podizale novac, ćakulale su. Čuo sam da jedna onu drugu pita: “Dakle, pričaj mi kakav je bio Larin sprovod?”.
Ali odmah su otišle dalje, pa mi se činilo pretjerano nepristojno da idem za njima kao kakav gnjavator ili uhoda; pa tako , o toj nepoznatoj Lari (ili je to možda bila Ilaria?) jer ne košta me ništa zamišljati ju s crtama lica Julie Christie, više ništa nisam doznao. Ali negdje će netko živ, malo ili više literat, i dalje pričati o njoj, u to sam uvjeren.
[1] U prijevodu Milana Mirića: B. L. Pasternak, Doktor Živago, izd. Školska knjiga, Zagreb 2006., str. 9. — prim. prev.
[2] Doslovno: “Taj je bio tako lijep mrtvac, dug kao Culiada”, a Culiada je dugačka, pravocrtna aleja kojom se s jugoistoka stiže u Feltre — op. a.
S talijanskog preveo Tvrtko Klarić